Prije 30 godina pronađeno tijelo čovjeka koji je živio prije 5300 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ötzi ili Ledeni čovjek, koji je živio prije oko 5300 godina, pronađen je 19 rujna 1991. kada je dvoje alpinista u blizini Similaunskog ledenjaka u Ötztalskim Alpama, u južnom Tirolu na granici Austrije i Italije, otkrilo njegovo mrtvo tijelo na visini od 3200 m.

U početku se pretpostavljalo da je riječ o unesrećenom alpinistu, ali je poslije utvrđeno da je posrijedi arheološki nalaz.

Četiri dana nakon pronalaska, Austrijanci su pronađeno tijelo premjestili na Sveučilište u Innsbrucku. Tamo dobiva popularni nadimak Ötzi ili Ledeni čovjek. Njegova je bakrena sjekira, prva sjekira kojoj je sačuvana i drvena drška, a isto vrijedi i za nož s kamenom oštricom, uz koji su otkrivene i korice ispletene od bilja, u koji se spremao kad nije korišten.

Kasnije je utvrđeno da je ležao 90 metara unutar Italije, pa je 1998. prenesen u muzej u Bolzano. Ötzi je prvi prapovijesni čovjek nađen u ledu s očuvanom svakodnevnom odjećom i obućom. Dobiveno je 16 radiokarbonski utvrđenih datuma s uzoraka tijela (datiranje ugljikom-14), artefakata i obuće koji uglavnom variraju između 3365. - 2940. pr. Kr.

Znanstvenici su tvrdili da ga je ubila iscrpljenost na velikoj hladnoći, te da ga je najvjerojatnije zadesila gusta magla ili snježna mećava, ali kasnije je ta teorija odbačena.

Tek je 10 godina nakon njegova pronalaska, točnije 2001., ustanovljeno da je ubijen strijelom u leđa. U trenu su se promijenile sve teorije vezane uz njegovu smrt i on se u očima znanstvenika odjednom iz lovca zalutalog na planini pretvorio u plijen.

Arheolog Johan Reinhard iznio je novu i kontroverznu teoriju kojom objašnjava smrt Ledenog čovjeka kao ritualno ljudsko žrtvovanje. Reinhard je naglasio da su svi osobni predmeti bili pažljivo položeni uz tijelo, a da je stvarno ubijen, ubojice bi mu sigurno uzeli bakrenu sjekiru, predmet od velike vrijednosti u to vrijeme.

Odmah nakon smrti tijelo je isušio topli jesenski vjetar prije nego ga je prekrio led. Tijelo je tako ostalo zatvoreno u ledu preko 5300 godina sve dok oluja iz Sahare nije sa sobom donijela prašinu koja je prekrila površinu leda i apsorbirala Sunčevo svijetlo, te se led naglo počeo topiti.

Ötzi je bio visok oko 165 cm, bio je tamnije puti, a kada je umro imao je oko 45 godina. Analizom DNK potvrdila se povezanost s narodima sjeverne Europe. Tijelo sada teži 54 kg. Zubi su mu jako istrošeni, što ukazuje na to da je za života jeo jako žilavu hranu ili je često upotrebljavao zube kao alat (npr. pri izradi užadi). Pronađen je ćelav, ali su mu na odjeći nađene stotine tamno smeđih vlasi dugih 90 mm. Najvjerojatnije je imao bradu.

Na lijevom uhu uočeno je udubljenje, po kojem je vidljivo da je u uhu nosio ukras. Skeniranje tijela pokazalo je da su mozak, mišićno tkivo, pluća, srce, jetra i probavni organi izvanredno sačuvani, iako su mu pluća pocrnila od dima zbog čestog izlaganja otvorenim vatrištima.

Izotopski sastav vlasišta pokazuje da je zadnjih mjeseci života bio vegetarijanac, makar su mu u debelom crijevu pronađeni tragovi mesa. Zadnji obrok sastojao se od kozoroga, pšenice i grožđica ili šljiva. Na lokalitetu su naknadno pronađena i dva komadića kosti kozoroga i jedna divlja šljiva.

Ustanovljeno je da na tijelu ima nizove tetovaža koje su najvjerojatnije služile u terapeutske svrhe, jer se identično terapeutsko tetoviranje još i danas prakticira u Africi i Indiji. Takvo tetoviranje uvelike pomaže pri reumi i artritisu.

Tetovirao se tako da je kožu zarezivao ili probadao, te potom u rane utrljao obojenu pastu čiji je sastav u ovom slučaju bio ugljen i, najvjerojatnije, slina. Tetovaže su zbog ugljena dobile plavu boju, a nalaze se na leđima, na desnom koljenu, gležnju i stopalu, na listu i peti lijeve noge. Bolovao je od artritisa i crijevnih parazita.

Znanstveni rad paleoantropologa Johna Hawksa objavljen 2012. sugerira da je Ötzi imao veći stupanj neandertalskog naslijeđa nego moderni Europljani. OPŠIRNIJE