Roditelji moraju imati uvid u način života njihove djece

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Internet i suvremeni oblici komunikacija kao mogućnost drugačijeg oblika kontaktiranja od klasičnog načina (kako su to radile starije generacije) predstavljaju kulturološki model i mogućnosti novih tehnologija, ali se pritom uglavnom zanemaruju rizici koje može da prati nekontrolirano prakticiranje sadržaja.

Mišljenje je to kliničkog psihologa Čedomira Novakovića koji za Fenu naglašava da su rizici raznovrsni i, s manjim ili većim intenzitetom, kod konzumenata mogu dovesti do ovisnosti pa i do ozbiljnih mentalnih poremećaja.

"Mladi ljudi skloniji su nepromišljenim oblicima ponašanja nego li osobe starije dobi i većeg životnog iskustva. Mladalačka energija i psihološka potreba da budu drugačiji (interesantniji) i dominantni u sredini te okruženju nadilazi njihov osjećaj za posljedice. Stoga je moguće da prihvate i neke oblike ponašanja i sadržaje koji mogu biti u suprotnosti s njihovim odgojem i karakterom te suprotne društvenim standardima i normama", kaže.

Smatra da ambijent i materijalni status pojedinca i porodice u kojoj odrasta mlada osoba imaju bitan utjecaj na pravilno odrastanje ili devijacije i skretanje s pravog puta i željenog psihofizičkog razvoja.

"Psihološke posljedice svake devijacije, pretjeranosti ili ekstremizma najpogubnije su za samu osobu, a odmah je tu visoki faktor rizika i za najbliže članove njihove obitelji" naglasio je.

Ističe da ima više načina da roditelji - staratelji prepoznaju i procijene stupanj devijacije ili ovisnosti o internetu ili nekim drugim društvenim mrežama.

Među prvima je svakako promjena ponašanja i standardne dinamike funkcioniranja, poremećaj sna, apetita, poremećaj koncentracije, pažnje, odgađanje ili izbjegavanje standardnih - svakodnevnih obaveza, laganje, skrivanje i/li tiho pričanje - šaputanje u razgovoru s ljudima, neplanirani - kratki izlasci iz kuće, izbjegavanje osobne higijene, smanjenje ili izostanak komunikacije s bližnjima i niz drugih specifičnih oblika ponašanja koje osoba dotad nije prakticirala.

"Roditelji moraju imati uvid u način života njihove djece, pa i onda kad oni nisu s njim. Treba da znaju s kim se najčešće druže, prepoznati da li nešto kriju od njih te da li nekontrolirano troše novac (bez obzira na iznos), kao i uvid u lične stvari koje dijete koristi (knjige, mobitel, računari....)" dodaje.

Novaković misli da bi roditelji trebalo često da kontaktiraju s odgojiteljima/nastavnicima, posebno radi uvida u to da li dijete ispoljava neuobičajene oblike ponašanja.

"Imati informaciju i uvid na vrijeme prva je pretpostavka kad roditelji - staratelji treba da reagiraju. Ako se stekne utisak bilo kojeg od oblika devijacije, treba s djetetom razgovarati. Ako to nema efekta, tad je dobro potražiti stručnu pomoć. Preporučljiv je kontakt s psihologom, jer je manje opterećujući nego kontakt s psihijatrom. Psihološki pristup daje i veće mogućnosti u procjeni ličnosti pojedinca putem raznih testova koji brže i lakše mogu utvrditi psihološki profil osobe i dati savjet šta dalje raditi u korekciji devijantnog ponašanja" naglasio je.

Ipak, liječenje prvenstveno ovisi od prirode i intenziteta devijacije, karakternih osobina osobe, njegovog okruženja i reakcije najbližih članova obitelji.

"Što se istina prije otkrije i terapija će biti efikasnija. Iskustvo nam sugerira da s razvojem društva i novih stilova ponašanja trebamo biti oprezni", poručio je.

Novaković je dosad radio s mnogo osoba koje imaju slične probleme, posebno onima u razvojnoj dobi. Bilo da su sami ili na prijedlog druge osobe potražili stručnu pomoć, naglašava da ne postoje dva identična slučaja.