Sekvencioniran najstariji genom - konja starog 700.000 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Neki od najstarijih sekvenca DNK potječu od okamina mastodonta i polarnog medvjeda starih pedeset i stotinu i deset tisuća godina. Ali nova studija objavljena u srijedu u online izdanju časopisa Nature pokazala je najnovija postignuća u dobivanju još starijih sekvenca DNK, tj. utvrđivanja točnog slijeda nukleotida unutar molekule DNK čime se dolazi do nasljedne informacije organizma. Uzorci s kosti konjske noge stare više od sedamsto tisuća godina izvor su dosad najstarijega potpunoga genoma.

"Znali smo da je moguće sekvencioniranje drevnih genoma, starih i sedamdeset ili osamdeset tisuća godina", rekao je Ludovic Orlando, evolucijski genetičar u danskome prirodoslovnom muzeju pri sveučilištu u Kopenhagenu. "Zato smo rekli: zašto ne pokušati ići i dalje u prošlost?"

Genom pleistocenskoga konja koji su Orlando i kolege analizirali pomogao im je da otkriju kako se predak loze Equus - grupe iz koje su potekli današnji konj, zebra i magarac, pojavio prije 4 do 4,5 milijuna godina, što je oko dva miljuna godina ranije nego što se prije mislilo.

Taj genom drevnoga konja omogućio im je još nešto: odredili su evolucijski odnos između modernog domaćeg konja i ugroženog konja Przewalskoga. Taj konj iz mongolske stepe posljednja je živa pasmina divljega konja.

Znanstvenici su otkrili da su konji Przewalskoga potomci loze iz koje je nastao domaći konj, a dvije su se skupine razdvojile prije pedeset tisuća godina.

Nekoć ga u divljini više nije bilo, ali konj Przewalskoga vraćen je u divljinu, pomoću uzgoja od nekoliko desetaka jedinki iz zatočeništva. Iako se činilo da je broj premalen da bi se očuvala raznolikost vrste, studija danas pokazuje da su konji Przewalskoga i više genetski raznoliki nego domaće pasmine poput arapskog ili islandskoga konja.

"Mislimo da u konja Przewalskoga ima dovoljno genetske raznolikosti da se nastavi ovaj pokušaj spašavanja", rekao je Orlando.