Studentica iz Mostara u Tunisu: Nešto najbolje što možete uraditi za sebe

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Emira Tipura, studentica treće godine ekonomije, nedavno je otputovala na praksu u Tunis, a po povratku je podijelila s nama svoja iskustva. Kaže kako je oduvijek potajno željela otići na praksu, ali stalno ju je pratio strah od izlaska iz sigurne zone. Prekretnicu je učinio AIESEC i poznanstvo sa predsjednikom lokalnog ureda AIESEC-a u Mostaru, koji je i sam bio na praksi u Rusiji.

Inače, za ovu studentsku organizaciju je čula putem Facebooka, te se priključila budući da je željela uraditi nešto za sebe, postaviti pred sebe nove ciljeve i izazove. Naglašava kako je svom menadžeru rekla da ne želi praksu blizu Europe, nego negdje što dalje, ne ograničavajući se ni vezano za izbor zemlje ni vezano za izbor projekta, a cijela stvar se odvijala pomalo avanturistički.

„Bilo me strah kako ću se snaći u svemu, počevši od leta za Tunis, do jezika, kulturnog šoka i ostalog. Bio je ogroman izazov živjeti s ljudima iz različitih krajeva svijeta, koji su skupa sa mnom sudjelovali u projektu. Sve što sam doživjela u Tunisu u velikoj mjeri je obogatilo moju ličnost. “, rekla je Emira.

U Tunis je otputovala kako bi radila na projektu Smile kids. Projekt se odvijao u ustanovi za djecu s posebnim potrebama. Ljudi koji rade u spomenutoj ustanovi praktikante su dočekali kao svoju djecu, te provodili dosta vremena s njima učeći ih arapski i francuski jezik, arapske plesove, kao i pripremanje tradicionalnih jela. Ipak, ističe kako joj je trebalo neko vrijeme da se navikne na sve što ju je u toj zemlji dočekalo.

Culture shock, na koji treba biti spreman svatko tko ide na putovanje u daleke zemlje, trajao je jako kratko. Naime, u Tunisu se susrela s istom religijom kao što je njena, ali sa dosta različitom kulturom i običajima. Bila je pozitivno iznenađena otvorenošću ljudi u Tunisu, koji su iskazali toplu dobrodošlicu i gostoprimstvo.

„Nisam očekivala da ću upoznati ovoliko ljudi i da ću se za kratko vrijeme povezati s njima. Stekla sam nove prijatelje, dijelila najljepše i najteže trenutke s njima, nastojala da s ostalim praktikantima s kojima sam živjela, ovo iskustvo pretvorim u avanturu. Ljudi su zapravo ono što je meni najviše obogatilo ovo iskustvo“, rekla je Emira.

„Nakon ovog iskustva rado ću aplicirati za novu praksu. Ovaj put to će biti na duži period i svakako malo dalje od Tunisa. Možda i ovaj put izbor bude slučajno", dodala je.

Na pitanje bi li ostalim studentima preporučila da se prijave na neku od AIESEC praksi, odgovorila je: „Obavezno, ovo je nešto najbolje što može jedan student uraditi za sebe, nešto što nema cijenu i ne može se prepričati. Sve što ti se dogodi na praksi je na kraju dobro iskustvo, naučiš nešto novo iz svake situacije, provedeš nezaboravne trenutke s novim prijateljima, naučiš živjeti s ljudima koje sretneš prvi put u životu, naučiš funkcionirati po novim pravilima, biti timski igrač, i na kraju ne želiš ići kući.

Savladajte svoje strahove, izbrišite granice koje su samo u našim glavama, zadajte sebi veće ciljeve, i svaki dan se pitajte kada ste zadnji put nešto uradili prvi put", poručila je Emira.