Svijet u kojem živimo odavno je dobio epitet virtualni

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svijet u kojem živimo odavno je dobio epitet virtualni ili digitalni - većina mladih, a i starijih, danas započinju ili završavaju dan na "Facebooku" ili "Twitteru", na kojima su statusi postali moderna verzija osobog dnevnika.

Za razliku od nekadašnjih dnevnika koji su bili intimni i tajni, današnji digitalni dnevnici pišu se u "strogo povjerljivoj javnosti". Popularizacija privatnog i intimnog postala je stil života današnjeg čovjeka koji svakodnevno koristi društvene mreže.

Prednosti kompjuterske tehnologije i tehnike danas se veliko koriste radi upoznavanja, saznavanja i dobivanja informacija iz raznih društvenih oblasti internetom.

Odrasli i djeca, kao određen vid druženja i komunikacije, upotrebljavaju razne društvene mreže kao razonodu i opuštanje ipak one i nisu toliko društvene koliko se čine.

"Društvene mreže imaju i negativnu stranu, naročito kada punoljetne osobe zloupotrebljavaju virtualnu komunikaciju da bi kontaktirala maloljetnu djecu, a što se smatra devijantnim ponašanjem ili poremećajem osobnosti koji se naziva pedofilija-seksualnog zlostavljanja djevojčica i dječaka", pojašnjava za Srnu Neda Dragić, diplomirani psiholog Centra za socijalni rad Banjaluka.

Dragićeva ističe kako su u zadnje vrijeme sve češći problemi u društvu, gdje maloljetna djeca koriste društvene mreže da bi se dogovorila o tučama, gdje najčešće dolazi do povreda djece, ubojstava, uključivanja policije, suda i kazneno-popravnih ustanova.

"Uzroci kriminalnog i asocijalnog ponašanja djece se nalaze ne samo u obiteljima kao matičnoj ćeliji društva nego i u samom društvu, koji djeci prosto nameću kompjutere, mobilne telefone i sva ostala primamljiva sredstva koja im omogućuaju da se ponašaju na način da se ugrožava budućnost te iste djece i gdje dolazi do narušavanja mentalnog i emocionalnog zdravlja djece", ističe Dragić.

Ona naglašava da su roditelji i društvo glavni činitelji koji trebaju postaviti granice u odrastanju djece, a samim tim i da zaštite djecu od budućih događanja, kao što su ugovaranje tuča, kidnapiranja i ubojstava.

"Internet pruža velike mogućnosti ali nosi i rizike koje djeca ne znaju prepoznati i ne znaju kako reagirati, zbog toga mnoga njihova prava upravo putem interneta mogu biti povrijeđena", upozorava ombudsman za djecu Republike Srpske Nada Grahovac.

Ona ističe da je najčešće riječ o različitim oblicima nasilja nad djecom i ugrožavanja prava djeteta na zaštitu njihove privatnosti.

"Nasilje putem interneta najčešće se odnosi na vrijeđanje, uznemiravanje, slanje prijetećih i uvredljivih poruka, lažno predstavljanje, poticanje na mržnju i nasilje i slično, a žrtvu navodi na iznošenje ličnih podataka, otkrivanje osobih prilika, pristupanje raznim grupama čiji ciljevi mogu biti vrlo štetni i opasni za dijete", pojašnjava Nada Grahovac.

Ona ističe da nasilje, koje odrasli čine nad djecom putem interneta, najčešće se odnosi na dječju pornografiju.

"Lažno se predstavljaju, znaju mjesta na kojima se djeca kreću, govore jezikom koji djeca razumiju, znaju njihove navike i potrebe, lako zadobivaju njihovo povjerenje i postaju njihovi "prijatelji". Onda kad su postali prijatelji, svi njihovi razgovori i dogovori su samo njihova tajna", naglašava ona.

Učenici banjalučke gimnazije proveli su u veljači ove godine u svojoj školi istraživanje na uzorku od 434 učenika. Od ispitanih - njih 98 posto koristi se Internetom, a zabrinjava podatak da čak svakog četvrtog roditelja ne zanima što njegovo dijete radi dok je na globalnoj mreži.

Osim toga, istraživanje je pokazalo i da je 21 posto učenika otišlo na sastanak sa nekim koga do tada nisu poznavali. Sa 46 posto učenika roditelji razgovaraju i pitaju ih o stvarima na Internetu, a četiri posto roditelja brani djeci odlazak na određene web-stranice. Prema istraživanju, 30 posto roditelja se žali jer njihova djeca provode
mnogo vremena na Internetu.

Amerikanci uzrasta od osam do 18 godina gotovo svaki minut svog vremena, osim kada su u školi, provode na Internetu, rezultat je istraživanja "Caiser familidge fondacije". Mladi ovog uzrasta provode više od sedam i po sati dnevno za svojim kompjuterima, "pametnim" telefonima, pred TV-ekranima ili nekim drugim elektronskim uređajima.

Koliko Internet može biti opasan pokazuje i primjer da bi Kina mogla postati prva zemlja koja će proglasiti zavisnost od te globalne mreže - kliničkim oboljenjem.

Ministarstvo zdravstva Kine sljedeće godine trebalo bi objaviti priručnik u kome će nova vrsta ovisnosti biti stavljena u istu kategoriju kao kockanje i alkoholizam.

Prema nalazima Tao Rana, liječnika iz Kine i osnivača prve klinike za ovisnost od Interneta, prosječni ovisnik za računarom dnevno provede između šest i 13 sati.