Zašto je ušutkan čovjek koji je 1975. izumio digitalni fotoaparat?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Radeći u Kodaku, Steven Sasson izumio je 1975. godine prvi digitalni fotoaparat. Ovo otkriće, međutim, nije naišlo na pozitivne reakcije vodećeg vrha kompanije.

Nedugo nakon dolaska u kompaniju Kodak, Sasson je dobio naizgled nevažan zadatak – da utvrdi postoji li praktična primjena CCD senzora koji je izumljen par godina ranije.

"Skoro niko nije znao čime se bavim jer je u pitanju bio mali projekt. Nije bila tajna, već jednostavno nešto čime sam se tih dana zanimao kako ne bi radio nešto napornije, pretpostavljam", kaže Sasson.

Naručio je nekoliko senzora koji su bilježili dvodimenzionalne svjetlosne obrasce i pretvarali ih u električni signal. Sasson je pokušavao uraditi snimku, ali električni impulsi brzo su nestajali.

Zabilježeni prikaz pokušao je održati pomoću tara relativno novog procesa – digitalizacije, odnosno pretvaranja električnih impulsa u brojeve. Ali ovo rješenje vodilo je novom izazovu – skladištenju podataka putem RAM memorije, a zatim prebacivanju sadržaja na digitalnu magnetnu traku.

Konačni rezultat bio je uređaj Rube Goldberg koji se sastojao iz objektiva osmomilimetarske kamere, prenosivog digitalnog kasetofona, 16 NiCd baterija, konvertera analognog u digitalni signal i nekoliko desetina električnih kola povezanih sa nekoliko elektronskih ploča.

U Kodaku sumnjičavi

Možda cijela ova skalamerija djeluje čudno u današnje vrijeme, ali treba imati u vidu da je u pitanju era masovne upotrebe računara nastupila tek desetljeće kasnije. Naravno, problemima ovdje nije bio kraj – sada je trebalo osmisliti sustav za prikazivanje sadržaja koji bi digitalnu informaciju sa kasete pretvorio u nešto što bi se moglo vidjeti na televiziji – digitalni prikaz.

Zaposleni u kompaniji Kodak bili su vrlo sumnjičavi.

"Bili su uvjereni da nitko nikad ne bi želio gledati fotografije preko televizora", navodi Sasson. Nisu pomogle ni brojne demonstracije. Sasson bi odnio kameru u konferencijsku salu i pokazao vodećem vrhu kompanije rezultate svog rada.

"Bilježenje snimki trajalo je samo 50 milisekundi, ali su bile potrebne 23 sekunde da se prebaci na kasetu. Izvadio bih je, predao svom pomoćniku i ubacio u sustav za prikazivanje dobivenog sadržaja. Nakon 30 sekundi pojavio bi se crno-bijeli snimak veličine 100 sa 100 piksela", ističe Sasson.

Iako je kvaliteta bila vrlo slaba, objasnio je da bi s razvojem ove tehnologije rasla i rezolucija. Pokušavajući uporediti sustav da tadašnjim elektronskim uređajima, predložio je da uređaj zamisle kao "HP digitron sa objektivom". Čak je počeo spominjati i slanje sadržaja putem telefonske linije.

Ali odgovor kompanije u najboljem slučaju bio bi vrlo mlak.

"Klasične fotografije bile su u upotrebi više od 100 godina i nitko se na njih nije žalio, a njihova izrada bila je jeftina. ‘Zašto bi se onda iko zamarao gledanjem fotografija na televizoru?’, rekli bi.

Najviše primjedbi dolazilo je iz odsjeka za marketing. Kompanija Kodak držala je monopol na tržištu i zarađivala ogromne sume novca u svakoj fazi fotografskog procesa – ako biste slavili dječji rođendan, kupili biste Kodak film. Ako biste razvijali film, mogli ste da ga pošaljete kompaniji koji bi ga razvila na Kodak foto papiru, koristeći Kodak kemikalije.

Fotoaparat nikad nije ugledao svjetlost dana

U pitanju je bio odličan poslovni model. Kada su direktori kompanije upitali Sassona u kojem trenutku bi novi proizvod mogao postati konkurentan, objasnio je situaciju Moorovim zakonom, prema kojem se napredak u razvoju digitalne tehnologije udvostručava na svake dvije godine. Za to bi bila potrebna rezolucija od 2 milijuna piksela, odnosno 15 do 20 godina. Kodak je svoj prvi digitalni fotoaparat izbacio na tržište 18 godina kasnije.

"Kada tim ljudima spominjete period od 20 godina - kad niko od njih neće više raditi u kompaniji, oni se skoro uopće ne uzbuđuju. Ali, dozvolili su mi da nastavim rad na digitalnom fotoaparatu, kompresovanju slike i memorijskoj kartici", objašnjava Sason.
Prvi digitalni fotoaparat patentiran je 1978. godine. Sasonu je bilo zabranjeno da javno govori o svojem prototipu ili ga pokazuje bilo kome van kompanije.

Sa svojim kolegom Robertom Hilsom izumio je prvi moderni DSLR fotoaparat koji izgleda i funkcionira poput današnjih profesionalnih modela. Imao je senzor od 1.2 megapiksela, funkcionirao po principu kompresije vizualnog prikaza i sadržao memorijsku karticu.

Kompanija Kodak i dalje nije bila zainteresirana za proizvod jer bi njegovo reklamiranje ugrozilo prodaju filma.

"Nakon toga, rasprava je bila završena. Bilo je samo pitanje vremena, a kompanija je i dalje bila sumnjičava. Taj fotoaparat nikad nije ugledao svjetlost dana", kaže Sasson.

Ipak, sve do svog isteka u SAD, 2007. godine, patent je Kodaku donio milijarde dolara jer se nalazio u vlasništvu kompanije, a ne Sassona. Većina proizvođača digitalnih fotoaparata plaćala je primjenu ove tehnologije. Ali, Kodak je sjekao granu na kojoj sjedi.

"Svaki prodati primjerak digitalnog fotoaparata ugrožavao je postojeći analogni model. Filmove uskoro više niko nije htio kupovati", zaključuje Sasson.

Model koji je izumio danas je izložen u Nacionalnom muzeju američke povijesti "Smitsonijan", a predsjednik Barack Obama odlikovao je Sassona 2009. godine Medaljom iz oblasti tehnologije i inovacija. Tri godine kasnije, kompanija Kodak podnijela je papire za bankrot.