Znanstvenici pretvaraju nuklearni otpad u dijamantne baterije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vjerujemo da vam ideja o izradi baterija od nuklearnog otpada koje će pogoniti vaše gadgete nikako ne djeluje kao nešto pametno i korisno, jer ne želite imati “vječnu” energiju ako to morate platiti time da svijetlite u mraku ili da vaši nasljednici mutiraju u nešto iz loših SF filmova, 

No znanstvenici Sveučilišta u Bristolu uvjeravaju nas da su pronašli način na koji se nuklearni otpad istovremeno može zbrinuti, djelomično “deaktivirati” i pretvoriti u baterije koje po količini zračenja neće biti više radioaktivne od recimo banane, na taj način da se zračenje zarobi u umjetnom dijamantu.

Oni su izradili prototip takve dijamantne baterije korištenjem nikla-63 kao radioaktivnog izvora, a sada rade na značajnom unaprjeđenju učinkovitosti korištenjem ugljika-14, radioaktivne inačice ugljika koji se generira u grafitnim blokovima koji se koriste za ublažavanje reakcije u nuklearnim elektranama, piše portal Geek.hr. 

Njihovo istraživanje ukazuje da je radioaktivni ugljik-14 koncentriran na površini tih blokova, što omogućuje pokretanje procesa koji će ukloniti većinu radioaktivnog materijala i potom ga implantirati u umjetni dijamant koji se izrađuje visokim tlačenjem grafita, kao što objašnjavaju u ovom videu.

Dr. Neil Fox s odjela kemije Sveučilišta Bristol kaže da u Velikoj Britaniji postoji gotovo 95.000 tona grafitnih blokova, pa bi izvlačenje ugljika-14 iz njih znatno reduciralo današnje troškove sigurne pohrane nuklearnog otpada.

Također navodi da su odabrali ugljik-14 zbog toga što je on radioaktivan na malim udaljenostima. To znači da biste pri dodiru kože s njim loše prošli, no ako se nalazi unutar dijamanta ne postoji bolja metoda zaštite od držanja u najčvršćem materijalu na Zemlji.

Dijamantna baterija s 1 gramom ugljika-14 mogla bi omogućiti stvaranje 15 džula energije dnevno, što je manje od jedne AA baterije, ali ima mogućnost održavanja kapaciteta 5.730 godina prije nego što se smanji ispod 50 posto, što znači da bi vam ta baterija trajala duže nego što postoji naša čitava civilizacija.

Znanstvenici smatraju da bi ovakve baterije bile pogodne za uređaje s malom potrošnjom energije, te ih vide korisnim za korištenje u medicinskim implantatima poput pacemakera, ali vjeruju da bi se mogle prilagoditi satelitima, dronovima, pa čak i zrakoplovima.