Znate li što je "Deep Web"?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U vrijeme kada internetski korisnici sve više postaju svjesni da internet nije više toliko anoniman, mnogi od njih pokušavaju zadržati svoju privatnost.

Nakon što su WikiLeaks i Edward Snowden otkrili da vlade diljem svijeta surađuju s korporacijama kako bi špijunirali svoje građane, korisnici interneta nastoje na kreativne načine pronaći put do anonimnog korištenje interneta.

Jedan od tih načina je takozvani "Deep Web", odnosno "duboki web".

Ovaj se termin u posljednje vrijeme vrlo često spominje u TV serijama i filmovima američke produkcije, ali uglavnom u negativnom kontekstu. Mediji u pravilu pokušavaju predstaviti "duboki web" kao nešto negativno. Međutim, on se može koristiti u dobre svrhe.

Većina korisnika interneta pretražuje Google, provodi vrijeme na Facebooku, gleda video klipove na Youtube, tweeta i slično. Dakle, kada se ukucaju u pretraživač ove riječi, on će ih pronaći. To znači da su pretraživači poput Binga, Yahooa i Googlea indeksirali te stranice i imaju ih pohranjene u svojim bazama i to se naziva "površinski web", odnosno "Surface Web".

U "duboki web" ili "Deep Web" spadaju sve stranice koje nisu indeksirane na pretraživačima. Tako na primjer, na stranici na kojoj se nalazi veliki broj predmeta za prodaju, velika je vjerovatnoća da se neće moći pristupiti svim proizvodima isključivo preko pretraživača, već će se moći naći samo na taj stranici.

Pored toga, postoje i stranice koje se namjerno štite kako bi se spriječila šira upotreba. To su, na primjer, baze knjiga i akademski članci nekih sveučilišta.

Britanski novinski portal Guardian procijenio je da se čak 90 posto interneta nalazi na "dubokom webu". Međutim, postoji i drugi dio tog weba kojem je moguće pristupiti isključivo preko posebnih programa.

Ono o čemu se malo govori kada se radi u "dubokom webu" je da on ima svoju filozofiju. Pored ilegalnih stvari koje su na njemu mogu pronaći, a koje čine tek mali postotak tog weba, on je odličan za anonimnu razmjenu podataka što je veoma bitno kada su u pitanju povjerljive informacije. Tako je, na primjer, Edward Snowden razmjenjivao dokumente o američkoj špijunaži s novinarom britanskog Guardiana i njemačkog Der Spiegela.

WikiLeaks također koristi "duboki web" kako bi razmjenjivao informacije i tajne dokumente.

Koriste ga disidenti u zemljama u kojima je nadzor nad internetom veoma strog, a kazne oštre. Dakle, srž njegove filozofije je u pružanju slobode govora i prava na sigurnost i anonimnost u svijetu u kojem tako malo stvari može biti anonimno.

Pažnju javnosti na postojanje "dubokog weba" skrenuo je slučaj sa zatvaranjem jedne od najpopularnijih stranica crnog tržišta "Silk Road" ("Put svile"). Stranica je funkcionirala slično drugim stranicama za trgovinu. Prodavači bi postavljali predmete na prodaju, a potencijalni kupci bi im se javili.

"Silk Road" se od uobičajenih stranica za trgovinu razlikuje po tome što su se putem nje uglavnom mogle kupiti razne vrste droge koje su bile razvrstane po mnogobrojnim kategorijama, kao npr. psihodelici, lijekovi koji se uzimaju na recept, opijati, kanabis, ekstazi i sl. Sedamdeset posto proizvoda bili su nezakoniti narkotici, dok je ostalih trideset posto sadržavalo ukradene osobne dokumente poput vozačkih dozvola, osobnih iskaznica sl.

FBI je zatvarao "Silk Road" dva puta, prvi put u studenom 2013., a drugi put u studenom 2014. Kada su zatvorili stranicu prvi put, uhitli su Rossa Williama Ulbrichta koga su teretili da je jedan od administratora te stranice. On je porekao ove optužbe, rekavši da je samo jedan od osnivača, ali nije povezan s aktivnostima na toj internetskoj stranici. Bez obzira na to, američki sud ga je u svibnju ove godine osudio na kaznu doživotnog zatvora.

Uprkos svemu, treća verzija te stranice se nedavno pojavila.

Sam pristup "dubokom webu" nije kompliciran. Može mu se pristupiti putem tri softvera Tor, I2P i Freenet. Sva tri garantiraju skoro potpunu anonimnost na internetu, a služe kao pretraživači. Najpopularniji od njih je Tor.

Ovaj pretraživač može pretraživati i obične stranice s konvencionalnim domenama, ali može učitati i stranice s domenom .onion. On se uobičajeno preporučuje ukoliko se želi sigurno pretraživati internet bez straha da vas netko može pratiti, a povijest pretraživanje će izbrisati čim se ugasi.

Tor je prvobitno bio projekt američke vlade, a trenutno ga održava grupa volontera. I dalje ga financira američka vlada, kao i Nacionalno udruženje za znanost.

Bitno je razlikovati "duboki web" od "mračnog weba" ("Dark Web"). Iako je drugi sastavni dio prvog, termini se ne bi trebali koristiti kao sinonimi. "Duboki web" je dio interneta koji nije indeksiran na pretraživačima poput Googlea, Binga i Yahooa bilo enkripcijom podataka ili neindeksiranjem stranica. S druge strane, "mračni web" je dio "dubokog weba" koji je namjerno skriven od pretraživača, a koji ima domenu .onion.

"Mračni web" je, prema procjenama stručnjaka, 0,01 posto "dubokog weba" gdje se može naći doslovno sve što je ilegalno.

Iako Tor krije identitet mreže i računala koji ga koriste, postoji mogućnost da podatke koje korisnik prima i šalje može otkriti njegov identitet, ali isključivo greškom korisnika. Na primjer, da se nađete u nekom gradu u kojem nikada ranije niste bili i nitko vas ne poznaje, tada je vaša anonimnost potpuno zaštićena. Ali, ako počnete koristiti svoju kreditnu karticu da kupujete stvari ili vozačku dozvolu da se vozite autom, onda će stupanj vaše anonimnosti biti smanjen.