Tekst članka se nastavlja ispod banera
Pitanje korištenja društvenih mreža i komentiranje vijesti na web portalima u okviru kojih se sve više može pronaći govor mržnje, fotomontaže i lažne vijesti otvoreno je još prije nekoliko godina u brojnim zemljama svijeta, uključujući i zemlje regije te Bosnu i Hercegovinu.
Prostor interneta u BiH u znaku je nereguliranosti i zloupotreba, a nerijetko zabrinjava eksplozija govora mržnje na društvenim mrežama, ali i u komentarima korisnika na web portalima koji su sve eksplicitniji. Sa sličnim problemima suočene su i zemlje regije.
Govor mržnje
Govor mržnje je krivično djelo u BiH, ali na žalost pronositelji govora mržnje rijetko su sankcionirani od pravosudnih institucija u BiH onako kako su propisali krivični zakoni BiH, entiteta i Brčko distrikta.
U razgovoru za Fenu profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli i Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Enes Osmančević kaže kako je osim govora mržnje na etničkoj i nacionalnoj osnovi, sve više prisutan govor mržnje kao negiranje genocida, veličanje totalitarnih ideologija, ali i mržnje prema političkim neistomišljenicima i osoba drugačije seksualne orijentacije.
''Lažne vijesti su, također, sve više prisutne, kao i trolling u smislu naručenih i plaćenih komentara, ali i prekidanje i ometanje tijeka diskusija'', upozorava profesor Osmančević.
Devet vrsta zakona
U zakonodavstvu BiH relevantno je devet vrsta zakona koji reguliraju oblast javne komunikacije, uključujući i mrežnu komunikaciju. Međutim, profesor Osmančević ocjenjuje da BiH nedostaju zakon o transparentnosti vlasništva u medijima i zakon o oglašavanju, na kojima se radi te zakon o korištenju tehnologije čija izrada još nije ni inicirana. Ovim zakonima bi se premostilo vrijeme do usvajanja specifičnog zakona koji bi spriječio neprimjereno ponašanje na društvenim mrežama u BiH.
Osim zakonski, Osmančević ističe kako bi se trenutna situacija mogla promijeniti efektnijim radom regulacijskih tijela, većim angažmanom medija i novinarskih udruženja, boljom edukacijom novinara, ali i učenika u smislu medijske pismenosti, te podizanjem nivoa medijske i političke kulture.
Mišljenja je da bi uvođenje sankcija za neprimjereno korištenje društvenih mreža doprinijelo većoj odgovornosti, jer sloboda govora nije sloboda govora mržnje, zbog čega je i neophodno sankcionirati pronositelje govora mržnje u javnoj komunikaciji.
Predviđene i kazne zatvora
U bh. zakonodavstvu predviđene su kazne zatvora za govor mržnje od jedne do tri, odnosno pet, sedam, pa čak i do deset godina zatvora, ovisno o tome tko i s kojim posljedicama širi govor mržnje, ali generalni problem je što se u BiH zakoni općenito ne primjenjuju dovoljno.
Do sada je procesuirano samo nekoliko slučajeva govora mržnje, a u isto vrijemo svjedočimo svakodnevnom širenju netrpeljivosti i prijetnjama.
''Na društvenim mrežama pronositelji govora mržnje sve manje se skrivaju iza nadimaka, a sve više izriču mržnju pod punim imenom i prezimenom. Govor mržnje zapravo je posljedica kulture laži u kojoj živimo i politika mržnje koje indoktriniraju'', upozorava Osmančević.
Sloboda korištenja interneta pogrešno se razumijeva
Postoje različiti zakoni u zemljama Europske unije koji sankcioniraju govor mržnje, a najčešće su regulirani krivičnim zakonima. No, tu su i različite prakse u načinima suzbijanja govora mržnje. BiH se može koristiti tim iskustvima, ali i podržati aktivitet samoregulatornog tijela kakvo je Vijeće za tisak te Koalicije za borbu protiv govora mržnje.
''Govor mržnje ozbiljan je problem i traži angažiranost vladinog i nevladinog sektora, pravosuđa, medija, obrazovnih institucija i novinarskih udruženja, regulatornih i samoregulatornih tijela te IT kompanija i društvenih mreža'', zaključio je Osmančević.
Programska direktorica Vijeća za tisak u BiH Ljiljana Zurovac, također upozorava na da se sloboda korištenja interneta pogrešno razumijeva kao apsolutna sloboda, odnosno da se može reći sve što nekome padne na pamet, bez posljedica.
Međutim, Zurovac u razgovoru za Fenu ističe da sloboda zahtijeva odgovornost, jer bez odgovornosti ta sloboda postaje anarhija.
Anarhično korištenje
''Trenutno imamo anarhično korištenje ne samo društvenih mreža, već, bojim se i dobrog dijela onih internetskih platformi koje bi se trebale pridržavati načela novinarske etike, a to su online mediji ili barem svi oni koji se tako nazivaju'', napominje Zurovac.
Komentirajući mogućnost donošenja sličnog zakona u BiH kakav se najavljuje u Hrvatskoj, upitala je bi li se onda upalo u zamku restrikcije slobode izražavanja, tko bi i po kojim mjerilima odlučivao što je zbilja neprimjereno, a šta ne.
I ona podsjeća da u BiH postoje zakoni po kojima se mogu određivati sankcije za govor mržnje, koji je krivično djelo, a ne sloboda govora, ali jako malo je bilo intervencija po govoru mržnje i na društvenim mrežama i u komentarima na online medijima.
Zakržljala tužiteljstva
Osim toga bh. tužiteljstva još uvijek nisu razvila metode dokaznog postupka niti su se ozbiljno pozabavili pitanjima širenja govora mržnje i huškanja na internetu, bez obzira što već postoje presude Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga koji nikako ne tolerira govor mržnje, a koje se mogu koristiti kao primjer i u bh. sudovima.
''Ovi primjeri, kao i rigorozan zakon u Njemačkoj koji tretira pitanje govora mržnje mogu poslužiti u regulaciji tih pojava i u BiH, ali pitanje je samo ima li dobre volje i želje da se to učini'', stava je Zurovac.
Slaže se s profesorom Osmančevićem da bi edukacija bila efikasno sredstvo u sprečavanju širenja govora mržnje kako bi se znalo kako koristiti blagodati slobode interneta, šta se može i smije postaviti, s kakvim posljedicama i koja su njihova prava zaštite podataka.
Edukacija prije sankcija
''Uvijek sam prije za edukaciju prije sankcija, budući da smo i kroz kampanju "STOP! Govor mržnje" Vijeća za tisak i online medije, postigli da ljudi prihvataju instrukcije i popravljaju ponašanje, brišu već postavljene sadržaje govora mržnje, napominjući da nisu znali da je to krivično djelo'', kazala je.
No, uvijek će biti onih koji ''po zadatku'' postavljaju neprimjerene sadržaje s namjerom izazivanja straha, panike ili mržnje i za takve, zaključuje Zurovac, definitivno sankcije trebaju postojati i to rigorozne, ali ovdje se u većini govori o građanima koji primjenjuju slobodu govora na pogrešan način vrlo često iz neznanja i neinformiranosti o tome što je ispravno, a šta ne.
Ipak, sve dok se ne budu izricale presude zbog širenja govora mržnje, mase koje zloupotrebljavaju slobodu izražavanja na društvenim mrežama i u online medijima, neće početi razmišljati o ozbiljnosti širenja neprimjerenog govora, laži i mržnje.
Tijekom povijesti komuniciranja, svaki novi medij koji bi se pojavio bio je u početku nereguliran, kasnije bi postao prereguliran, da bi u nekoj zreloj fazi bio više ili manje optimalno reguliran, a takav je slučaj i s internetom o čijoj regulaciji se već godinama debatira i propituju različiti modeli regulacije.
