Uspješne inkluzivne prakse u Bihaću i Cazinu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Među najuspješnijim praksama inkluzije u BIH su primjeri iz Unsko-sanskog kantona. U dva grada – Cazinu i Bihaću, uz podršku organizacije  Save the Children i sudjelovanje županijskih i lokalnih institucija vlasti, djeluju Centri za razvoj inkluzivnih praksi(CRIP). Za veliki broj polaznika iz svih dijelova kantona, uspostavljanje ovakvog servisa podrške otvorilo je nove mogućnosti i perspektive.  

Druga godišnjica osnivanja bihaćkog i cazinskog CRIP-a u petak 23. studenog obilježena je u Bihaću, u Područnoj školi Žegar.

Inkluzija u svojoj suštini počiva na ideji da svaka osoba, a u ovom slučaju svako dijete,dobije jednake šanse i ostvari svoja prava. Pravo na školovanje pripada svoj djeci, bez obzira na predispozicije. Kako bi djeca s poteškoćama u razvoju ostvarila svoje pune potencijale, uključili se u redovno školovanje i svakodnevni život, u CRIP-ovima im se nudi cjelovita podrška i specifični servisi koji im u tome pomažu.  

Na jednom mjestu roditelji i djeca mogu dobiti veliki broj rehabilitacijskih tretmana i edukacija. Djeca su ranije, primjerice u domovima zdravlja imala samo jednu uslugu, logopedsku, a roditelji nisu imali mogućnost edukacije. U CRIP-ovima su svjesni su koliko je važan multidisciplinarni pristup, a posebno rana intervencija, tj. mogućnost da dijete s poteškoćama u razvoju od najranijeg uzrasta dobije adekvatan tretman.

Centri su smješteni u prostorijama osnovnih škola u ova dva grada, a pohađaju ih djeca iz različitih lokalnih zajednica USK-a. Od velike je važnosti i postojanje dva mobilna tima koji obilaze škole širom kantona, a organiziran je i prijevoz djece.

Majka autističnog dječaka Denija - Sabina Muslić, ističe kako je izuzetno važno da centri ovakve vrste zažive na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, jer bi život roditelja i djece s poteškoćama u razvoju bio mnogo lakši i jednostavniji.

"Sve bi puno lakše bilo da su ovi centri postojali kada je moj sin Deni dobio dijagnozu. Da je centar postojao tada ne bih bila tako zabrinuta. CRIP nam mnogo pomaže, prije svega kada je u pitanju edukacija, a onda i razmjena iskustva s ostalim roditeljima. Najviše je pomogla radna terapija, gdje smo upućeni kako i na koji način da radimo s djetetom. Moje dijete sada uči računati vrijeme, vezati pertle. Lakše je jer u ovakvim centrima postoje didaktička pomagala. Djeca su prihvatila jedna druge i kamo sreće da svi imaju ovakve mogućnosti i da mogu dolaziti u centre svaki dan", kaže ova majka.

Rad se u centrima odvija u specijaliziranim kabinetima, kao što su logopedski (poticaj govorno-jezičkog razvoja), radni (osamostaljivanje), kabinet senzorne terapije gdje se kroz fizioterapiju razvija motorička sposobnost. Pored ovih tretmana, jako važna je i psihosocijalna podrška i edukacija, ne samo za djecu, nego i za roditelje. Rezultati nakon dvije godine rada su izuzetno vidljivi.

"Roditelji se prije svega moraju educirati i shvatiti da svako dijete može ostvariti svoj potencijal, odnosno svako dijete može bolje funkcionirati ako se uključi u rehabilitacijski tretman. Samim tim će to dijete naći svoje mjesto u društvu i postati ravnopravan član društva, a samim tim može izaći na tržište rada, čemu svi mi težimo", kaže Emina Kadić koordinatorica CRIP-a Bihać.

Također, Centri su resursi znanja i unaprjeđenja praksi svih profesionalaca uključenih u rad s djecom s poteškoćama, a važan segment je i uključivanje djece tipičnog razvoja.

"U svaku aktivnost koju CRIP organizira uključena su i djeca tipičnog razvoja. Provodimo zajedničke aktivnosti i uvijek nam se pridruže djeca iz osnovnih škola. Onda oni kroz interaktivne radionice shvate da svi mi imamo određene potencijale i da svako može napredovati. Podrška se pruža i nastavnicima, a djetetu pomaže tako što će nastavnici iskoristiti ta znanja kako bi djeca ostvarila svoje potencijale", ističe Kadić.

Ideja otvaranja CRIP-ova je prije dvije godine naišla na spremnost institucija. U sklopu projekta „Servisi u zajednici za djecu s poteškoćama u razvoju u Unsko-sanskom kantonu“ ostvarena je sistemska međuresorna i multidisciplinarna suradnja između tri institucionalna sektora u Unsko-sanskom kantonu: Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Ministarstva zdravstva, rada i socijalne politike, te Zavoda za zdravstveno osiguranje Unsko-sanskog kantona. Uslijedilo je potpisivanje Memoranduma na koji su, pored tri navedene institucije vlasti, svoj potpis stavili i predstavnici Grada Bihaća, općina Cazin, Bužim, Bosanska Krupa, Velika Kladuša, Bosanski Petrovac, Bužim, Ključ i Sanski Most, te organizacije Save the Children za sjeverozapadni Balkan koja podržala proces rekonstrukcije, adaptacije i opremanja CRIP-ova i obučavanja osoblja.

Zahvaljujući ovakvom multisektorskom uvezivanju, osigurana je održivost usluge. Ove aktivnosti su dio provedbe Strategije za uključivanje djece s poteškoćama u razvoju u obrazovanje sa sedmogodišnjim planom implementacije u Unsko-sanskom kantonu.

"Želim prvo čestitati drugu godišnjicu osnivanja ovih centara. Kroz obilazak ovog centra primijetio sam koliko je ovo jako važno za širu zajednicu. Ministarstvo je podržalo ovaj projekt i podržat će ga i u budućnosti. U projekt su uključena i djeca tipičnog razvoja, roditelji kako bi se educirali, kao i nastavnici koji su prilagodili svoje programe djeci –socijalizacija je na jednom izuzetno visokom nivou. Šira zajednica mora imati taj osjećaj da svi trebamo biti uključeni u proces i da se nitko ne smije razlikovati. Da nitko ne bude zapostavljen od društva i da smo svi ravnopravni", ističe ministar obrazovanja Unsko-sanskog kantona Damir Omerdić.

Elvira Ogrešević koordinatorica CRIP-a Cazin, ističe koliko je važno da u procesu inkluzije sudjeluje čitava uža i šira zajednica:  

"S obzirom na to da se našu županiju te 2016. godine prvi put susreo s ovakvim oblikom inkluzije, mi smo jako zadovoljni s onim što smo uradili. Save the Children je pružio veliku podršku, a na tom putu su nam se pridružila i ministarstva, prije svega obrazovanja i zdravstva, ali i lokalne zajednice. Posebno smo zadovoljni što su projekt podržali nastavnici i roditelji. Divno je vidjeti da su željni znanja. Kroz 2018. godinu smo uspjeli realizirati dosta radionica, a posebno raduje što su u radionice uključeni roditelji.

Moramo nastaviti da radimo na osvještavanju. Ne samo roditelja, nastavnika i vršnjaka, nego čitave, šire i uže lokalne zajednice. Za nas je ovakva praksa inkluzije veliki iskorak i možemo se pohvaliti da smo udarili dobre temelje", zaključuje Elvira Ogrešević.

Po uzoru na dobru praksu iz USK, za nadati se da će i u drugim kantonima zaživjeti ovakav sistem inkluzije. Umjesto stare prakse odvajanja djece s poteškoćama u razvoju u specijalne škole, kroz rad  centara po principu CRIP-a postiže se uključenost i integracija, a djeca kojima je to potrebno dobiju sve neophodne usluge.

Da je to moguće i ostvarivo – svjedoči desetine primjera. Jedna od korisnica CRIP Bihać je Sara Čavkić, tinejdžerica koja voli druženje, smijeh, ples, putovanja, a bavi se fotografijom i glumom.

"Zamolila bih djecu i roditelje djece s poteškoćama u razvoju da se jave u inkluzivni centar, jer djeca se obično stide i odvajaju. Ja to neću sebi da radim, ja sam ovakva, Bog me stvorio ovakvu i to se ne stidim reći. Društvo nekada može biti krivo i djeca se zbog toga povlače i misle da nemaju pravo na život.  Poručila bih svoj djeci koja imaju problem – neka dođu, ovdje će im pomoći. Neka se ne srame, jer kada se srame oni poručuju onima koji su ih uvrijedili da im je njihovo mišljenje bitno, a ne treba da bude bitno.  Meni to nikada nije bilo bitno. Ja ću otvoriti YouTube kanal na kojem ću pričati svoju priču. Želim tako potaknuti svu djecu koja imaju problem da se jave, rado ću im pomoći. Ja ih neću ismijavati, ja ne volim ismijavanje", poručuje Sara Čavkić, jedna od sudionica današnje proslave u Bihaću.