Kome vjeruju mladi - novim herojima ili starim medijima?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Mediji u BIH su oduvijek služili interesima različitih političkih subjekata. Tako je i danas. Tradicionalni mediji su uglavnom zbog egzistencijalnih razloga prinuđeni da zanemaruju standarde profesije i pokleknu pod političkim i ekonomskim pritiscima'', kaže Vuk Vučetić, stručnjak za medijsku pismenost i docent na Filozofskom fakultetu na Palama.

No, smatra ipak da postoji određeni prostor za optimizam.

''Naime, još uvijek je nedovoljno iskorišten potencijal pokretanja portala, blogova, vlogova koji će se fokusirati na pozitivne priče, i koji će na neki način doprinijeti procesima pomirenja u BIH. S druge, strane obrazovanje mladih novinara također ocjenjujem kao vrlo važan faktor'', kaže Vučetić za Bljesak.info i dodaje kako se s obrazovanim mladim kadrom stvari mogu promijeniti.

Teško se boriti

Daniela Jurčić, docentica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, kaže kako je govor mržnje jako izražen u bh. medijima.

''Bez obzira na činjenicu kako ovaj fenomen uzrokuje brojne i dugoročne posljedice za društvo, ipak ovaj segment nije u potpunosti definiran i zakonski reguliran. Žalosti činjenica da smo se svi mi u BiH navikli na zapaljivu i hušačku retoriku, pa u tom kontekstu, gotovo svaki medijski sadržaj je proizvod društva koje je u potpunosti nacionalizirano. Ne možemo očekivati savršene medije u nesavršenom društvu'', kaže Jurčić i dodaje kako, htjeli mi to priznati ili ne, bh. mediji i njihovi sadržaji, koji su prepuni govora mržnje, su samo ogledalo društva u kojem živimo.

Jurčić smatra da mnogi političari mogu svojim postupcima i retorikom smanjiti širenje nesnošljivosti i netolerancije, ali i govora mržnje i cenzure.

''Također, nemogućnost anonimnosti medijskih korisnika bi zasigurno smanjio broj loših, vulgarnih i uvredljivih komentara'', kaže mostarska profesorica.

Nikolija Bjelica, urednica i novinarka portala Direkt kaže kako se u ovakvom društveno-političkom okruženju u BiH teško boriti protiv širenja etno-nacionalne mržnje u medijima.

Jednostavan recept

''Gore od te činjenice je to što se većina ovdašnjih medija uglavnom uopće i ne trudi boriti se protiv toga, jer djeluju u okviru svojih etno-nacionalnih zajednica. Političarima takva atmosfera ne smeta, a mediji prate političare i prenose njihove izjave i stavove koji prenaglašavaju različitosti naroda koji žive na ovom prostoru, a sebe predstavljaju kao zaštitnike i čuvare tih nacija. Pod krinkom toga se u komforu održavaju na vlasti'', kaže Bjelica i naglašava da bi mediji u takvom okruženju trebali biti umirujući faktora ali da o osjetljivim temama mediji mahom izvještavaju pristrano i jednostrano i to samo u slučaju kad je zajednica kojoj pripadaju strana žrtve.

Jurica Gudelj, urednik portala Dnevnik.ba kaže kako ne treba praviti razliku između nacionalno motivirane i bilo koje druge mržnje u medijima.

''Mislim kako je recept zapravo vrlo jednostavan, potrebno je u prvom redu kontrolirati komentare korisnika. U novije vrijeme, mediji nisu ti koji izravno šire neku mržnju, nego to elegantno prepuste korisnicima-komentatorima da odrade prljavi dio posla. Izuzetak su hajke koje se iz Sarajeva vode svako malo protiv nepodobnih Srba ili Hrvata pa i Bošnjaka. Jedini način da se ovaj problem uistinu riješi je da se oglašivači ne oglašavaju na takvim medijima. Danas u BiH najveći mediji, koji najviše zarađuju, ujedno najviše šire i mržnju. Zašto bi oni mijenjali svoj poslovni model?'', govori Gudelj.

Beskrajno 'skrolanje'

Zbog svega toga povjerenje u medije je sve manje, a najviše od medija u BiH ''odustaju'' mladi ljudi koji su siti retorike koja prevladava na medijskoj sceni. Mladi, koji kažu kako se trude svakodnevno pratiti informacije na portalima, a da zanemaruju tradicionalne medije, navode kako baš i ne vjeruju onome što pročitaju te većina njih smatra kako su novinari izloženi raznim utjecajima i da nisu objektivni.

Vučetić smatra kako su mladi generalno izgubili povjerenje u čitav sustav pa samim tim i u medije.

''Generalno, mladi vrlo malo prate tradicionalne masovne medije, slabo čitaju, slabo se informiraju. Umjesto toga, svakodnevica se svodi na beskrajno 'skrolanje' po društvenim mrežama. U tom smislu, smatram da tradicionalni mediji nisu heroji njihovog vremena, već da svoje vrijednosti, stavove i mišljenja formiraju na osnovu mišljenja svojih vršnjaka, popularnih youtubera'', navodi Vučetić.

Jurčić smatra da mladi ljudi puno koriste medije, ali u pogrešne svrhe.

''Bojim se da mladi ljudi nisu svjesni da sadržaji u medijima nužno ne moraju biti točni i relevantni. Nemaju znanja i iskustva da mogu razlikovati kvalitetno od nekvalitetnog, istinito od neistinitog. Nužna je medijska pismenost kako bismo mlade ljude uvjerili kako kvaliteta medijskog sadržaja nisu površnost, kratkoća i banalnost'', rekla je.

Vučetić pak navodi da veće povjerenje mladi imaju u ove nove medijske heroje, koji kreiraju svjetonazore, nego u tradicionalne medije.

''U tom smislu YouTube kao i društvene mreže su njihov teren gdje se osjećaju sigurno i gdje pronalaze smisao ali i bijeg od stvarnosti'', navodi Vučetić.

Mladi nemaju vremena

Novinarka Bjelica ističe kako mladi nemaju mnogo vremena ozbiljnije se baviti medijima već uzimaju ono što je brzo i lako za konzumaciju. Zbog toga, smatra, više prate nove, on-line medije, nego tradicionalne. S njom se slaže i Gudelj, koji navodi da mladi danas informacije koje ih zanimaju saznaju preko društvenih mreža.

''Čini mi se, mada bi za to trebalo provesti istraživanje, da mladi manje vjeruju medijima'', rekao je.

Bjelica kaže kako su u jednu ruku krivci za manjak povjerenja u medijima sami mediji.

''Novinari su odgovorni za ono što šalju publici i imaju odgovornost prema profesiji, kodeksu i svojoj savjesti. Međutim, situacija je nešto drugačija i mediji su samo dio lanca krivaca. Da bi medij opstao on mora imati novac, novac često dobivaju od političara ili moćnika iz drugih sfera života, koji u zamjenu traže naklonost medija, čime medij gubi svoju primarnu funkciju – služenje javnom interesu. Za manjak povjerenja kriva je i publika koja se ne bori za kvalitetnije medijske sadržaje, koja ne kazni medije koji očigledno ne služe javnom interesu… Sve ovo ne opravdava novinare da rade bilo šta što nije u skladu s pravilima profesije i u skladu s dobrim namjerama’’, smatra ova novinarka iz Trebinja.

Tradicionalni mediji nisu u upotrebi

Gudelj smatra da je pitanje krivnje za manjak povjerenja u medije kompleksno ali i da sami mediji ni u kojem slučaju ne snose sami odgovornost.

''Naravno, to ne znači da sami mediji ne snose ogromnu odgovornost. No, tu imamo i korisnike tj. publiku koja nagrađuje medije koji šire dezinformacije i govor mržnje, imate i oglašivače koji podržavaju takve medije a naposljetku i službene politike. Dakle, riječ je o koktelu faktora koji dovode do pada povjerenja ali i kvalitete samo medijskog sadržaja'', rekao je urednik mostarskog portala.

I Vučetić kaže kako na manjak povjerenja u medije nije utjecao samo jedan faktor nego da je to uvijek kombinacija različitih faktora. Navodi kako škola, obitelj, politički sustav, religija… utječu da čitave generacije mladih ljudi izgube povjerenje u sustav, pa i u medije.

''Mislim da mladi više ne prate tradicionalne medije u toj mjeri, imaju druge izvore informacija, drugačije medijske navike, pa samim tim možemo reći ne da nema povjerenja u medije, već da tradicionalni mediji više nisu u upotrebi'', kaže Vučetić ističući kako su društvene mreže u potpunosti izmijenile način komunikacije i informiranja te da je u potpunosti promijenjena uloga tradicionalnih masovnih medija.

''Čini se da, što se mladih tiče, tradicionalni mediji mogu danas prestati da postoje, oni to ne bi ni primijetili, više bi se brinuli da li imaju dovoljno baterije na pametnom telefonu da mogu nastaviti sa svojim aktivnostima. Tako da bih ja ovdje ipak veći fokus stavio na to da mladi u vrlo maloj mjeri ili uopće ne konzumiraju sadržaje koji se plasiraju putem tradicionalnih medija. Pogotovo je to izraženo u kontekstu recimo nekih uvjetno rečeno ozbiljnih, informativnih sadržaja, dok se još uvijek, preko portala uglavnom, održava u životu senzacija i žuti tisak'', naveo je.

Beskonačna privremenost

Jurčić upozorava kako je danas većina medija neslobodna i nemoćna te da uvjete za kvalitetan rad ima jako malo medija.

''Medijski proizvodi gubi na kvaliteti, a novinari se svakodnevno susreću s pritiscima različitih vrsta. Opći društveni, politički i ekonomski ambijent u državi nije dovoljno stimulativan za održavanje profesionalnih medija. Stabilan medijski ambijent imat ćemo onoga trenutka kada nam društvo postane stabilno. U tom trenutku imat ćemo medije u koje ćemo imati povjerenje'', kaže Jurčić i kaže kako do tada treba imati razumijevanja prema novinarskoj djelatnosti jer je pred velikim izazovima.

Vučetić naglašava kako mediji nisu krivi, već je jednostavno razvoj tehnologije zajedno sa sveopćom društvenom apatijom doveo do toga da se kreira atmosfera ''beskonačne privremenosti'', odnosno situacija u kojoj je sve od danas do sutra.

''Zbog toga se i medijski sadržaji konzumiraju vrlo površno, i služe kako bi trenutno zadovoljili neku instant potrebu za zabavom prije svega. Recimo clickbait sadržaji ili fake-news su upravo nove medijske hibridne forme koje su refleksija medijskih potreba milenijelaca. Provokativno, senzacionalno, neobično je mnogo zanimljivije od dosadne, suhoparne stvarnosti u kojoj žive'', smatra ovaj medijski stručnjak.