Mostar i šah: Male glave na putu do velikih mozgova

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U Školi šaha Šahovskog kluba 'Mostar' već više od dvije godine djeca uče da budu 'kraljevi' svog života. Jer tome ih plastično, ali nadasve kreativno uči njihov učitelj Almir Mataradžić. Jer, šah je 'igra života'.

Dok se današnji suvremeni, moderni i nadasve modno osviješteni roditelji trude svoju djecu voditi na popularne treninge plivanja, tenisa ili neke druge u svijetu aktualne i općeprihvaćene vještine, do tada oni drugi 'manje moderni' osim fizičke spreme svog djeteta, misle na onu drugu – a to je mentalna.

Hranimo tijelo a ne um

Ta mentalna sprema ne brusi mišiće, niti je (za mnoge) prikladna za objavu na Instagramu ili nekoj drugoj popularnoj društvenoj mreži – ali je zato dugoročno životno vidljiva. Jer dok se današnji moderni svijet i nesvijet bavi time kako što bolje, ljepše, zdravije, zgodnije, sretnije izgledati – do tada nam pristižu informacije kako nam djeca ne čitaju, kako nemaju strpljenja, kako sve više njih ima poremećaje pažnje, kako su mentalni poremećaji sve češći – a mi kao društvo, samo slijepo komentiramo i širimo oči kao da smo iznenađeni.

Iznenađeni ne trebamo biti, jer dokle god dosljedno hranimo tijelo a ne um, dušu i mozak – do tada će nam stanje biti takvo kakvo jeste (čitajte nikakvo). Ipak, tračak nade postoji. Otrcana fraza, ali je apsolutno primjenjiva u slučaju ovog teksta. Jer nada su oni, mladi mostarski šahisti. Ima ih i njihov entuzijazam nije nikako zanemariv.

Naime, ova djeca osim fizičke snage, posebno cijene i žele imati onu mentalnu. A kako se ona brusi, nego igranjem šaha. Naravno, to je samo jedna od metoda, igara i načina. Znaju to oni vrlo dobro, ali i njihovi roditelji, te učitelj koji im posvećuje vrijeme i pažnju – kako bi danas, sutra bili ljudi sa stavom, visokim kvocijentom inteligencije, dobrim pamćenjem, te kako bi imali nezavidnu moć logičkog rasuđivanja. Jer to je samo mali dio onoga što se postiže i razvija igranjem šaha. To kaže struka, a mi smo se uvjerili da je to tako.

Kraljevi svog života

''Ja im kažem da su oni kraljevi i da postavljaju figure tako da se osiguraju od drugih i tako je u životu, čovjek se želi osigurati kroz bilo što u svom životu  i tu dolazi do izražaja moć rasuđivanja, logike, što je bitno za život u cjelini i donošenje bitnih odluka'', kazao je u razgovor za Bljesak.info Almir Mataradžić, učitelj šaha.

U ovoj školi trenutačno ima između 15 i 20 polaznika, koji svake subote od 2017. godine bruse vještine igre za intelektualno nadarene. Jer, mnoge znanstvene studije kažu da je šah namijenjen upravo takvim, intelektualno superiornima. A da biste bili jedan od takvih morate vježbati mozak. A to je ono što danas većina zaboravlja. Ovaj put ćemo pokazati onu manjinu, koja svojim primjerom može biti svjetlo u budućnost kada je u pitanju mentalni razvoj djeteta.

''Šah jako puno utječe na mentalne vijuge djeteta, zamislite kad dijete od 5-6 godina instalira šah na telefonu ili tabletu i zabavno mu je to igrati. Moj Nedim od pete godine igra šah. Ja svakog tjedna uz sve obveze koje imam odvojim vrijeme i dovedem dijete ovdje,  jer nije još uvijek samostalan da s drugog kraja grada dolazi na treninge, odnosno u školu'', kazala nam je Sanela Pobrić-Začinović, majka djeteta koji pohađa ovu školu od njezinog osnutka.

Mozak radi mnogo brže

Na to, trener Almir objašnjava kako mozak šahiste radi mnogo brže od mozgova ostalih ljudi, te da je  mnogo država uvelo šah kao dodatni predmet u svojim školama. Rusi su neprikosnoveni u tome, dodaje Mataradžić za Bljesak.info.

''Tu se radi o razvijanju logičkog rasuđivanja, razmišljanju  koje se razvija kod djeteta, ne radi se tu samo o šahovskoj ploči, nego o donošenju odluka u životu, kako ćete sutra postupati kada trebate upisati neku školu, donošenje odluka za posao, zatim kojeg bračnog partnera odabrati. U svemu tome vam šah može pomoći'', kazao je Mataradžić.

No, za šah je potrebna i ljubav. Ne ide ništa na silu, slažu se svi. Ali tu veliku ulogu igraju roditelji, jer ono što djeci ne servirate i ne ponudite – ne mogu ni znati da postoji.

''Mislim da je dobro krenuti što ranije, ali šah je ljubav, jer na silu i sa pritiskom se ne može ništa. Trener Almir je jako posvećen djeci, ja sam tu prisutna svaki put jer čekam dok dijete završi i vidim kako sve izgleda. To je ljubav, šah morate voljeti. Obzirom da su djeca u pitanju, pedagoški pristup je bitan i trener  to ima. Sav rad i energija koju ulaže je nevjerojatna'', kazala je majka Sanela.

Jedan od polaznika je upravo i Nedim Začinović, koji šah igra od svoje pete godine. A u Školi šaha je od samog njezinog osnutka.

''Mama me naučila''

''Mama me naučila kući i ja sam se zainteresirao, volim šah jer puno naučim i zanimljivo mi je. Dosadno mi je jedino kad mi je protivnik loš, tj. kad protivnik sporo razmišlja. Igram i kući šah, ali volim posebno igrati šah uživo a ne online'', kazao nam je Nedim, koji sada ima osam godina i namjerava i dalje dolaziti u Školu šaha.

Njegov kolega Damir Omerović također s oduševljenjem priča o šahu. Iako je počeo tek prije pola godine, ne namjerava odustati.

''Najviše volim kad pobjeđujem i posebno volim jače protivnike jer je zabavnije. Kada protivnik ne zna razmišljati, onda mi je dosadno. Kući igram online šah. Tata zna igrati šah ali sad sam ja bolji od njega i uvijek ga pobijedim'', kazao je Damir, koji uz šah trenira karate i penjanje.

Dakle, iz ovih izjava koje su proizašle iz 'malih' glava velikih mozgova – možete zaključiti na kojoj mentalnoj razini je jedan osmogodišnjak koji svakodnevno igra šah. Brzo razmišljanje je poželjno a sve što nije takvo, za njih nije izazov.

A šah je bio izazov i za njihovog učitelja Almira, koji je  malo je reći, počeo igrati šah u vrlo 'specifičnim' okolnostima.

Šah kao bijeg

''Ja sam počeo igrati šah pod vrlo čudnim ili možda smiješnim okolnostima. U školi je bila Škola šaha i bio je oglas da, tko želi ići - onda ne mora pohađati zadnja dva sata taj dan. Taman da je heklanje u pitanju bilo, ja bih čini mi se išao. Ali relativno kasno sam počeo, kad sam bio 8. razred osnovne škole'',  duhovito nam je objasnio Mataradžić, danas veliki zaljubljenik u šah.

Inače ova Škola šaha od ove godine sudjeluje u Kadetskoj ligi Hercegovine što je novitet, i radi se po knjizi Emira Dizdarevića, velikog velemajstora.

''Ta knjiga je jedna od najboljih što se tiče šahovskih početnica na ovim prostorima'', kazao je ovaj trener.

Razvoj mozga, vježbanje obje strane mozga, povećavanje IQ-a, poticanje kreativnosti, učenje planiranja i predviđanja, poboljšanje vještine čitanja, unapređenje sposobnosti pamćenja i još mnogo toga nalazi se na listi dobrobiti koje donosi igranje šaha.

Ukoliko ovo nisu dovoljni razlozi da djecu potičemo na igranje šaha ili u najmanju ruku, neku drugu igru koja vježba rad mozga (ima ih), a ne trbušne mišiće ili bicepse – onda se ne možemo ni nadati da imamo mentalno jake, sposobne i visoko inteligentne članove društva.

Ako pak uzmemo ozbiljno k znanju samo dio ovih dobrobiti, onda je veća vjerojatnoća da ćemo npr. mentalni kapacitet Vladimira Putina  'proizvesti' i u našem bližem okruženju.