Online nastavu netko mora platiti i nastavnicima i roditeljima!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Jako težak posao je osigurati za svako dijete uvjete za 'nastavu na daljinu', mobitel nije adekvatan a računala, nakon kupovine udžbenika i pribora, preskupa. U drugom polugodištu prošle školske godine, u toj nekoj eksperimentalnoj fazi, nastave na daljinu imali smo nestabilnu i lošu internet konekciju. U prva tri tjedna opet poteškoće s konekcijom na platformu. Teško je objasniti djetetu da nešto ne funkcionira. Za roditelje izuzetno stresno i neizvjesno, bojim se da ovi pokusi s nastavom ništa dobrog neće donijeti'', rekao je za Bljesak.info roditelj troje školaraca.

Kombinirani pristup nastavi, 'masovni' odlasci zdrave djece u samoizolaciju radi jednog djeteta koje je bilo kontakt osobi pozitivnoj na COVID, ili ima samo temperaturu, a pred nama je sezona i drugih viroza vodi prema tome da se učenici prebace na online nastavu.

To i ne bi bilo loše da platforme dobro funkcioniraju i da svi od nastavnika do djece imaju osigurane tehničke uvjete, i da roditelji ne moraju postati nastavnici.

Pročitajte još

Djecu tjerali od ekrana, a sada ih tjeraju na ekrane

Roditelji u Mostaru i ostatku županije su se angažirali i prosvjedima, peticijama i zahtjevima, rade sve što je u njihovoj moći da ne dođe do nastave na daljinu, jer ipak kako kažu socijalizacija je najvažnija. No na brojna postavljena pitanja roditelja, Ministarstvo obrazovanja znanosti kulture i sporta HNŽ-a odgovara šutnjom i slijepim kopiranjem mjera koje donese Krizni stožer ministarstva zdravstva HNŽ-a, bez prilagođavanja situaciji i školama na terenu.

Više stotina zahtjeva

Valja podsjetiti da je Udruga roditelja Naša djeca 2014 provela je online peticiju u kojoj su tražili podršku kako je nastava na daljinu prihvatljiva isključivo u slučaju opće karantene i druga koja je uslijedila nakon prosvjedne šetnje pod nazivom "Socijalizacija, a ne ekranizacija" pri čemu su prikupili preko 600 potpisa.

Također, organizirali su podnošenje Zahtjeva za osiguranje minimalnih uvjeta za praćenje online nastave, a kako smo neslužbeno uspjeli dobiti informacije, više stotina zahtjeva predano je Ministarstvu iz kojeg roditelji još uvijek nemaju odgovor.

''Zahtjevi Udruge roditelja Naša djeca 2014 su nastava na daljinu isključivo u slučaju opće karantene, izricanje mjere samoizolacije samo zaraženom djetetu, a ne svim učenicima u grupi, odnosno razredu, mjerenje temperature djeci doma, a ne pri ulasku u školu, obavezno uvođenje velikog odmora za učenike svih razreda na otvoreno, ukidanje ograničenja maksimalnog broja učenika na 15 i formiranje razreda ovisno o kapacitetu učionica, ispitati koliko mjere utječu na psihološki i socijalni razvoj djeteta. Molimo roditelje da se aktivno uključe u rad Vijeća roditelja u matičnim školama, jer amo transparentnim i iskrenim odnosom zajedno možemo raditi za dobrobit naše djece'', naveli su iz Udruge Naša djeca, kojima se još uvijek nitko iz Vlade i resornog ministarstva nije obratio iako su im uputili više zahtjeva za sastanak i uručili peticiju.

Opasno uvoditi roditelje u nastavu

I iz Sindikata osnovnog obrazovanja tvrde, kako roditelje treba saslušati, a obrazovanje na daljinu treba izbjeći pod svaku cijenu.

''Sve treba napraviti maksimalno sve iskoristiti da ne dođe do online nastave. Ja osobno najviše zagovaram da ne bude online nastave, nisam protiv rada na daljinu ali mi nemamo uvjete za takvu nastavu ni učitelji ni djeca. Posebice tada su učitelji preopterećeni, a najopasnije je što nastavom na daljinu uvodimo roditelje u proces rada'', rekao je Slavko Lauš predsjednik Sindikata osnovnog obrazovanja dodajući da ako dođe do online nastave netko mora platiti što i nastavnici i djeca koriste internet i računala na kojima rade.

''Roditelji su kupili knjige, što sad moraju u izvanrednoj situaciji trošiti dodatne novce. Ako žele na to prijeći neka nam daju tehnička pomagala da mi možemo odgovoriti adekvatno, a ovako sve pada na teret i učitelja koji su i onako slabo plaćeni, a i roditelje, koji će biti najopterećeniji'', kazao je Lauš, navodeći da je žalosno što roditelji nisu uključeni u sva događanja u obrazovnom procesu, koji se tiču njihove djece.

Cjepkanje razreda

Lauš je istaknuo kako ga u radu najviše smeta što je broj učenika ograničen na 15.

''Zašto ako učionica ima 48 kvadrata, a podijelite propisani razmak učionica sa 7-8 učenika je prazna, zašto je broj ograničen na 15, druge županije idu na 20. Zašto ne dozvoliti da bude jedna grupa učenika, jer naši odjeli nisu veliki, u mojoj školi samo je 5-6 odjela s preko 20 učenika, zašto smo ih morali cjepkati i dupli rad praviti? To zamjeramo najviše ministru, što on nije na sastancima sa zdravstvenom strukom objasnio specifičnosti gdje se može pomoći i djeci učiteljima a i roditelji bi bili zadovoljniji'', kazao je Lauš a do zaključenja pisanja teksta, stigla je i nova informacija iz županijskog Kriznog stožera, gdje kažu da se broj učenika povećava na 18.

''Također je, s ciljem lakšeg organiziranja nastavnog procesa, usvojena izmjena epidemioloških preporuka koja se odnosi na broj učenika u jednom razredu. Naime, u učionicama gdje se mogu ispoštovati sve epidemiološke mjere, poglavito distanca između učenika, maksimalan broj učenika može biti 18'', priopćeno je iz županijskog Kriznog stožera.

Posljedice

Rijetko tko spominje koliko razdvajanje učenika i ekranizacija prave štetu zdravlju djece.

''Majka sam. Ništa bolja niti gora od ostalih. Jednako brinem za fizičko i mentalno zdravlje svog djeteta, kako u COVID-u tako i mimo njega. Referirajući se na potonje, moje dijete pohađa osnovnu školu koja nema psihologa. COVID je rezultirao mnogim poteškoćama tako i onom s kojom se susreće moje dijete. Famozno 'novo normalno' je za njega postala svojevrsna trauma. Inače je teško uklopljive socijalne prirode i fokus koncetracije je ravan nuli. Tijekom on-line nastave stvari su izmakle kontroli i ni sami ne znamo kako će prebroditi poteškoće ovakve nastave'', napisala nam je jedna zabrinuta majka, govoreći da su pokušavali sve da pomognu svom djetetu posljedice online nastave budu što manje, naravno privatno plaćajući psihologe i terapute jer se obrazovne institucije (točnije ministarstvo) time ne žele baviti.