Hitno potrebne promjene u obrazovanju! Učenje za ocjenu ne daje znanje
Tekst članka se nastavlja ispod banera
'Chuck Norris je na floppy disk stavio DVD film od 4,5 GB', ovaj vic vjerojatno je smiješan vama, ali vaša djeca ga ne razumiju, jer se nikada u životu nisu susrela s Floppy diskom, no jesu s pojmom jer ga u školi uče.
I ovo nije šala, naša djeca zaista u knjigama još uvijek uče što je Floppy Disk, odnosno disketa, iako se nikada u životu neće susresti s njom. Uče da se informacije prenose faxom, iako su već i neke društvene mreže postale zastarjele, a da nakladnici i nastavnici ne mogu mijenjati maleni dio plana i programa naša djeca još uvijek ne bi znala da je Hrvatska ušla u EU.
Učiti za znanje, ne za ocjenu
Inače, nastavni plan i program u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, ni u cijeloj BiH nije se mijenjao 13 godina, dok je Zakon o osnovnom obrazovanju star preko 20 godina, pa naša županija, ali i cijela država, kao u svemu, kaska i u reformi obrazovanja. Naša djeca, da jednostavnije objasnimo uče za ocjenu, a ne za znanje koje će im biti korisno i primjenjivo u njihovom životu.
Naši sugovornici slažu se da su reforme obrazovanja hitno potrebne, a vrijeme za njih je – sada!
Pročitajte još
''Svi smo svjesni da treba što hitnije početi raditi, jer ako mislimo za djecu dobro i ako mislimo imati djecu koja će biti konkurentna na tržištu rada, djeca moraju prestati učiti za ocjenu i početi učiti da znanje primjene u praksi'', rekao je Slavko Lauš, predsjednik sindikata učitelja u HNŽ-u ističući da se nastavni planovi i programi što prije moraju mijenjati jer su stari skoro 15 godina.
''Svi trebamo tražiti promjenu plana i programa, a normalno vlastima odnosno ljudima koji rade na tome, mora biti jasno da ne možemo čekati ni dana nego krenuti u te aktivnosti odmah. Jer to je ipak proces na kojem moraju raditi eksperti i ljudi koji su u obrazovanju, a ne da to prepisujemo od drugih'', kaže Lauš.
Pravo vrijeme je sada
Pandemija je, nažalost, ističući sve manjkavosti naših obrazovnih sustava u prvi plan, još jednom potvrdila i rezultate međunarodnih istraživanja i sve ono što je Agencija za predškolsko, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje prethodnih godina naglašavala - poput potrebe za usvajanjem novih pristupa poučavanju i vrednovanju.
''Više nitko ne može reći kako nije svjestan potrebe za promjenom. Jednostavno, ako želimo držati korak s vremenom u kojem živimo i radimo mi moramo početi prilagođavati i unapređivati svoje obrazovne sustave kako bi odgovorili zahtjevima ovog vremena! Ministarstva su toga svjesna i, unatoč kroničnom nedostatku stručne i financijske podrške, neka od njih su već počela raditi na unapređenju svojih nastavnih planova i programa – Zeničko –dobojski kanton, Kanton Sarajevo, Županija Zapadnohercegovačka. Ovo su mali koraci za obrazovanje u Bosni i Hercegovini, a ogromni za nadležna ministarstva navedenih kantona/županija'', rekli su za Bljesak.info iz Agencije, istačući da se mora mijenjati paradigma u kojoj moraju sudjelovati sve razine obrazovnih sustava, od osnovne preko srednje do visoke.
''To je promjena koja podrazumijeva promjenu fokusa, sa sadržaja koji se uče/podučavaju i nastavnika kao prenositelja tih sadržaja, na samog učenika, kao aktivnog sudionika u vlastitom procesu učenja. To je promjena koja podrazumijeva da se umjesto usmjerenosti na ono što se uči, usmjerimo na to kako se uči i kako se provjerava ono što se uči. Mi pravimo potpuni zaokret u našem obrazovanju i to nije mali posao! Bolje i kvalitetnije obrazovanje u Bosni i Hercegovini naš je zajednički cilj. Nemamo više ni vremena ni potrebe čekati s prvim koracima u njegovoj realizaciji. Pravo vrijeme je sada'', upozoravaju iz Agencije.
Kako bi pomogla ministarstvima načiniti prve korake Agencija je još 2018. godine završila aktivnosti vezane za izradu dokumenata Zajedničke jezgre definirane na ishodima učenja, a tijekom prošle 2020. godine završila je i Standarde učeničkih postignuća za 3., 6. i 9. razred osnovne škole i kraj srednjoškolskog obrazovanja za sve predmete na koje je stavljen naglasak u međunarodnim istraživanjima + standarde za povijest.
I Zakon nam je prestar
Željko Ćorić direktor Zavoda za školstvo, u razgovoru za naš portal rekao je da je prvi korak promjena Zakona, koji je iznimno star, no taj proces nije dug, kao što bi bio proces promjene nastavnog plana i programa.
Pročitajte još
''Već prije pet do šest godina ukazivao sam da moramo ići u izmjenu Zakona, pravilnici se odavno kose sa Zakonom i očekivao sam da će se krenuti jer je napravljeno povjerenstvo, no ono se nikada nije sastalo. To je samo mazanje očiju. No ne mora se čekati Zakon da bi se krenulo u izmjenu nastavnog plana i programa (NPP), jer Zakon ne dira u struku. No moramo promijeniti zaista puno stvari – način ocjenjivanja, europski standardi ne trpe velike razrede od 25-30 djece, način predavanja… Sve je to danas drugačije, djecu se ne može više zainteresirati kredom i pločom. Mogu slobodno reći da su danas djeca tehnološki naprednija i teže ih je zainteresirati'', kazao je Ćorić.
U vrijeme pandemije, ističe, Zavod je radio anketu gdje su poslali upitnik o tome koliko nastavnog kadra poznaje informatiku. Po anketi preko 60 posto kadra ne zna niti jedan vid komunikacije, a članovi obitelji i kolege s posla su pomagale da pošalju samo poruku preko aplikacija.
ZHŽ je počeo raditi
''Imam informacije da je Županija Zapadnohercegovačka već počela raditi na nastavnom planu i programu, on bi trebao biti za nastavu po hrvatskom planu i programu. U konačnici najvažnije je da se plan i program dobro uradi, a mi se jednim dijelom možemo nasloniti i na nastavni plan i program Republike Hrvatske, no poslu se mora ozbiljno posvetiti'', kazao je Lauš ističući da iz naše županije koliko ima informacije, bit će uključeno dosta ljudi iz Zavoda za školstvo, no i dalje mu se čini kako neke stvari nisu dovoljno transparentne.
''Trebamo učiniti sve da nastavni plan i program budu bolji, da imamo zadovoljne učenike koji će biti konkurentni na tržištu rada. Ova reforma za nastavnike i učitelje bila bi promjena, jer ovdje nastavnik sigurno mora biti više educiran, više posjećivati seminare, a ne samo jednom ili dva puta godišnje; posebno ako govorimo o informatičkim kompetencijama koje nam svima itekako trebaju'', kaže Lauš, navodeći da se tako ne bi plašili onoga što će se dogoditi u novoj školskoj godini, i čekati površne edukacije ministarstva koje ničemu ne služe.
''Morao bi se promijeniti način rada, ali sigurno da će i tom zahtjevu učitelji znati odgovoriti i pokazat će koliko su sposobni u poslu, što su pokazali u svim problemima za vrijeme pandemije'', kaže Lauš.
Zahtjevan posao
Ćorić ističe da ŽZH već radi obuku o izradi kurikuluma, koju su pokrenuli ljudi iz OSCE-a koji imaju dobru volju da educiraju i za našu županiju. Taj bi posao za škole na hrvatskome jeziku zajednički trebali provoditi stručnjaci iz Posavske županije, Županije zapadnohercegovačke, Hercegbosanske županije, koje imaju poseban režim s uređenim školskim programom na hrvatskome jeziku.
Po Ćorićevim riječima radi se o velikome poslu u kojega bi trebalo biti uključeno preko 30 stručnjaka iz oblasti obrazovanja.
''Dakle prvo se mora raspisati poziv za sudionike, to moraju biti ljudi s terena iz učionice, metodičari, ljudi s fakulteta…. To su neka tri tima koja bi trebala sudjelovati u izradi kurikuluma nakon obuke'', kaže Ćorić.
Dodaje da su radili procjenu troškova po županijama, te bi za našu županiju izrada koštala osamdeset do devedeset tisuća KM u dvije ipol godine koliko bi se radilo.
Zapelo u ministarstvu
No sve zapinje u ministarstvu obrazovanja naše županije, koje do sada, po riječima sugovornika nije pokazalo želju za ulazak u ovaj proces.
''Ja već tri godine u planu rada (koji nam je Ćorić dao na uvid) predviđam izradu kurikula. Inače, 29. siječnja 2020. godine sam poslao ministru dopis gdje tražim da se osiguraju sredstva za izradu nastavnog plana i programa, na što nisam dobio odgovor. S obzirom na to da godinu ipol nisam dobio odgovor od ministra, ja sam poslao zahtjev na Vladu HNŽ-a, da se odobre sredstva, za formiranje tima za edukaciju. Moj prijedlog je 17. svibnja bio na sjednici Vlade i ministar je to skinuo s dnevnog reda s izgovorom da nije upoznat s tim da se to želi raditi'', kaže Ćorić.
Puno je tu posla, slažu se naši sugovornici, jer po njihovim riječima naše knjige su prepune informacija koja su našoj djeci nepotrebna, te ih i sami mogu potražiti na internetu, a jedan sat informatike, u današnjem vremenu definitivno je premalo.
''Mi imamo samo sat informatike tjedno, ne pratimo napredak drugih zemalja u Europi i napredak tehnike. S jednim satom informatike ne možemo ostati, a izmjenama nastavnog plana sve to moramo pratiti. Zašto će nam pet sati hrvatskog? Ako smo mogli zbog nekih predmeta likovnu, glazbenu, tjelesnu kulturu smanjiti s dva sata na jedan sat da bi drugi predmeti opstali, zašto ne bi u reformi mogli dati prioritet predmetima koji su u danom trenutku aktualni'', zapitao je Lauš.
Važno je naučiti dijete kako doći do informacije kaže Ćorić.
''Mnogi misle da znaju guglati, ali kada date nešto konkretno onda ima problema. Jedan sat informatike tjedno je smiješan, informatiku djeci treba uvesti od drugog razreda. A trebaju se uskladiti i plan osnovnog sa srednjim obrazovanjem i visokoškolskim, jer jedan prate drugi'', kaže Ćorić.
Loši rezultati, posljedica starog programa
Loši rezultati PISA i TIMSS istraživanja ne samo u našoj županiji nego i cijeloj državi, definitivno su rezultat starog nastavnog plana i programa.
''Mi smo društvo koje je usmjereno na rezultat, a kad govorimo o obrazovanju taj rezultat je ocjena! Kada nam istraživanje pokaže kako naši petnaestogodišnjaci nisu u stanju shvatiti što se od njih traži u tekstualnom zadatku iz matematike naš odgovor na to je da skupimo što više primjera tekstualnih zadataka iz tog istraživanja i onda s njima „drilamo“ djecu dok svi zadatke ne urade bez greške. Problem kod ovakvog pristupa je to što dijete može uraditi zadatak bez greške učeći shemu rješavanja zadatka napamet bez istinskog razumijevanja onog što se od njega u zadatku traži'', kažu iz Agencije za predškolsko, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje.
Cilj obrazovne reforme je, kažu, da učimo djecu samostalnom zaključivanju, kritičkom razmišljanju, primjeni usvojenog znanja u svakodnevnim životnim situacijama, ne rješavanju zadataka po šablonu i učenju napamet bez razumijevanja.
Poboljšati kvalitetu obrazovanja, ne rezultat
''Naš rezultat u međunarodnim istraživanjima samo je pokazatelj gdje smo i kuda idem u odnosu na naše prethodne rezultate, ali i u odnosu na druge sudionike. Kako možemo znati mijenjamo li obrazovanje nabolje ako u našoj državi, ni na jednoj razini, nema vanjskih vrednovanja čija je svrha praćenje stanja u obrazovanju, niti ima vrednovanja koja se provode u svrhu osiguranja kvaliteta obrazovanja? Mi moramo pronaći način da pratimo posljedice provedbe različitih obrazovnih politika, ali i da kreatorima tih politika pružimo relevantne informacije koje će koristiti za poboljšanje učenja učenika. Naš primarni cilj nije poboljšati rezultat, nego poboljšati kvalitetu obrazovanja u Bosni i Hercegovini koja će, uzročno-posljedično, dovesti do boljih postignuća naših učenika ili ako baš želite – boljeg rezultata u konačnici'', kažu iz Agencije.
''Loši rezultati su posljedica zastarjelog plana i programa, naša djeca se ne uče da razmišljaju, nego se nešto buba. Djeca se ne pripremaju za život, ni u osnovnim ni u srednjim školama… Završe zanat, ne znaju raditi, treba puno više prakse'', kaže Ćorić.
Lauš smatra da je najvažnije djecu naučiti da se ne boje škole.
Koga su zabrinuli loši rezultati?
''Djeca moraju učiti zbog znanja, da ga primjenjuju… Jer kad se nauči zbog ocjene, za pet dana se zaboravi i što smo uradili - izgubili vrijeme. To je bit koju moramo shvatiti. Star program samo je jedan od razloga loših rezultata, jer ima jako puno poteškoća gdje smo zatečeni PISA testovima'', kaže Lauš, dodajući da su se testiranja neozbiljno shvatila te da se učenici nisu pripremali da im se pojasni što je bitno, i tu se vidi, smatra Lauš, manjkavost cijelog sustava u BiH.
''Postigli smo toliko loše rezultate da se mi moramo zabrinuti, a što smo napravili poslije rezultata, ništa. Da se ponove bilo koji testovi mi bi imali katastrofu'', kaže Lauš.
Posebno je podvukao, da ako želimo da nam djeca budu odgovorna, mora se ulagati u obrazovanje, jer promjena je potrebna, ne samo u interesu učenika nego i nastavnog kadra.
Za ovaj veliki obrazovni pothvat, izdavačke kuće su više nego spremne, i s nestrpljenjem iščekuju da se radi na novom planu i programu, koji bi mogao uključiti i digitalizaciju, koja nudi bezbroj mogućnosti za što slikovitije prikazivanje onoga što se uči.
Tehnologiju koristiti na pravi način
Ana Babić iz nakladničke kuće Alfa za naš portal je rekla da zaostali program nema smisla, te da je reforma nužno potrebna, a samim tim bi donijela i uporabu novih tehnologija u obrazovne svrhe na kvalitetan način.
Digitalizacija udžbenika, kaže Babić ne znači ukidanje tiskane verzije koja je neophodna, nego je samo upotpunjuje i olakšava razumijevanje apstraktnih sadržaja učenicima.
''Kada je u pitanju digitalni udžbenik on ima dvije inačice, u EU, konkretno u RH imaju tiskanu inačicu udžbenika na kojoj se nalazi kod, koji učenici instaliraju na svoj uređaj i dobiju digitalnu inačicu. Izgleda identično kao tiskana verzija s tim da ima određene ikone koje su digitalizirane da imaju 3D modele, video sadržaje, audio sadržaje, tako da učenik ako je u pitanju hrvatski jezik može čuti glumca kako čita neki tekst. Ako je u pitanju geografija može vidjeti 3D model Svemira, rotaciju i evoluciju zemlje…'', kaže Babić, dodajući da kada već imamo tehnologiju učenici bi je trebali koristiti da im se olakša i zornije predoči učenje.
