Neke stvari možda ne znate o Berlinskom zidu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Istočnonjemačke vlasti započele su graditi Berlinski zid 13. kolovoza 1961. godine. Zid je prema službenom objašnjenju trebao narod zaštiti od fašista sa Zapada i omogućiti razvoj socijalističke države u Istočnoj Njemačkoj. 

Berlinski zid je barijera sveukupno duga 160 kilometara i visoka oko 3,5 metara koja je odvajala Zapadni od Istočnog Berlina i okolnog njemačkog teritorija. Simbol je ideološke podjele Njemačke i poratne Europe te jedan od najvećih simbola Hladnog rata.

Istočnonjemačke vlasti započele su graditi Berlinski zid 13. kolovoza 1961. godine. Zid je prema službenom objašnjenju trebao narod zaštiti od fašističkih zavjera Zapada i omogućiti razvoj socijalističke države u Istočnoj Njemačkoj. Prava istina glasi da je gradnja zida spriječila migraciju ljudi i radne snage iz Njemačke Demokratske Republike (DDR) u Saveznu Republiku Njemačku. Prema nekim statistikama, u periodu od 1949. do 1961. godine prebjeglo je više od 2 milijuna ljudi iz istočnog dijela u zapadni dio Njemačke.

Ujutro 13. kolovoza 1961. godine postavljen je improvizirani zid u centru Berlina sastavljen od ljudi i oklopnih vozila. Vojnici DDR-a postavili su bodljikavu žicu i naoružane stražare koji su bili spremni pucati u svakoga tko neovlašteno pokuša prijeći na drugu stranu dok pravi betonski zid ne bude podignut. Uz pomoć vojske i volontera, prva verzija betonskog zida bila je podignuta u svega dva tjedna. Zid se, naime, neprestano dograđivao i pojačavao kako bi spriječio nedopuštene prelaske.

Berlinski zid je imao nekolicinu kontrolnih točaka, a najpopularnija među njima je bila kontrolna točka Charlie (eng. Checkpoint Charlie) na Friedrichstrasseu koja je bila pod nadzorom savezničkih snaga. Ovo je jedno od rijetkih mjesta na kojem se Berlinski zid mogao uspješno prijeći uz odgovarajuće dokumente.

Prema podacima Centra za suvremenu povijest u Potsdamu u periodu od 1961. god 1989. godine život je izgubilo 140 osoba pokušavajući prijeći Berlinski zid. Iako su stražari na kontrolnim točkama imali „dozvolu za ubojstvo“ za sve oni koji bi neovlašteno pokušali prijeći zid i koristili je, neki prebjezi su si sami presudili. Posljednja osoba koja je izgubila život u pokušaju bijega iz istočnog u zapadni Berlin bio je inženjer elektrotehnike Winfried Freudenberg koji je 8. ožujka 1989. godine zadobio smrtne posljedice nakon što je pao s improviziranog plinskog balona u želji da dođe do slobode.

Povijest bilježi kako se pad Berlinskog zida dogodio u noći s 9. na 10. studeni 1989. godine. Iako su neki sa sobom te večeri ponijeli čekiće i druge alate kako bi simbolički odlomili dio zida te ga ponijeli kao suvenir, rušenje zida je službeno započelo tek 13. lipnja 1990. godine u ulici Bernauer. Datum vezan uz pad berlinskog zida koji se spominje odnosi se na otvaranje granica između Istočnog i Zapadnog Berlina, piše punkufer.hr.

Prema nekim procjenama rušenje Berlinskog zida proizvelo je oko 1,7 milijuna tona otpada. Ostatci Berlinskog zida prenijeti su u brojne zemlje svijeta kao podsjetnik na teška vremena. Dio ovog simbola Hladnog rata možete pogledati i u Zagrebu ispred zgrade Njemačkog veleposlanstva i Goethe-Instituta u Ulici grada Vukovara. Komad zida veličine 3,2 x 1,2 metra i težine od 2,5 tona Zagrebu je donirao njemački poduzetnik Axel Brauer.