Mali broj zanimanja
Zašto su srednje škole kočnica za djecu s poteškoćama u razvoju
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Izbor srednjoškolskog obrazovanja važan je korak za svakog učenika, no učenici s poteškoćama u razvoju nailaze na veliku prepreku.
Naime, u Mostaru postoje samo dva pomoćna zanimanja koja mogu upisati učenici s poteškoćama u razvoju, a to su pomoćni kuhar/slastičar, te tekstilni tehničar.
Postavlja se pitanje, zašto i kome nije važno srednjoškolsko obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju.
Nema uvjeta, ali ima pomaka
''Svaka srednja škola ima pravo organizirati i obrazovanje osoba s invaliditetom, ali obično kažu da nema uvjeta. Postoje dva pomoćna zanimanja u Mostaru, pomoćni kuhar/slastičar, te tekstilni tehničar. Bilo je i poljoprivredno zanimanje. Međutim kako se mijenja svijest i senzibilitet postoje i druge škole, koje nemaju specijalizirana odjeljenja, već uključuju učenike u svoje redovite programe'', rekla je u razgovoru za Bljesak.info Danijela Kegelj, predsjednica Udruge "Vedri osmjeh.
Kao njoj poznat kao svijetli primjer je ekonomska škola ''Joze Martinovića''.
''Meni poznat pozitivan primjer je ekonomska škola Joze Martinovića. Ova škola je pristupačna za osobe u invalidskim kolcima, te srednja strojarska škola „Fausta Vrančića“ gdje sam čula za jako lijepe primjere edukacije za mehanotroničara. Vjerujem da ima i drugih svijetlih primjera za koje znaju u Ministarstvu'', kaže Kegelj.
Problem upisivanja učenika s poteškoćama u srednje škole, može biti što ''kolege u srednjim školama nemaju ni stručnih timova ni dovoljno druge potpore kako bi realizirali programe za pomoćna zanimanja tako da bi svakako na tom nadležne obrazovne vlasti trebale poraditi'', poručila je Kegelj.
Broj zanimanja, ovisi od broja učenika
Iz Ministarstva obrazovanja Hercegovačko-neretvanske županije komentirajući ovu temu rekli su kako broj škola, odnosno zanimanja ovisi od broja upisanih učenika.
''Srednjoškolsko obrazovanje djece s posebnim potrebama definirano je i Zakonu o srednjoškolskom odgoju i obrazovanju; Pedagoškom standardu i normativu srednjeg školstva HNŽ, te Pravilnikom o odgoju i obrazovanju djece s posebnim potrebama u osnovnim i srednjim školama. Također Ministarstvo za svaku školsku godinu raspisuje natječaj za Upis učenika u prvi razred srednje škole, koji u dijelu B.3. ''Upis kandidata s teškoćama u razvoju'' definira da: Učenik s teškoćama u razvoju ostvaruje pravo na direktni upis na osnovu: Rješenja mjerodavnog općinskog ureda ili odjela društvene djelatnosti kojim je učenik ostvario pravo na posebne oblike odgoja i obrazovanja u osnovnoj školi ili rješenja o kategorizaciji i Mišljenja službe za profesionalnu orijentaciju Zavoda za zapošljavanje kojim se utvrđuje program primjeren njegovim sposobnostima i potrebama. Na taj način broj škola tj. zanimanja ovisi od broja upisanih učenika'', rečeno je za Bljesak.info iz Ministarstva obrazovanja.
Objašnjavaju da na temelju rezultata upisa u srednjim školama, škole pristupaju izradi individualno prilagođenog programa koji osigurava stjecanje praktičnih vještina i znanja koja će omogućiti jednake prilike za zaposlenje i ostale životne uvjete.
Što škole mogu uraditi
Kegelj smatra da škole individualne planove i programe, koliko je njoj poznato, rade u granicama svojih mogućnosti i znanja.
''Opet se vraćamo na nedostatak educiranosti i nepostojanje stručnih timova. Najlakše je reći kako kolege po školama ne žele i neće, međutim poznam mnoge koji toliko toga lijepoga rade i htjeli bi još i više ali puno toga ih koči i onemogućava'', poručuje Kegelj.
No kako povećati broj zanimanja?
''Povećanje broja zanimanja za svu djecu/učenike, a time i djecu/učenike s poteškoćama u razvoju, a svrhu zaposlenja treba da bude zasnovano na potrebama tržišta i ekonomskog razvoja zajednice. Škole rade na izradi novih NPP-ova, a zainteresiranost poslodavaca je ključna za zapošljavanje osoba s poteškoćama u razvoju. Škole ne mogu praviti nove NPP-ove koje neće moći biti primjenjivi u praksi'', rekli su nam iz Ministarstva.
Od obrazovanja do zapošljavanja
Ovako malen broj zanimanja, kaže Kegelj, puno ograničava djecu u njihovom daljnjem razvoju.
Pročitajte još
''Mogli ste primijetiti da zadnjih par godina nastojimo raditi na zapošljavanju osoba s invaliditetom i poduzeća se svi više otvaraju za tu ideju međutim mali izbor zanimanja ograničava i mogućnosti za zapošljavanja. Nama nije cilj da osobe s invaliditetom budu zaposlene iz samilosti, već zato što uistinu mogu raditi određeni posao. Sigurno na drugačiji način i sa određenim ograničenjima, ali hoće i mogu'', poručuje Kegelj.
Potreba za većim brojem zanimanja, je velika, ali škole koči puno toga.
Svako pametno društvo...
''Škole koči puno toga: vještine i znanja profesora, nepostojanje stručnih timova, materijalni uvjeti, a ponekad i predrasude i strah od nepoznatog. Svako pametno društvo zna da je jeftinije uložiti u osposobljavanje osoba s invaliditetom nego ih svoditi na socijalna davanja'', poručila je Kegelj.
Igor Ledić, predsjednik Udruge za Down sinrom za Bljesak je rekao da je užasno malen broj zanimanja za učenike s poteškoćama u razvoju, ali je također istaknuo i da su na školama velike arhitektonske barijere.
''Trudimo se da djeca koja su naprednija upisuju redovitu nastavu. Iz naše udruge čak su dvije djevojčice u redovitoj nastavi jedna je u trgovačkoj školi u Čitluku a druga je pomoćni frizer u Mostaru, prolaze dobrim i vrlodobrim uspjehom bez ikakvih problema. Treba malo volje i upornosti kako institucija tako i roditelja. No velik problem su arhitektonske barijere na školama, nema prilaza, prilagođenih učionica, pa djeca koja imaju poteškoće u kretanju teško mogu upisati neku redovitu školu'', kaže Ledić, navodeći da se po novim Zakonima stvari trebale pomaknuti naprijed, jer sve škole koje se budu pravile morat će uklanjati ove barijere i biti u potpunosti prilagođene.
Podsjetimo, u ranijem razgovoru za Bljesak.info Radoslav Dodig, direktor gospodarskog društva za upošljavanje osoba s invaliditetom Rad-Dar d.o.o. Mostar, rekao je da je stručna kvalifikacija problem, jer radimo po zastarjelom modelu i još uvijek „proizvodimo“ profile radnika za kojim možda i ne postoji potreba na tržištu rada.
''Nadležni iz resora obrazovanja trebaju analizirati potrebe na tržištu rada, te u skladu s tim i prilagoditi odgojni i obrazovni proces. No problematika obrazovanja s invaliditetom je jako velika, nemamo prilagođen proces obrazovanja, asistente u nastavi i svu moguću pratnju osobama od njihovog rođenja do trenutka kada treba stupiti na tržište rada'', zaključio je Dodig.
