Studenti u BiH misle da su žene same krive za silovanja?!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Žene izazivaju silovanje svojim izgledom i ponašanjem, Ako žena izaziva muškarca, sama je kriva ako dođe do silovanja, Žene potiču muškarce na silovanje, Nakon silovanja žena bi se trebala osjećati krivom,  U većini slučajeva kada je žena silovana dobila je ono što je željela, Žena koja je silovana odgovorna je za to što joj se dogodilo, a nije nevina žrtva, Svaka žena je sposobna da se odupre silovatelju ako to uistinu želi''.

To su samo neki od stavova o žrtvama silovanja iznesenih u istraživanju o percepciji krivičnog djela silovanja i žena koje su preživjele silovanje.

Muškarci imaju više predrasuda

U istraživanju, koje je provedeno na Odjelu za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, sudjelovalo je 204 ispitanika, od kojih su 165 bile žene a 39 muškarci.

Brahim Kajević i Dijana Kapetanović, koji su radili na ovom istraživanju provedenom sredinom 2017. godine, kažu kako je istraživanje pokazalo da su stereotipi i mitovi prilično rasprostranjeni među studentskom populacijom.

''Skala koju smo konstruirali je uzimala u obzir četiri faktora, koji su se mjerili pomoću većeg broja pitanja. Ti faktori su: odgovornost žene za sprječavanje silovanja, izazivanje silovanja od strane žrtve, mitovi o silovanju i uloga žene u obrani od silovanja. Posebno zabrinjavaju podaci o izrazito visokoj stopi potvrdnih odgovora na određena pitanja. Primjer takvog mita je: 'Žene mogu tvrditi da su silovane da bi sakrile prevaru od svog partnera', s kojim se složilo 41% muškaraca i 14% žena'', kažu Kajević i Kapetanović.

Navode kako je važno istaknuti kako postoje razlike između muškaraca i žena kod sva tri faktora te da je lako uočiti da muškarci imaju više predrasuda prema ženama koje su preživjele silovanje i prema silovanju generalno.

Silovanje je kompleksan sociološki fenomen

''Primjerice, znatno veći broj muškaraca vjeruje da 'žene izazivaju silovanje svojim izgledom ili ponašanjem', što predstavlja neke od najbanalnijih stereotipa koji se povezuju sa silovanjem'', kaže Kajević i navodi kako ovi rezultati ukazuju na duboku ukorijenjenost rodnih stereotipa i stigmatizacije žena koje su preživjele silovanje, ali i žena uopće.

Složni su kako je teško govoriti konkretno o razlogu ovih predrasuda na osnovu samo jednog istraživanja, čiji rezultati su bazirani na upitniku.

''Ali ako u obzir uzmete više istraživanja možete dobiti prilično jasne indikatore o čemu je riječ. Najvažnije je imati u vidu da silovanje nije 'neki' izolirani zločin, koji se dešava 'slučajno' i 'tamo nekom'. Silovanje je kompleksan sociološki fenomen i treba biti izučavan višestrukim metodama primijenjenim više puta na više različitih populacija. Ono što je nama bilo jasno nakon provođenja istraživanja jeste da su rodni stereotipi duboko ukorijenjeni i među muškarcima i ženama, i svojim prisustvom, mijenjaju percepciju dešavanja, pa čak i nečeg opakog kao što je silovanje'', navela je Kapetanović.

Dodaje kako je jedan važan razlog zbog kojih se sustavno dobivaju ovakvi ili slični rezultati fokusiranost na žene.

Borba mora biti sveobuhvatna

''Kao što možete primijetiti, sva četiri navedena faktora se fokusiraju na žene, njihovu ulogu i odgovornost. Fokusiranje na žene postaje sve češća praksa, jer se tako namjerno pomjera fokus sa silovatelja'', navela je.

Govoreći o načinima borbe protiv ovakvih i sličnih stereotipa naši sugovornici navode kako borba mora biti djelotvorna i sveobuhvatna te usmjerena na srž problema, a to je percepcija rodnih uloga.

''Koliko god otrcano zvučalo, najvažnija je edukacija za cjelokupnu populaciju. Ona uvijek treba biti primarno usmjerena na mlade ljude. Živimo u prilično patrijarhalnom društvu i veoma nam je važna razlika između muškaraca i žena, kojoj se, pored one objektivne biološke, dodaje niz drugih, izmišljenih. Na ovaj način potvrđujemo svakojake mitove koji su u osnovi silovanja – da žene ‘izazivaju’ silovanje, da muškarci ‘ne mogu’ kontrolirati svoj libido, da su silovatelji samo mentalni bolesnici itd. Mislim da nam je potrebna edukacija, a da ta edukacija treba promovirati zdravu ‘muškost’ i/ili ‘ženstvenost’'', naveo je Kajević.

Predrasuda koja je najistaknutija u odgovorima je taj fokus na ženi kao na jednom od mogućih krivaca za silovanje.  Istraživači kažu kako su iznenađeni brojem potvrdnih odgovora na pitanja koja su se odnosila na to da žene svojim ponašanjem i izgledom mogu izazvati silovanje ili da to mogu uraditi kako bi sakrile prevaru od svog partnera.

''Željeli smo čestice u upitniku povezati s nekim od glavnih stereotipa i predrasuda koje su prisutne. Smatramo da je glavni razlog takvih predrasuda upravo leži u društvu u kojem se nalazimo. Žena  koja je silovana automatski dobiva određenu etiketu koja je stigmatizira te joj uveliko otežava funkcioniranje u nekim osnovnim aspektima života poput pronalaska partnera, posla te okruženja koje ženu neće sažalijevati te diskriminirati'', kaže Kapetanović.

Žene same krive?!

Kao glavni problem ističe to što se smatra da je žena sama kriva za to, da je izmislila sam čin silovanja  ili da se nije dovoljno ''oduprijela'' silovatelju.

''Iako živimo u državi u kojoj je tijekom prethodnog rata bilo jako puno žrtava silovanja, te bi ljudi trebali biti mnogo osvješteniji po tom pitanju, smatramo da se jako malo priča o ovoj temi. Potrebno je osvijestiti ljude o ovoj tematici, objasniti koje su to posljedice i s čime se nosi osoba koja je doživjela ovu vrstu traume. Sam fokus treba biti na osvještavanju i preveniranju ovog problema.  Osim toga, veoma je važno ne diskriminirati osobe koje su žrtve silovanja, te im ponuditi najprije psihološku pomoć  koja im je najpotrebnija'', navela je.

U istraživanju je navedeno kako statistički podaci pokazuju da je silovanje krivično djelo, za koje je maksimalna kazna deset godina zatvora, koje se izuzetno slabo prijavljuje. Upozorava se kako neka od istraživanja govore o poražavajućim brojkama koje dosežu stopu od 91,6% neprijavljenih silovanja te da se od 2011. do 2017. godine godišnje u BiH prijavljivalo od jednog do sedam silovanja ''s prosjekom prema gornjoj granici''.

BiH nije iznimka

BiH nije iznimka kad su u pitanju predrasude po ovom pitanju. Tako je istraživanje provedeno nad 30.000 ljudi krajem 2016. godine u Europskoj uniji pokazalo da Četvrtina Europljana vjeruje da se silovanje u nekim okolnostima može opravdati.

Od ukupnog broja ispitanika, 12 posto reklo je kako je silovanje prihvatljivo ako je žrtva konzumirala alkohol ili drogu, 11 posto da je prihvatljivo ako je žrtva dobrovoljno otišla kući s nekim, a 10 posto da je prihvatljivo ako žrtva nije jasno kazala "ne" i fizički se borila.

U istraživanju se ističe kako je način na koji naše društvo, a posebno mlađa populacija koja je sudjelovala  u istraživanju, gleda na krivično djelo silovanja i žene koje su preživjele silovanje je, u najmanju ruku, poražavajući.

''Razina izmjerenih rodnih, tradicionalističkih predrasuda i stereotipa pokazuje koliko je bosanskohercegovačko društvo patrijarhalno i koje sve vrste tabua nosi duboko ukorijenjene u sebi'', jedan je od zaključaka istraživanja.

Jedno ranije istraživanje, provedeno među učenicima osnovnih i srednjih škola pokazalo da mnoge forme nasilja, mladi ovog uzrasta percipiraju kao šalu, bezazlenu igru i akt koji nije povezan s nasiljem. Tako je istraživanje, koje je provela Asocijacije XY, pokazalo da 80% učenika u jednoj sarajevskoj srednjoj školi smatra da djevojka koja je seksualno zlostavljana, sama je kriva jer je čin zlostavljanja izazvala stilom oblačenja.

Alarm je to koji upozorava na to kako se presude i stereotipi ''uzgajaju'' već u školskim klupama, ali i u obiteljima i da neupitno guraju naše društvo u ono koje opravdava nasilje.