Učenje i tehnologija - Kompjuter je za učenje potreban koliko i bicikl za plivanje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Inicijativa građanki/na Mostara je organizirala Tribinu na kojoj se razgovaralo o korištenju „novih tehnologija“. Tribina je završnica provedenog projekta u tri osnovne škole, dvije iz Mostara i jedna iz Stoca (O.Š. Zalik, O.Š. „Mustafa Ejubović –Šeh Jujo“,O.Š.Stolac). Na početku Projekta je provedeno anonimno anketiranje nastavnike s ciljem dobivanja informacija o njihovo mišljenju i stavovima o korištenju “novih tehnologija“ u obrazovanju. Rezultati koji su dobiveni analizom anketa su korišteni kao materijal za razgovor, za razmjenu mišljenja i kreiranje prijedloga o rješavanju problema vezanih za „nove tehnologije“, a s kojim se susreću nastavnici i učenici.

''Na završnoj tribini su se uspoređivali naši rezultati sa stanjem u zemljama u našem okruženju i drugim, razvijenim zemljama. Uvodničarka na ovoj tribini je bila profesorica Obradović koja je dala osvrt na neke od najaktualnijih stavova iz ove oblasti'', navodi se u priopćenju.

Jedno od anketnih pitanja se odnosilo na potrebu da se javno govori o problemu prekomjernog korištenja interneta i zloupotrebi digitalnih medija.

''Veoma smo sretni da su nastavnici koji su sudjelovali u našem Projektu svjesni da se radi o problemu koji je značajan i koji je u ekspanziji. Posljednjih dana se u Europi govori o knjizi Digitalna demencija“ dr. Manfreda Spitzera, neuropsihijatra iz Njemačke. Dr Spitzer počinje s intrigantnim nazivima.“ Kako mi i naša djeca silazimo s uma". On u svom djelu upozorava roditelje da je dječji mozak još u razvoju ograniče vrijeme provedeno ispred ekrana digitalnih medija.

Sva istraživanja ( kako dr Spitzera osobno, tako i velikog broja znanstvenika širom svijeta) ukazuju da nas „pametni telefoni“, digitalni asistenti, računari, satelitske navigacije, kao i generalno stalna povezanost s internetom – „oslobađaju“ uobičajenih mentalnih napora što za posljedicu ima da naše psihičke sposobnosti slabe i da postajemo sve ovisniji o tehnologijama'', navodi se u priopćenju Inicijative.

Prema raspoloživim znanstvenim saznanjima, kompjuter je za učenje potreban koliko i bicikl za plivanje. Spitzer, kao i drugi autori smatraju da je korisnije unaprijediti osnovni životni standard djece (osigurati im kvalitetnu užinu, čiste i uvjetne škole, te sposobne, motivirane nastavnike) nego zatrpavati škole skupom informatičkom opremom koja brzo zastarijeva, traži stalno softversko i hardversko unapređivanje, a nedovoljno je upotrijebljena u nastavi.

''Sa sudionicima u Projektu smo razgovarali o upotrebi mobitela kao nastavnog sredstva, te se usuglasili da to nije moguće, jer mobitel nije nastavno sredstvo, niti se od djece može zahtijevati da svi imaju iste (skupe) mobitele za rad u školi. Zbog različite ekonomske moći roditelja na ovaj način se diskriminiraju djeca roditelja koji nisu u stanju da djetetu osiguraju skup mobitel, a što nikako ne treba da utiče na njihove rezultate u nastavnom procesu. Mnoge zemlje, znatno naprednije od nas (SAD, Australija, Južna Koreja, Francuska) odustaju od nepotrebne digitalizacije u ranom dječjem uzrastu i vraćaju se tradicionalnim načinima učenja. Možda je vrijeme da i mi razmislimo što činiti u budućnosti kako ne bismo napravili greške koje se teško ispravljaju'', poručuju organizatori.