Zanatlijama u Građevinskoj školi u Mostaru stipendije od po 200 KM

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Građevinska škola u Mostaru nema problema s manjkom učenika, a čak su nakon 12 godina upisali i učenike na zanatska zanimanja. Jedan od razloga je i stipendiranje učenika koji odaberu neko od tih deficitarnih zvanja.

Projekt koji je ranije najavljivan, ušao je u realizaciju. Ova škola danas je potpisala prvi ugovor o stipendiranju pohađanja praktične nastava i to s poduzećem Libela d.o.o. iz Mostara. Ugovor su potpisali direktorica Građevinske škole Sanela Mesihović, direktor Libele Mahmut Trčalo i otac učenika Ejuba Derviškadića.

Ove godine Građevinska škola ponudila je svim učenicima devetih razreda osnovnih škola upis na zanatska zanimanje uz stipendiju od 200 KM. Stipendije su osigurale kompanije HP Investing, Građevinar, Libela, Gradnja, Memić Dekor, Građevinar Fajić, Babić…

Ugovor obavezuje učenika da u toku prvog razreda jedan dan sedmično provodi na praktičnoj nastavi u pogonima poduzeća s kojim potpisuje ugovor. U drugoj godini se broj dana povećava na dva, u trećoj na tri.

Kako kaže direktorica Mesihović učenik će na ovaj način nakon završetka svog školovanja biti apsolutno spreman odgovoriti na visoke zahtjeve tržišta, a i imati zagarantirano radno mjesto. Naravno, ako bude poštovao sve stavke ugovora i svladao ono što se od njega očekuje.

Ove godine na zanatska zanimanja javilo se 13 učenika, a većina su odabrala smjer zidar-teracer. Narednih godina cilj Građevinske škole je primati učenika i na deficitarna zanimanja zidara i armirača jer je poznato kako u dvije mostarske građevinske škole godinama nije upisan niti jedan zidar, tesar, armirač, krovopokrivač, podopolagač…

Ranije smo pisali kako zanatska zanimanja kod djece i roditelja u BiH nisu omiljena, ali posla za njih ima mnogo više nego za ona popularna. Direktorica Mesihović smatra kako su za to razlozi višestruki.

“Ljudi su nekako usmjereni da rade što manje, a zarađuju što više. Roditelji su najčešće preambiciozni, ne znaju procijeniti sposobnosti i afinitete svog djeteta, ne postoji stručna procjena sposobnosti nakon osnovnih škola. Kriteriji u osnovnim školama su niski, ocjene više nego što bi trebale biti, tako da roditelji dobiju i argument za tvrdnju da njihova djeca mogu baš sve”, smatra Sanela Mesihović.