ESA pokreće akciju čišćenja otpada iz Zemljine orbite

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zemljinu orbitu zagađeno je više od 34.000 objekata koje je stvorio čovjek ali ne postoji međunarodna regulativa koja bi prisiljavala operatere da pronađu i uklone svoje ostatke ili napuštene uređaje u orbiti. Njihovo jednostavno uništavanje nije opcija jer bi ih se usitnilo i stvorilo manje komade koji bi i dalje ostali u orbiti. Za sada su opasnosti od sudara aktivnih satelita u orbiti s otpadom rijetki ali se događaju.

Europska svemirska agencija ESA je nedavno naručila prvu misiju uklanjanja otpada u zemljinoj orbiti od švicarskog startupa ClearSpace. Planirano je da misija ClearSpace 1 započne 2025. godine. Prvi zadatak misije bit će obuhvaćanje satelita Vespa koji nije u uporabi s pomoću četiri robotske ruke te ga poslati u atmosferu gdje će izgorjeti. No, ta tehnologija se tek treba dokazati učinkovitom jer do sada nikada nije praktično primijenjena, piše Bug.hr.

Procjenjuje se da je u zemljinoj orbiti oko 2.000 aktivnih satelita te oko 3.000 neaktivnih satelita, a zajedno s raketama i drugim dijelovima u orbiti je čak 34.000 objekata nepotrebnih objekata. Elon Musk je planirao višenamjenski satelitski projekt nazvan Starlink s čak 12.000 satelita. Razvoj nano i piko satelita donosi nove tisuće malih tijela u orbitu te to dodatno usložnjava situaciju koju u suštini nitko ne kontrolira.

Svemir i zemljina orbita nemaju nikakvu regulaciju, svatko ima slobodu pristupa i ona djeluje dok se ne ugrožava sloboda nekog drugog. Rješenje, odnosno dogovor o međunarodnoj regulativi trebali bi proizići iz pragmatičnosti korištenja svemira. Otpad u orbiti različitih veličina ima brzinu od 25.000 do 40.000 km/h što je brzina kod koje je upitna reakcija izbjegavanja pri mogućnosti sudara. Pri takvoj brzini, najsitniji komad smeća može prouzrokovati razornu štetu na osjetljivoj elektronici aktivnih satelita i prouzročiti ogromnu štetu.

No, ne postoji međunarodni ured koji bi koordinirao takve moguće opasnosti. Kontrolu nemaju niti NASA niti ESA niti druge nacionalne svemirske agencije. Jedina, kakva takva, kontrola koji postoji u orbiti je ona koju postoji pri vojnom zrakoplovstvu SAD (Space Surveillance Network) i koje vrlo pragmatično dijeli svoje podatke s vlasnicima satelita, piše Bug.hr.

ESA ima flotu od 20 svemirskih letjelica i svaka od njih dnevno ima nekoliko stotina upozorenja o sudaru. Zbog toga je osoblje ESA poprilično zauzeto premda kod većina tih upozorenja ne dolazi do sudara, nema dovoljne preciznosti putanja krhotina i otpada u orbiti, ali se nikada ne zna je li on moguć.