Kako voziti robota na Marsu?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nekih 126 milijuna kilometara daleko od Zemlje, sam na golemom i hladnom planetu robot veličine manjeg automobila budi se nakon izlaska Sunca. I kao i svakog dana u posljednjih šest godina, čeka upute. Oko 9.30 sati po marsovskom vremenu stiže poruka iz Kalifornije. Putovala je 15 minuta.

"Vozi ravno 10 metara pa skreni pod azimutom od 45 stupnjeva. Uključi svoje sprave".

Rover Curiosity izvršava naredbu i polako se kreće prema zadanoj lokaciji. Maksimalna brzina mu je 110 metara na sat.

'Mikrovalna'

Njegove baterije i ostali konfiguracijski limiti ograničavaju mu dnevni doseg. Dosad je na Marsu u jednom danu najviše vozio 220 metara.

Kada stigne na zadano mjesto, njegovih 17 kamera počinje snimati okolinu.

Laserom potom razbija stijenje. Ostalim uređajima svrdla posebno zanimljivo kamenje za proučavanje manjih uzoraka.

Oko pet popodne po marsovskom, čekat će da iznad njega prođe jedan od triju satelita NASA-e koji kruže oko planeta i tada će svojim gospodarima na zemlji poslati nekoliko stotina megabajta znanstvenih podataka.

U prizemlju zgrade Svemirskog centra NASA-e u Greenbeltu, Maryland, velika je soba bez prozora puna znanstvenih instrumenata i računala. Ondje se znanstvenici svaki dan zadube u podatke koje im Curiosity pošalje. Traže bilo kakvu naznaku života na Marsu.

Unutar robota nalazi se "čudo minijaturizacije", kaže znanstvenik Charles Malespin. Misli na SAM-a, kemijski laboratorij veličine mikrovalne pećnice.

"To je dosad najsloženiji instrument koji je NASA poslala na neki drugi planet", kaže Malespin.

SAM analizira uzorke tla s Marsa tako što ih zagrijava u pećnici na temperaturi od tisuću Celzija. Vruća stijena ispušta plin, koji se, pak, posebno analizira i omogućuje znanstvenicima da saznaju "otisak" njezina sastava.

Zahvaljujući SAM-u znanstvenici znaju da ima složenih organskih molekula na Marsu. Pomogao im je i da saznaju da je površina Marsa geološki mnogo mlađa nego što se mislilo.

Nema 'joysticka'

Na drugoj strani SAD-a i u drugom laboratoriju NASA-e, u kalifornijskoj Pasadeni, dvadesetak stručnjaka čini tim koji upravlja Curiosityjem.

"Moj najdraži dio dana je kad sjednem, promatram prizore s Marsa i ugledam gdje je rover", kaže Frank Hartman, koji 'vozi' Curiosityja, a bio je zadužen i za njegova prethodnika Opportunityja. "I mislim si kako sam prvi na Zemlji koji to vidim".

Njegov je glavni posao da piše zapovjedi koje će rover slijediti idućeg 'sola', kako se naziva dan na Marsu koji ondje traje 24 sata i 40 minuta. Nema 'joysticka' za upravljanje i nema komunikacije s robotom u realnom vremenu.

Ponekad se dogode i problemi. Oportunityja je zakopala marsovska pješčana oluja i trajno ga ugasila, Curiosityju se na oštroj stijeni probušio jedan od kotača, a puknulo mu je i jedno svrdlo.

"Moramo biti oprezni jer nismo nikada bili na tim mjestima i stalno biti svjesni da malo znamo o tome s čime se susrećemo", kaže

S godinama znanstvenici postaju i emotivno vezani za svoje robote. Kada je Opportunity ušutio nakon 14 godina rada na Marsu, Hartmann i njegove kolege bili su tužni.

Curiosity je na Mars sletio 2012. i dosad je prošao nešto manje od 20 kilometara površinom Marsa. Trebat će mu još godina da stigne do svoga cilja, jedne od planina na Marsu.

Ali će nakon toga izgubiti svoj marsovski monopol. Na planet 2020. stižu još dva rovera, američki i europski.