Rat zvijezda shvaćen ozbiljno

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Najava Washingtona da će stvoriti „Svemirsko zapovjedništvo SAD-a“ neće ništa promijeniti kada je riječ o vojnom i civilnom istraživanju svemira, smatra Fabian Schmidt.

Jedni to vide kao znak da je rat zvijezda konačno shvaćen ozbiljno. Zapad će možda u svemiru uskoro postaviti proturaketnu tehniku kao obranu od nuklearnih napada zlikovačkih zemalja ili neprijateljski orijentiranih navodnih svjetskih supersila kao što su Rusija ili Kina. On štiti svoju komunikacijsku, osmatračku i navigacijsku infrastrukturu od neprijateljskih satelita-ubojica koji bi je htjeli uništiti. A i od hakerskih napada čiji je cilj preuzeti ili onesposobiti postrojenja od životne važnosti za naša kompleksna društva.

A kritičari strahuju da će svemir biti militariziran. Uzorna međunarodna suradnja koju vidimo na primjer na Međunarodnoj svemirskoj stanici ISS mogla bi da se prekine, a time i mirovna funkcija uspostavljanja mostova civilnog istraživanja svemira. Militarizacija, nepovjerenje i špijunaža bi bile na dnevnom redu.

No, ni nade jednih, ni strahovanja drugih, neće se ispuniti zbog Trumpove odluke. U osnovi se neće promijeniti – ništa.

Svemir je odavno militariziran

Vojska se uvijek bavila svemirskim istraživanjima. Čitava današnja raketna tehnika potječe iz vojnih istraživanja. Sve je počelo gradnjom Hitlerovog takozvanog „čudotvornog oružja" V2 u Peenemündeu.

Odatle je raketna tehnika – zajedno s inženjerima – prešla kao ratni plijen direktno u Sovjetski Savez. I SAD je pružio gostoprimstvo inženjerima V2. Najpoznatiji je bio Wernher von Braun.

Utrka u svemiru između dvije svjetske sile tehnološki se nije mogla razdvojiti od razvoja i gradnje interkontinentalnih raketa čiji je jedini cilj uništenje gradova na drugoj strani Zemlje.

I prve satelite za osmatranje Zemlje je lansirala vojska – kao špijunske satelite za uhođenje neprijatelja. Oni su slali slike prije nego što su slična civilna postrojenja bila zrela za tržište. Prvi let čovjeka u svemir – let Jurija Gagarina neposredno pred izbijanje Kubanske krize – bio je naravno simbol vojne moći, piše DW.

Slično je bilo i sa satelitskom navigacijom. Ona je najprije bila vojni projekt i tek kasnije se počela primjenjivati u civilne svrhe – u početku s još manjom preciznošću. I danas se prekidač za gašenje satelitske navigacije nalazi u rukama vojske.

Razvoj puta u svemir je uvijek bio druga strana medalje utrke u naoružanju. To je išlo ruku pod ruku, a industrije koje su u tome sudjelovale su uvijek pravile i jedno i drugo: istraživačke satelite i svemirske kapsule baš kao i krstareće i interokontinentalne rakete.

Staro vino u novim bačvama

Dosad su sve vojne aktivnosti SAD-a bile pod vodstvom zrakoplovstva, s izuzetkom određenih dijelova proturaketne obrane koji pripadaju mornarici. A zrakoplovstvo sada čini sve što je u njegovoj moći da osigura vlastitu vojnu infrastrukturu u Zemljinoj orbiti. Ono što će se sada promijeniti jest da će novi rod vojske sada preuzeti te zadaće od mornarice.

NASA će se i dalje baviti civilnim svemirskim istraživanjem, uz međunarodnu suradnju s drugim partnerima kao što su Roskosmos, ESA ili japanska svemirska agencija JAXA.

Nema tog Star-Wars-programa koji bi se mogao provesti od danas do sutra. Današnji sustavi proturaketne obrane su u stanju uništavati samo rakete kratkog i srednjeg dometa. Pri tome proturaketna obrana još funkcionira, ali nema baš dobar učinak. Ona ionako zakazuje kada je broj nadolazećih raketa prevelik, piše DW.

Protiv interkontinentalnih raketa ionako skoro da nema lijeka. A to će i u doglednoj budućnosti biti više fikcija nego znanost. Jer nije jednostavno skidati rakete s neba – pa ni uz pomoć najboljih satelita-ubojica. Na tome ni osnivanje Svemirskog zapovjedništva za zelenim stolom neće ništa promijeniti. Jedino što će sigurno donijeti jest: natezanje oko nadležnosti sa zrakoplovstvom i time i – veće troškove.