Velika sibirska eksplozija, misterij koji i dalje golica maštu znanstvenika

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 115 godina, 30. lipnja 1908. godine, oko sedam sati ujutro, strahovita eksplozija odjeknula je na nebu ponad Sibira.

Nikad prije i nikad kasnije nečega takvog nije bilo – stručnjaci spekuliraju da je bila bila tisuću puta snažnija od one atomske bombe koja je razorila Hirošimu!

Udar je pokosio gotovo stotinu milijuna stabala, a očevici su, posve sluđeni od panike, izvještavali o sjajnoj vatrenoj lopti koja je proparala nebo. Prozori i vrata u 65 km udaljenom mjestu Vanavara su popucali. Čak su i putnici Transsibirske pruge, udaljene oko 600 km, svjedočili o potresima i svjetlima na nebu.

Eksploziju su registriale seizmološke službe diljem Europe (na pojedinim mjestima, podrhtavanje je odgovaralo onome kod potresa od pet Richterovih stupnjeva!).

Također se kao nuspojava pojavila fluktuacija u atmosferskom tlaku koja je bila dovoljno jaka da se uočila u Velikoj Britaniji. Tijekom sljedećih dana, noćno nebo u Aziji i Europi je bilo tako osvijetljeno da su ljudi u Londonu mogli čitati novine po tom svjetlu.

Riječ "sibirska pustoš" prvi put nije imala negativan odjek – da se radilo o naseljenom području, milijuni ljudi mogli su izgubiti živote.

Budući da joj je epicentar bio u blizini rijeke Tunguske u Krasnojarskom kraju, o njoj govorimo kao o Tunguskoj eksploziji. Riječ je o misteriju koji već desetljećima golica maštu znanstvenika. Nikada, naime, nije ponuđen konačan odgovor na pitanje: što se ovdje doista dogodilo?

Teorije o uzroku eksplozije su brojne, a kreću se u rasponu od onih potkrijepljenih znanstvenim dokazima preko maštovitih do posve nerazumnih.

Dugi niz godina, među znanstvenicima je prevladavao konsenzus da je 'krivac' golemi meteorit, koji je velikom brzinom ušao u atmosferu i eksplodirao na visini od otprilike deset tisuća metara nad zemljom.

Godine 2010., skupina ruskih znanstvenika ustvrdila je kako je eksploziju izazvao komet, štoviše, dodali su kako su pronašli mjesto na koje je pao, krater Suslov. Duboko ispod permafrosta, vječnog leda koji ga je desetljećima okivao, pronađeni su, naime, komadi koji su se odlomili od jezgre kometa.

Po ovoj teoriji, jezgra kometa je eksplodirala i raspala se ušavši u Zemljinu atmosferu, a njeni veći dijelovi udarili su u tlo, izrovavši niz kratera. Raspršivši se u atmosferi, rep kometa stvorio je neobično svjetlo o kojem su pričali svjedoci.

Kvaziznanstvene teorije nisu ni približno ovako uvjerljive ali su, mora se priznati, vrlo zabavne. Za eksploziju snage deset megatona su, naime, prozivani izvanzemaljski brodovi, antimaterija te – Nikola Tesla!

Prema potonjoj, govorilo se o zatvaranju Teslina laboratorija u Wardenclyffeu, pa je znanstvenik iskoristio zadnju priliku da testira svoj prijenos energije, čime je izazvao eksploziju svih eksplozija.

No, postoje i neki neobjašnjivi fenomeni. Ruski geolog Vladimir Epifanov je iznio teoriju po kojoj je metan izlazio iz tla i eksplodirao, što se dogodilo i u Candu u Španjolskoj.

Druge teorije, koje su više spekulativne i hipotetske prirode, govore o antimateriji koja je pala iz svemira, deuterij iz kometa koji je u dodiru s atmosferom prouzročio prirodnu hidrogensku eksploziju, malu crnu rupu pa čak i do toga da je NLO pao na zemlju ili da su vanzemaljci spasili zemlju uništivši meteor koji je mogao prouzročiti veliku štetu.

Zbog toga je događaj postao vrlo popularan te je bio spominjan u raznim serijama i filmovima.