Znanstvenici napokon pronašli odgovor na misterij zašto se planeti smanjuju?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

NASA-ini se znanstvenici u novoj kozmičkoj zagonetki bore s neobičnim fenomenom: skupinom planeta koja se neobjašnjivo smanjuje, potencijalno zbog radijacije.

Svemir vrvi raznolikim egzoplanetima - od plinovitih divova do "superpufni", koji nalik na šećernoj vuni, ali zagonetna praznina postoji kod egzoplaneta koji su 1,5 do dva puta širi od Zemlje.

Znanstvenici koji se bave egzoplanetima sada imaju dovoljno podataka da mogu reći kako taj jaz nije slučajnost, tvrdi Jessie Christiansen, znanstvenica s Caltecha i znanstvena voditeljica NASA-inoj arhivi egzoplaneta. Njihova otkrića ukazuju na prepreku koja sprječava planete da postignu ili održe tu specifičnu veličinu, javlja Zimo.

Otkrivajući potencijalni odgovor, nedavno istraživanje koje je provela Christiansen, objavljeno u časopisu The Astronomical Journal, predlaže da se neki takozvani sub-Neptun egzoplaneti skupljaju, odbacuju atmosferu i brzo se smanjuje do dimenzija super-Zemlje. Pokretačka snaga tog smanjenja je zračenje koje izlazi iz jezgri planeta, prisiljavajući atmosferu da se rasprši u svemir.

Uzrok gubitka atmosfere, nazvan "gubitak mase uzrokovan jezgrom", uključuje jezgru planeta koja emitira zračenje, istiskujući njegovu atmosferu tijekom vremena. Dok alternativna hipoteza, fotoevaporacija, pretpostavlja da zračenje zvijezde domaćina raspršuje atmosferu planeta, smatra se da se to događa unutar prvih 100 milijuna godina planeta. Gubitak mase uzrokovan jezgrom bi se, međutim, mogao dogoditi bliže milijarditom rođendanu planeta.

Kako bi procijenili te hipoteze, Christiansen i njezin tim analizirali su podatke iz NASA-inog umirovljenog svemirskog teleskopa Kepler, proučavajući skupove zvijezda starijih od 100 milijuna godina. Budući da planeti obično imaju sličnu starost kao i zvijezde domaćini, ti kandidati za planete bili su dovoljno stari za fotoisparavanje, ali nisu dovoljno stari za gubitak mase pokretan jezgrom.

Iznenađujuće, većina planeta u tim klasterima zadržala je svoje atmosfere, favorizirajući gubitak mase izazvan jezgrom kao vjerojatnog krivca. Unatoč napretku, Christiansen priznaje da misterij ipak ostaje neriješen, ističući da istraživanja u tijeku ukazuju na dvostruki proces gubitka mase.