Jabuka je zagrižena na današnji dan prije 45 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 45 godina, 1. travnja 1976. godine, Steve Jobs, Steve Wozniak i Ronald Wayne osnivaju tvrtku Apple Computer.

Njihovo prvo računalo bilo je Apple I koje ubiti prolazi nezamijećeno na tržištu. Već sljedeće godine predstvaljaju osobno računalo Apple II, da bi 1983. godine predstavili računalo Lisa.

Lisa je doživjela komercijalni neuspjeh zbog visoke cijene, a slijedeće godine na tržište dolazi Macintosh.

Godine 1998. Apple predstavlja iMac, a 2001. godine glazbeni player iPod. 2007. godine predstavljen je iPhone koji donosi tektonske promjene na tržištu mobitela.

Steve Jobs, čelnik i suosnivač tvrtke Apple, promijenio je način na koji ljudi koriste i doživljavaju tehnologiju, postavši kultna ličnost i simbol jednog vremena.

U posljednjih desetak godina, proizvodi Applea nestrpljivo su se iščekivali i stvarali ogromne redove ispred trgovina. Mediji su pomno pratili svaku glasinu o novom modelu iPhonea i iPada.

Apple je godinama najvrjednija ili jedna od najvrjedinih kompanija na svijetu.

Pirati Silicijske doline

Priča o nastanku Applea vjerojatno je najslavnija među povijesnim storijama o start-up kompanijama. Ta se priča dala naslutiti relativno daleke 1971. godine, kad su dva Stevea, Wozniak i Jobs, inače srednjoškolski prijatelji, žarila i palila elektroničarskom hakerskom scenom na sveučilištu Berkeley u Kaliforniji.

Već je tada postalo jasno tko je od njih dvojice glavna kreativna snaga, a tko pokretačka – Wozniakova su nevina genijalnost i dječja zaigranost do izražaja dolazili već tada, dok je Jobs unatoč svojoj mladosti spremno pokazivao već vrlo kapitalističke zube i smisao za biznis. Vjerojatno je najbolji primjer bio famozni Blue Box: relativno jednostavan elektronički uređaj, koji je iskorištavanjem specifičnosti tadašnjih telefonskih centrala omogućavao (ilegalno) uspostavljanje besplatnih telefonskih poziva. Jobs je po sveučilištu Berkeley ubrzo počeo prodavati Blue Boxove za 150 USD, dok ih je Woz masovno sastavljao za 40 dolara.

Bilo je tu još toga, poput Wozovog ometača televizora, Wozovog vicomata, prvog u Kaliforniji, i tako dalje – i svaki put po istom modelu. Woz se zabavljao radeći i radio zabavljajući se, a Jobs je nekako svaki put od toga uspijevao stvoriti biznis.

Apple 1

Inače, Jobesov Apple I. za današnje je pojmove bio prilično neugledan stroj, sastavljen od tada neuobičajenih komponenata odabranih zbog niske cijene, a opet većini entuzijasta preskup (stajao je 666,66 američkih dolara). Pa ipak, bio je popriličan hit, jer je u usporedbi s većinom kućnih hobi-računala bio godinama napredniji.

Prva je pošiljka Applea I financirana nepostojećim novcem, klasičnom “navlakušom” na dvije strane: Jobs je od kupca prvih 50 primjeraka izvukao obećanje da će mu ih isplatiti po isporuci, a potom s njegovom garancijom navukao dobavljača da mu isporuči dijelove uz odgodu plaćanja.

Na neslavnim temeljima Applea I, godinu dana kasnije sazdana je legenda zvana Apple II., jedno od prvih kompletnih kućnih računala, s kućištem, ugrađenom tipkovnicom i mnogim drugim stvarima koje su postale standardom tek godinama kasnije, i otpočelo je idilično razdoblje Appleove povijesti.

Apple 2 podiže razinu i Wozova nesreća

Apple II bio je toliko uspješno dizajniran stroj da se u raznim inkarnacijama proizvodio do kraja osamdesetih, a krajem sedamdesetih još uvijek malenu kompanijicu iz Palo Alta stavio na sve karte rastuće informatičke industrije.

Do 1980., s navršene četiri godine, Apple je već bio poprilično velika kompanija, s nekoliko tisuća zaposlenih i inozemnim klijentima. Garažni hobi dvojice Stevea pretvorio se, praktički preko noći, u pravu korporaciju, s pripadajućom bulumentom “sivih odijela”, iskusnih managera gladnih novih prilika, te olinjalih bogatih investitora, koji su većinom spremno prihvatili priliku sjesti u upravni odbor.

No, Woz je 1981. u vlastitom avionu prilikom polijetanja doživio tešku avionsku nesreću, popraćenu retrogradnom i privremenom anterogradnom amnezijom. Zaboravio je kompletnu nesreću i popratne događaje koji su joj i prethodili i slijedili.

Iz tog su ga kaotičnog razdoblja, prema njegovim vlastitim riječima, izvukli njegova djevojka Candi Clark (također zaposlenica Applea), s kojom se malo nakon toga i vjenčao te koju je posve u svom stilu zvao Superwoman, i igranje igara na Appleu II.

Wozovo se aktivno sudjelovanje u radu Applea od tog trenutka počelo vrlo brzo i drastično smanjivati te se 1982. vratio svom studiju na Berkeleyu. Godine 1983. ponovno se pojavio u Appleu, ali inzistirajući na tome da želi samo i isključivo ulogu inženjera i motivatora, bez ikakve organizacijske odgovornosti.

Macintosh

Otprilike u isto vrijeme, u Appleu se relativno tiho i skromno počeo događati još jedan povijesno važan događaj: Jef Raskin, jedan od prvih Appleovih zaposlenika, a kasnije i jedno od ključnih imena razvoja računalnih korisničkih sučelja, u Apple je doveo svog nekadašnjeg studenta s Kalifornijskog sveučilišta u San Diegu, Billa Atkinsona, te s njim započeo rad na projektu Macintosh.

Raskin je Macintosh inicijalno zamislio kao revolucionaran stroj koji će svijet računala približiti običnom korisniku te ga učiniti jednako uobičajenim i pristupačnim kao aparat za kavu, kalkulator ili televizor. No dok se Jobsova vizija takvog stroja zadržavala na klasičnom stolnom računalu, Raskinova je inicijalna ideja bila ponešto drugačija: Jefov je Macintosh ustvari fizički bio prvi prijenosnik, a idejno prvi dlanovnik.

Kao i uvijek kad nije mogao prisvojiti tuđe ideje (bolje od vlastitih), Jobs je prešao u ofanzivu i pokušao ubiti projekt Macintosh ni manje ni više nego tri puta.

Uskoro je jedan famozni Jobsov posjet Xeroxovom istraživačkom centru PARC, u kojem se dogodila legendarna jednosmjerna razmjena ideja (neki bi je nazvali i krađom) između Xeroxovih inovatora i Appleovaca, rezultirao Lisom.

Legendarna Lisa

Lisa zauvijek ostaje jednim od najvažnijih računala u Appleovoj povijesti (pa i šire).

Jobs se tijekom razvoja Lise toliko petljao u projekt da ga je tadašnji generalni direktor Applea, Mike Markkula, praktički doslovce protjerao u (fizički i organizacijski odvojen) odjel zadužen za Macintosh.

Općenito, to je vrijeme u Appleu bilo jedno od najburnijih, s mnogo internih prepirki i rivalstva uzrokovanima segmentacijom kompanije u zasebne razvojne odjele.

Inspiriran inatom, Jobs je u razvoj Macintosha unio sve elemente Lise koje je mogao, poput miša i grafičkog sučelja i ubrzo je rođena legenda – prvi je Macintosh svjetlo dana ugledao 24. 1. 1984. godine, popraćen burnom reklamnom kampanjom, u kojoj je kao glavna figurirala legendarna anti-orvelijanska reklama Ridleya Scotta.

Apple je postao toliko značajna kompanija da je Jobs uspio za direktora dovesti Johna Sculleyja, dotadašnji predsjednik Pepsi-Cole.

Sukob dva ega i Jobsov odlazak

Bio je to ujedno i početak velike svađe Jobsa i Sculleyja, obilježene nizom spletki, pokušaja 'dvorskih udara' i sličnih malverzacija.

Sculley je, bez imalo dvojbe, bio najveća Jobsova pogreška – riječ je bila o otprilike jednako abrazivnoj i agresivnoj osobi kao Jobs, no bez ikakva iskustva u informatičkoj industriji.

Krv je između Jobsa i Sculleya uzavrela već sljedeće godine, 1985., kad su Sculleyjeva nemušta nastojanja da Apple učini “odraslom kompanijom” (vidi paralelu s 1980. i “pravom kompanijom”) dosegla vrhunac. Jobs je Sculleyja nagovorio na odlazak u Kinu, na poslovni dogovor, te potom iza njegovih leđa organizirao puč koji bi prošao sasvim uspješno da to netko nije dojavio Sculleyju.

Rezultat je bila podulja svađa iza zatvorenih vrata, nakon koje je Sculley ostao, a Jobs dao otkaz, čime je mitoloških, romantičarskih prvih 10 godina konačno svršilo, a započela era jednog sasvim drugačijeg i svima poznatijeg Applea.

Kasnijim povratkom Jobsa u ruševine Applea, započela je nova era, oštra uzlazna putanja, koja do današnjih dana svakodnevno iznenađuje milijune sljedbenika i korisnika zagrižene jabuke...

Nakon Jobsove smrti tvrtku Apple je 2011. godine preuzeo Tim Cook i opravdao sva očekivanja dioničara i tržišta.