Više se isplati 'kopati' po mobitelima nego u rudnicima zlata

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sama pomisao na novi televizor, mobitel ili laptop gotovo kod svakoga budi osjećaj euforije i trenutne sreće. Stari televizor ide u drugu sobu, mobitel će se pokloniti ili prodati, laptop će naslijediti neko s manjim prohtjevima. Još uvijek funkcionalna elektronika će uvijek naći alternativnog korisnika. Ali, što se događa s elektronikom koju smo u posljednjih dvadesetak godina premašili i odbacili, gdje je ona završila?

Zaljubljenik u informatiku i lokalni pionir digitalne tehnologije Alimesaud Gilić iz Butmira kod Sarajeva kaže da je kroz njegove ruke prošlo nekoliko tona elektroničkih uređaja i da trenutno iz nostalgije posjeduje dvadesetak potpuno ispravnih uređaja čija je upotrebna funkcija davno premašena.

"Objektivno, to je otpad, nikad više neće imati svoju svrhu. Danas imamo pametne telefone, koji su funkcionalniji od uređaja koje čuvam. Ali, upravo su kod mene, kako bi me podsjetili kako nekada te računare nismo uzimali 'zdravo za gotovo'. Što se tiče ostalog otpada, kod nas to nije adekvatno riješeno i ta elektronika uglavnom ide na iste deponije s otpadom iz domaćinstava", kaže Gilić.

Medalje od recikliranih telefona

Firme koje se bave prodajom elektronike i električnih uređaja, prema zakonskoj obavezi, dužni su vlastiti elektronski otpad i ostatke servisiranja uređaja dostaviti firmama koje su zadužene za reciklažu.

"Trenutno po kutijama imam više stotina neispravnih mobitela, nešto stoji za dijelove, nešto iz lijenosti da proberem. Ako to nije pokazatelj da smo se zatrpali elektronskim otpadom, onda ne znam što jeste. Ima ljudi koji mi donesu ispravne telefone jer ne znaju što će s njima, a očekujem da će takvih slučajeva biti sve više, jer je kod nas, u ovim krajevima trend, donošenje polovne elektronike sa Zapada. Znam da postoje firme koje su zadužene za taj elektronski otpad, ali nisam siguran gdje završava ta elektronika i kako se reciklira", kaže Damir Tahirović, serviser iz Tuzle.

Infrastruktura načelno postoji, ali prema riječima uposlenika firmi koje prodaju elektronske uređaje, nitko sa sigurnošću ne može potvrditi gdje je krajnja destinacija neispravne elektronike.

Organizatori Olimpijskih igara u Tokiju najavili su da će zlatne, srebrne i brončane medalje praviti od recikliranih mobilnih telefona i druge elektronike, dakle, u staroj elektronici itekako ima potencijala. Svaki od digitalnih uređaja sadrži male količine bakra, zlata i drugih plemenitih metala koji će se koristiti za proizvodnju tih trofeja.

Sva tri metala potrebna za izradu medalja nalaze se u ovim uređajima, a s obzirom na to da se u Japanu godišnje odbaci oko 650.000 tona elektronskog otpada, pravljenje medalja od recikliranog materijala im neće predstavljati problem.

I dodatna motivacija, i reklama

Postdoktoralni istraživač na Trinity College u Dublinu Harun Šiljak upozorava da je reciklaža elektronskog otpada neminovna, bez obzira na motiv. A motiva definitivno ima u dimenzijama isplativosti podjednako kao i u etičkim pobudama.

"Reciklaža elektronskog otpada je neizbježna: imamo ograničene zalihe rijetkih minerala koji se koriste za izradu opreme poput pametnih telefona, a svakim danom proizvodimo sve više. Iako je to prilično uvjerljiv razlog, ipak nam je potrebna i dodatna motivacija, i 'reklama'", kaže Šiljak.

Tona telefona sadrži više zlata od prosječnog rudnika, dok tona rude sadrži jedan gram zlata. Problem je, prema riječima Šiljka, što malo ko od nas posjeduje tonu telefona.

"Kompanije kreću u reciklažu; Samsung, recimo, u slučaju kobalta, ali ne iz ekoloških ili moralnih razloga, nego zato što cijene resursa na svjetskom tržištu rastu, pa je lakše 'kopati' po telefonima, nego po zemlji. U recikliranom otpadu se kriju zlato, srebro, paladij, platina... koji zvuče privlačno i skupo, ali ima tu još toga: itrij, gadolinij, neodij, prazeodimij, lantan, tantal, litij za baterije... Ovaj spisak možemo naći u enciklopedijskom članku o telefonima, ali i u članku koji govori o izvoznim proizvodima Konga", objašnjava Šiljak i prebacuje priču na društveni problem.

Kad se već spominju etički razlozi, prema riječima Šiljka, čitav lanac proizvodnje pametnog telefona je sporan.

Etika, pohlepa, krv i minerali

"Od djece-radnika, koji ih sastavljaju, djece-rudara, koji kopaju neophodne minerale, do političkih i društvenih problema, koji okružuju najrjeđe resurse. Nezdrav je to i težak posao, a političari i lideri vojnih hunti se bore za prevlast nad nalazištima u Južnoj Americi i, posebno, u Africi. Čak je i namotaj kalaja koji imamo u kući vjerojatno rezultat neke tužne priče o pohlepi i izrabljivanju", kaže Šiljak.

Koltan je primjer minerala iz Konga bez kojeg teško možemo zamisliti "novi vrli svijet" u kojem živimo. Niobij i tantal iz koltana su u srcu moderne tehnologije, od električnih automobila, do uređaja na kojem je ovaj članak napisan i upravo pročitan.

"Ljude u Africi bukvalno ubijaju za gram koltana, to je velika tajna", upozorava Šiljak.

Postoje inicijative za promjenu politike o materijalima u ovakvim uređajima, ali je pitanje koliko će to biti uspješno. Činjenica stoji - reciklirati moramo, što god motiv za to bio.