Lutvo Sporišević
Pedijatar: Odbijanjem cijepljenja riskiramo da djeca obole od smrtonosnih bolesti
Tekst članka se nastavlja ispod banera
U intervjuu za blog ZaSvakoDijete.ba povodom Tjedna imunizacije pedijatar prim.doc.dr. Lutvo Sporišević govori o važnosti imunizacije za svako dijete, opasnosti odlaganja ili odbijanja cijepljenja, značaju kolektivnog imuniteta i posljedicama koje opadanje kolektivnog imuniteta može donijeti te o tome kako su nakon posljednjih smrtnih slučajeva izazvanih ospicama u okruženju roditelji u BiH intenzivirali telefonske konsultacije i dolazak u pedijatrijske ordinacije po relevantne informacije o vakcinaciji.
Pročitajte još
Ohrabruje podatak da je primjetno da je u ordinacijama sve veći broj djece na cijepljenu, ali su zbirni podaci o procijepljenosti i dalje alarmantni, a nizak obuhvat cijepljenja ispod preporučenoga može rezultirati ponovnom pojavom akutnih zaraznih oboljenja do epidemijskih razmjera.
Pedijatar pojašnjava zbog čega ospice mogu biti opasni po život malih beba i osoba starijih od 20 godina koje nisu cijepljenje, te upozorava na sve niži nivo procijepljenosti vakcinom protiv dječje paralize koju iako pedijatar sa dugačkim stažom na svu sreću do sada nije imao priliku vidjeti u praksi.
''Moja saznanja o ovoj teškoj bolesti uglavnom se temelje na relevantnim stručnim publikacijama. Ne bih volio da se susretnem sa slučajem ili slučajevima dječje paralize'', upozorava prim.doc.dr. Sporišević.
U stalnom ste kontaktu s djecom i njihovim roditeljima. Kakvi su bili odjeci epidemije ospica koja je zbog niskog postotka procijepljenosti pogodila Srbiju izazvavši smrtne posljedice? Da li ste primijetili možda veći broj roditelja koji zovu, traže informacije ili u većem broju dovode djecu na cijepljenje?
Nedavni slučajevi povećane učestalosti obolijevanja od ospica u našem okruženju intenzivirali su telefonske konsultacije i dolazak roditelja u pedijatrijske ordinacije s željom da saznaju relevantne informacije o MPR cijepljenju, te je u posljednje vrijeme povećana MPR pocijepljenosti.
Proces imunizacije u BiH u posljednjem periodu znatno je ugrožen i postotak procijepljenosti pao je na opasno nizak nivo. Koliki je prema Vama dostupnim informacijama taj postotak trenutno i u kolikoj mjeri je situacija alarmantna?
Situacija vezana za znatan pad postotka procjepljenosti djece u BiH je alarmantna, ne održava se preporučeni postotak procjepljenosti od 90-95 posto na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou. Nizak obuhvat cijepljenja ispod preporučenoga može rezultirati ponovnom pojavom akutnih zaraznih oboljenja do epidemijskih razmjera, koje se isključivo mogu spriječiti cijepljenjem. Relevantni podaci ukazuju da se trend niskoga obuhvata djece cijepljenjem nastavlja – aktualni postotak procjepljenosti u nekim područjima FBiH je 40 posto , a 2016. obuhvat cijepljenja za treću dozu vakcine/cjepiva za dječju paralizu, difteriju,tetanus i veliki kašalj/hripavac (Polio, DTP) i prvu dozu MPR vakcine (vakcina za ospice/krzamak, zaušnjake i rubelu) bio je 80 posto.
U slučaju izbijanja epidemije ospica, kolika je opasnost po djecu bez obzira da li su cijepljena ili ne, kao i po odrasle, s obzirom da u određenim dijelovima BiH tijekom rata mnogi nisu bili u prilici da se redovno cijepe po planu i program imunizacije?
MPR cijepljenje je jedini efikasan i siguran način sprječavanja obolijevanja od ospica. Dugogodišnja ili cjeloživotna zaštita obolijevanja od ospica) postiže se primjenom dvije (2) doze MPR cjepiva, koje se uobičajeno daje u periodu 12-15 mjeseci (primocijepljenje) i 4-6 godina (recijepljenje). Svi oni koji nemaju potpuni MPR status cijepljenja, bez obzira na dob, i/ili nisu preboljeli ospice mogu oboljeti od ospica. Ospice su akutna zarazna bolest svih dobnih skupina, te je bitno da i odrasle osobe imaju primjeren MPR cijepljeni status, to jeste da se i oni cijepe ako imaju neprimjeren ili nepoznat MPR status.
Protivnici cijepljenja koji su najčešće i sami cijepljenja često znaju reći ‘Imam ja prijatelja nije cijepljen kao dijete i nije se razbolio…’. Što je to kolektivni imunitet i u kolikoj mjeri je ugrožen padom postotka procijepljenosti?
Cijepljenje osim individualne zaštite omogućava zaštitu i onih pojedinaca koji se ne cijepe za određene akutne zarazne bolesti jer su mlađe životne dobi (dojenčad do 2 mjeseca života) ili se ne cijepe uslijed postojanja realnih medicinskih kontraindikacija (na primjer oboljeli od poremećaja imuniteta i drugo). Pad procjepljenosti ispod 90-95 posto omogućava pojavnost akutnih zaraznih bolesti do epidemijskih razmjera, te se gubi zaštitna uloga kolektivnog imuniteta i kod pojedinaca koji se iz objektivnih razloga ne cijepe ili se ne mogu cijepiti.
Koliko su ospice opasne, zbog čega dolazi do smrtnih ishoda i kod koje populacije u najvećoj mjeri?
Ospice mogu biti veoma ozbiljna bolest, pa uslijed ozbiljnih komplikacija kao što su upala pluća, upala mekih moždanih opni i mozga, može dovesti do smrtnog ishoda. Uobičajeno su najčešće komplikacije u djece mlađe od 5 godina i odraslih iznad 20. godine života. Osobe s poremećajem imuniteta, kao i oni koji uslijed zloćudnih oboljenja ili drugih oboljenja primaju kortikosteroide i citostatike mogu imati izuzetno tešku kliničku sliku morbila praćenu teškim formama upale pluća i progresivnom upalom mozga, što rezultira visokom smrtnošću.
Pročitajte još
Što su, ukratko, ospice?
Ospice predstavljaju akutnu visoko zaraznu ozbiljnu bolest, koja je među najčešćim uzrokom smrti kod male djece. Sve dobne skupine, pa i odrasli, mogu oboljeli od ospica ako nisu primili dvije doze MPR cjepiva ili nisu prethodno preboljeli ovu bolest. Prije uvođenja MPR cjepiva, ospice su bili tipična dječja bolest praćena epidemijama svakih 2-5 godina. U periodu 2000-2015. zahvaljujući MPR vakcinaciji za 80 posto smanjena je smrtnost uzrokovana ospicama. Ospice se manifestiraju visokom temperaturom, upalom gornjih dišnih putova, osipom po koži, upalom sluznica, a od komplikacija se mogu javiti proljev, upala uha, upala pluća, upala mozga i sljepoća. Učestalost upale mozga kod oboljelih s ospicama je 1: 200-5000, a u slučaju MPR cjepiva izuzetno rijetko – 1 : 1. 000. 000. Potrebno je točno izdiferencirati ospice od drugih osipnih zaraznih bolesti, a često anamnestički podaci iz osobne anamneze nisu točni ili su nejasni. Stjecanje imuniteta nakon preboljelih ospica može biti praćeno ozbiljnim komplikacijama, te je MPR cijepivo jedino dokazan siguran i efikasan način sprječavanja i nadzora morbila.
BiH je skupa sa zemljama poput Rumunjske i Gruzije svrstavana među zemlje sa visokom opasnošću od pojave dječje paralize, kao i s Ukrajinom u kojoj se na koncu paraliza I pojavila. Kolika je opasnost od pojave polia u BiH danas?
Dugogodišnja pozitivna iskustva cijepljenja protiv dječje paralize faktički su diljem svijeta omogućila eliminaciju dječje paralize. U Europi je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) 2002. godine proglasila eradikaciju dječje paralize. Aktualni trend pada procenta procjepljenosti prisutan je i za cjepivo protiv dječije paralize (poliomijelitisa) jer se odražava nizak postotak procjepljenosti ispod preporučenih 90 posto. Svakako da postoji opasnost ponovne pojave dječije paralize jer je procjepljenost protiv dječje paralize ispod preporučenog procenta procjepljenosti.
Koliko je zdravstveni sustav bilo koje zemlje u kojoj je zahvaljujući imunizaciji polio godinama nepoznanica danas spreman da se nosi sa jednom takvom bolešću u slučaju njenog izbijanja?
Akutna zarazna oboljenja, kao i ostala oboljenja, imaju adekvatnu strategiju prevencije, liječenja i nadzora. Navedeno se odnosi i na eventualnu pojavu dječje paralize. Napore je potrebno usmjeriti na intenziviranje povećanja procenta procjepljenosti protiv dječije paralize jer ćemo jedino na takav način spriječiti pojavu dječje paralize, koja može imati ozbiljne posljedice s nepovratnim paralizama mišića, doživotnom invalidnosti i smrtnim ishodom. Ne postoji specifičan efikasan lijek za dječju paralizu.
Nerijetko se kaže kako je “cijepljenje žrtva vlastitog uspjeha” – ljudi jednostavno nisu imali priliku vidjeti davno iskorijenjene bolesti i misle da im se one ne mogu dogoditi. Dugogodišnji ste pedijatar sa velikim iskustvom, da li ste imali priliku uživo vidjeti pacijenta oboljelog od polia ili znate neki od kolega koji su imali priliku vidjeti ili liječiti takvog pacijenta?
Zahvaljujući najsigurnijoj i najučinkovitoj medicinskoj preventivnoj aktivnosti vakcinaciji nisam do sada niti kao student ili liječnik praktičar vidio niti jedan slučaj dječje paralize. Uglavnom se moja saznanja o ovoj teškoj bolesti temelje na relevantnim stručnim publikacijama. Ne bih volio da se susretnem sa slučajem ili slučajevima dječje paralize. Samo cijepljenje sprječava pojavu dječje paralize, njen težak tok, paralize, invalidnost i smrtni ishod.
Iako postoje brojni dokazi, znanstvene činjenice, istraživanja i kontinuirane provjere, protivnici imunizacije sve to jednostavno negiraju i manipuliraju poluinformacijama, izvlačenjem stvari iz konteksta i širenjem lažnih vijesti. Kako poboljšati komunikaciju pedijatara s roditeljima kako bi roditelji mogli od najstručnijih osoba dobiti pravu informaciju?
Roditelji trebaju imati povjerenje u liječnike praktičare i zdravstveni sustav koji su jedini stručni i relevantan izvor da ukažu na značaj i daju temeljne činjenice zasnovane na medicinski dokazanim spoznajama o cijepljenju. U svakodnevnom radu liječnici i medicinske sestre-tehničari pokušavaju kontinuiranom komunikacijom da razriješe mnogobrojne nedoumice i daju odgovor na upite roditelja o imunizaciji djece. Stručne informacije o cijepljenju na web portalima zdravstvenih ustanova i edukativni skupovi imaju značaja da roditelji dobiju stručne i relevantne informacije o cijepljenju djece.
Često ćemo čuti kako ''nema dovoljno informacija o cijepljenju''. Koliko ih ljudi zaista traže na pravoj adresi?
Mišljenja sam da ima dovoljno stručnih informacija o cijepljenju. Bitno je da roditelji i ostali zainteresirani informacije traže od zdravstvenih profesionalaca i relevantnih stručnih izvora. Na taj način mogu doći do stručnih i točnih informacija o cijepljenju. Nažalost često se mogu naći informacije o cijepljenju koje nisu utemeljene na medicinskim dokazima što utiče na neadekvatan stav roditelja o cijepljenju.
Često se na internetu mogu čuti stavovi osoba koje kažu kako vjeruju cjepivima u Njemačkoj i drugim zemljama, ali ne i cjepivima u BiH te da djecu cijepe tamo. Kakva je razlika između cjepiva u Njemačkoj i onih koje dobivaju djeca u BiH?
U BiH se koriste kvalitetna cjepiva kao i u Njemačkoj ili ostalim europskim zemljama, cjepiva u BiH su kvalitetne i sigurne i u skladu su s europskim i bosanskohercegovačkim regulatornim agencijama (Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH). Cjepiva koja djeca dobivaju BiH su prestižnog međunarodnog kvaliteta uz striktno osiguranje transporta, primjerenog prostora i opreme za skladištenje, čuvanje i distribuciju cjepiva.
Izazivaju li cjepiva autizam?
Mnogobrojne relevantne stručne reference ukazuju da MPR cjepivo ne izaziva poremećaj autističnog spektra (autizam), cijepljenje je jedno od najznačajnijih medicinskih dostignuća s aspekta sigurnosti i efikasnosti sprječavanja i nadzora akutnih zaraznih bolesti.
Roditelji često očekuju da pedijatar unaprijed preuzme odgovornost za eventualne nuspojave, ‘potpiše garanciju’, postavljaju pitanje odgovornosti u slučaju nuspojava za koje ukoliko se dese očekuju da neko unutar zdravstvenog sustava za to preuzme odgovornost… Što od toga je realno moguće, a što nije moguće izvesti i zbog čega?
Što je to u životu 100 posto sigurno? Ne možemo reći da je bilo što 100 posto sigurno. Nakon cijepljenja se mogu uglavnom javiti blage lokalne reakcije koje su prolaznog karaktera. Svake godine cijepljenjem se spašava tri milijuna dječjih života, a dva milijuna djece diljem svijeta godišnje umire od preventabilnih bolesti koje se jedino cijepljenjem mogu spriječiti.
U vrijeme epidemije ospica u Srbiji koja je odnijela ljudske živote, nisu se mogli čuti glasovi ''antivakcinalista'' koji su inače veoma glasni i koji su na koncu doveli do smanjenja obuhvata imunizacije. Što to vama kao pedijatru i stručnjaku govori?
Liječnici svoj stručni i znanstveni rad temelje na relevantnim stručnim dokazima, a ne na nestručnim i neprovjerenim informacijama. Nestručne i neprovjerene informacije dovode do iskrivljenja percepcije roditelja i njihovog bezrazložno lošeg stava o cijepljenju što uvjetuje odbijanje ili odlaganje cijepljenja. Odbijanjem ili odlaganjem MPR imunizacije nažalost imamo povećanje oboljelih i umiranja od ospica diljem svijeta. Nažalost, ovo su dokazi da je uredan MPR status cijepljenja jedini efikasan i siguran način sprječavanja obolijevanja i umiranja od ospica.
O čemu svaki roditelj koji se zapita treba li ili ne cijepiti svoje dijete treba da razmisli prije nego donese konačnu odluku?
Jedino se cijepljenjem akutne zarazne bolesti na najbolji i najsigurni način mogu spriječiti. Odbijanjem ili odlaganjem realizacije cijepljenja djece riskiramo da djeca dobiju akutnu zaraznu bolest od kojih su većina potencijalno smrtonosne. Cijepljenje je cjeloživotna preventivna aktivnost sprječavanja ili značajnog smanjenja obolijevanja od akutnih zaraznih bolesti. Ako dijete iz određenih razloga kasni s cijepljenjem, a nema apsolutnih medicinski opravdanih kontraindikacija prema smjernicama SZO-e, treba što prije nastaviti s vakcinacijom kako bi se realizirao potpuni status cijepljenja djeteta prema nacionalnom kalendaru imunizacija.
