Tekst članka se nastavlja ispod banera
Koliko je Hercegovina bogata tragovima prošlosti nabolje govori podatak da i danas postoje neistraženi lokaliteti. Svjedoče o narodima koji su ovaj prostor naseljavali i o životima koje su vodili.
Jedan takav lokalitet iz doba paleolitika, pećinu Badanj ovih dana posjetit će tim arheologa. Nakon gotovo 30-godina ponovno će istraživati Badanj u sklopu projekta „Definiranje kulturnih granica u europskom mlađem paleolitiku: Arheologija i umjetnost stijena u Istočnoj Europi“.
Voditelj projekta je dr. sc. Aitor Ruiz Redondo sa Sveučilišta iz Southamptona, uz suradnju s kolegama sa Sveučilišta iz Zagreba: dr. sc. Ivorom Karavanićem i dr. sc. Nikolom Vukosavljević, dr. sc. Krešimirom Ragužem iz Konzervatorskog odjela iz Karlovca, te dr. sc. Catherine Ferrier sa Sveučilišta u Bordeuxu, dok je partner iz Bosne i Hercegovine Javna ustanova Radimlja Stolac. Projekt financira Britanska akademije iz Londona.
U pećini Badanj ponovno ćemo istražiti profil Baslerovog rova kako bismo razjasnili stratigrafiju i uzeti uzorke za usporedbu. Provest ćemo geomorfološku analizu stratigrafskog slijeda, uključujući i sedimentološku (mikromorfološki tanki dijelovi) i granulometrijsku (laserska difrakcija čestica) analizu nove, navode iz Javne ustanove Radimlja.
Arheološke cjeline otkrivene tijekom iskopavanja će se analizirati i interpretirati u suradnji različitim stručnjacima. Također je planirano proučavati druge srodne materijale iz prethodnih iskopavanja (npr. osobni ukrasi iz pećine Badanj).
Arheološko područje (paleolitičko nalazište) Badanj smješteno niže sela Borojevići kod Stoca proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine. Arheološko područje Badanj se nalazi na k.č. 284/1, k.o. Borojevići; zk. izvadak 74, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Nalazi se oko 6 km zračne linije zapadno od Stoca. Potkapina se nalazi u stijeni, 45 m iznad rijeke Bregave. Kanjon rijeke Bregave je na tom dijelu dug 18 km i oko 100 m dubok u eocenskom vapnencu, između Vidova polja i Neretve. Usjek je u vrijeme Rimljana korišten kao važna prometnica između Narone i Dilunta (Vid-Stolac), da bi kasnije bio napušten i sada je zarastao u gustu šumu. Arheološkim putem je ovo nalazište datirano u kasno razdoblje mlađeg paleolitika - kasnog epigravettiena, tj. 13000 do 12000 godina p.n.e. Nalazište je otkriveno 1976. godine. Uz potkapinu nađena je gravura, i to je prvi nalaz ove vrste na istočnoj obali Jadrana.
U istraživanjima od 1976. do 1979. godine došlo se do saznanja o glavnim prapovijesnim razdobljima na ovom nalazištu. U drugoj kampanji arheoloških istraživanja od 1986. do 1987. godine postavljeno je nekoliko ciljeva: analiza materijala po slojevima u cilju izrade buduće detaljne regionalne paleolitičko - mezolitičke kronologije; rekonstrukcija prirodne okoline Badnja, uključujući i paleogeografske uvjete; stvaranje slike o organizaciji djelatnosti unutar zajednice.
Ovaj projekt će pružiti prvu sveobuhvatnu analizu arheoloških nalazišta na Balkanu, procijeniti podrijetlo i širenje špiljske umjetnosti dalje na istoku Europe. Područje istraživanja ključno je za analizu prijelaza iz srednjeg u gornji paleolitik u Europi, kako su se unutar njega križali i neandertalci i AMH- (Anatomski moderni ljudi), i kretali se prema zapadu kroz nju – ili uzduž Dunavskog koridora ili duž jadranske obale. Relevantnost ove studije doprinijet će razumijevanju geografske složenosti ranog simboličkog ponašanja i njegove implikacije za ljudsku evoluciju.
Pojava paleolitičke umjetnosti i simbolike smatra se glavnom prekretnicom u ljudskoj evoluciji. To se odnosi na činjenicu da se umjetnost tradicionalno smatra jednim od prvih izraza simboličke i kognitivne misli u ljudskoj povijesti. Osim toga, nekoliko autora je smatralo umjetničke slike kao simboličke sustave za prijenos društvenih vrijednosti i informacija.
Razvijanje i izražavanje paleolitičke špiljske umjetnosti i simbolike često se smatralo iberijskim, francuskim, i talijanskim fenomenom. Iako su neke moderno uređenje špilje pronađene drugdje (UK, Njemačka, Češka, Rumunjska, Rusija, Južna Afrika, Indonezija, Australija), nepravilna distribucija umjetnosti stijena mlađeg paleolitika (uključujući velike praznine između tih izoliranih otkrića) dovela je do gotovo ekskluzivnog istraživanja usredotočenog na jugozapadnu Europu. Jedna od tih praznina je ona koja utječe na srednju i jugoistočnu Europu. Na 1000 kilometara između Fumanea (Italija) i Coliboaie (Rumunjska) nije otkrivena nikakva uređena lokacija mlađeg paleolitika ostavljajući potonju potpuno izoliranom.
Unatoč tom velikom napretku, još uvijek ima nekoliko pitanja na koja treba odgovoriti. Što je kronologija ove umjetnosti? Može li nastati neovisno o zapadnoj Europi, dolazeći s migracijama AMH- Anatomski modernih ljudi iz Levanta? Ili može predstavljati kulturnu difuziju sa zapada na istok? Povezuju li značajke ove umjetnosti populaciju s drugima iz „klasičnih" područja u jugozapadnoj Europi, ili treba definirati novi simboličko-kulturni teritorij?
