''Ukletologija'' i mi: U korona krizi vidljiv je pravi sindrom Titanika

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Od kada se, početkom ove godine, svijet počeo suočavati s novim, "neizlječivim" virusom, čitava plejada vječito opreznih, a priori nepovjerljivih i do krajnjih granica napetih konspiratora je proključala.

Teorije urota množile su se i širile pandemijskom progresijom, 'bježeći' pandemiji Covida za čitav krug.

Ovaj uistinu zlokobni virus ponovno je razbudio sve zombije među teoretičarima zavjere, razbuktao maštu te pokrenuo lavinu novih tumačenja, osvježio stare zakulisne igre i potaknuo stare apokaliptične i "zar vam nismo rekli" teorije i 'presude'.

Vrijeme ovakvih kriza idealno je za teorije urota, od toga da je korona zapravo zavjera farmaceutske industrije kojom vlada "svjetska vlada" pa sve do logične kazne Boga i Majke prirode jer smo takvi kakvi jesmo - bahati, grješni, nepopravljivi i prevršili svaku mjeru.

Jedan od rijetkih bh. komunikologa koji se bavi najširim spektrom teorija znakovlja koje obično ne primjećujemo ili mu ne poklanjamo pažnju je dr. sc. Dario Terzić, kojeg smo zamolili da za Bljesak.info komentira neke fenomene u vezi s jedinstvenom krizom koju je prouzročila pandemija koronavirusa.

Kao doktor komunikologije, Dario Terzić se ujedno bavi i nekim astrološkim tumačenjima simboličkog međuutjecaja položaja i kretanja nebeskih tijela i njihova djelovanja na zbivanja na Zemlji, te čovjekovu osobnost ili sljedove događaja.

S obzirom da se najveći dio svoga života gospodin Terzić bavio i novinarstvom, u nekoliko najosnovnijih pitanja sublimirano je ono što nas je zanimalo u vezi s fenomenom izolacije, pojedinačnog i kolektivnog straha od nepoznatog, načinu na koji nam se prezentira ono što se događa i kako mi to percipiramo, te o mogućnosti da neke stvari uistinu ovise o 'nebu', jer 'astrologija ne poznaje sudbinu', kako se u narodu kaže.

Bljesak.info: Neki kažu to je dijalektika i to nas je moralo snaći, drugi pak sve 'ublažavaju' tumačenjem kako ovo nije posebno strašno, jer civilizaciju su snašle i puno gore kataklizme od korone, a ima i onih koji vide apokalipsu te kažu - 'to je to, došli smo do kraja civilizacije'. Što kaže astrologija?

TERZIĆ: U svakoj situaciji, a pogotovo u doba krize, astrologija pronađe neko objašnjenjem, sinkronicitet.  Pitanje je samo koliko će ljudi vjerovati astrolozima. Za pojedince je to nauka a za druge najobičnije šarlatanstvo.

Astrolozi i ovog puta nude podatke, argumente, koje možemo analizirati i o njima diskutirati. Pozicije planeta u 2020 godini, po njima, su iste kao u nekim, za civilizaciju prelomim, trenucima. Ove godine su se  tri  bitna planeta: Pluton, Saturn i Jupiter našli u znaku strogog Jarca.

Prije 12 godina, kad su se Pluton i Jupiter sreli u istom znaku  započela je ekonomska kriza, koja evo već godinama traje. Simptomatično je kako kriza počela već prvim danima vladavine Plutona u Jarcu. Situacija kakvu  smo imali od  kraja 2019. do marta 2020. (i imat ćemo je opet od jula do decembra) je ista planetarna postavka iz  vremena  od 1770. do 1790.  

Prije  250 godina, a u tom periodu su se desila dva događaja vrlo, vrlo bitna za današnju civilizaciju. Prvi je nastanak Sjedinjenih američkih država 1776. a drugi Francuska buržoaska revolucija 1789.

Nakon 250 godina, sa istim planetima na sceni (Pluton, Saturn i Jupiter u znaku Jarca) dolazi do preispitivanja onoga što  je tada nastalo. Današnji Globalni svijet u kojem živimo  pod nadzorom je Zapada (prije svega SAD-a) i zasnovan na buržoaskim vrijednostima (kapitalizmu).

Globalizacija, takva kakva je sada, je na velikom testu. Teško je prognozirati kakav će biti ishod aktualnog  susreta civilizacija gdje na jednoj strani vidimo Zapad a na drugoj sve jaču prisnost između Kine, Rusije i Indije.

Što se tiče astroloških predviđanja napominjem da tu ima mnogo neizvjesnog te da postoji i takozvana Teorija kaosa; astrolozi sve  izračunaju „kako treba“, a Svemir  ih ipak iznenadi.

Čovječanstvo danas ponovo preispituje samo sebe. Ovdje se  u strahu od neizvjesnosti susrećemo s  potvrdom ideje koliko smo mi ustvari mali. Pogledajte samo Univerzum, i pokušajte u onoj svemirskoj prašini naći naš planet. Sićušno, skoro nevidljivo zrno smo izgubljeno u  Kosmosu.

I tako mali još smo u većem strahu od nečeg opet malog,  nevidljivog što nam  „radi o glavi“. Virus je tu, oko nas, u nama… Čovječanstvo svako nekoliko godina na dnevnom redu pronađe neku do tada neviđenu sablast, neki novi bauk koji kruži ne samo Evropom nego cijelim svijetom. To je još jedan doprinos Ukletologiji našeg bivanja.

Bljesak.info: Kakav je učinak teorija zavjere općenito u kriznim situacijama i što 'ekskluzivne' teorije urota mogu napraviti u našoj aktualnoj situaciji?

TERZIĆ: Živimo informativno doba u pravom smislu te riječi. Informacija je, svjedoci smo,  napretek. Bombardirani smo vijestima, komentarima, demantijima… Ne znamo kome vjerovati.

Ono što su  do jučer izgledale sigurne, provjerene istine odjednom  postaju  poluistine, laži, izmišljotine. Posebno je teško  konfrontirati se sa stvarnošću u  takozvanim vanrednim situacijama.

Ljudi se vjerovatno sjećaju kako je bilo u ratu - bezbroj informacija o tome kako je neko poginuo, kuće spaljene, kako je poznati slikar obješen, kako je  novinarka na „onoj“ strani pronađena ubijena u  bunkeru. Nakon nekoliko mjeseci spoznamo da su mnoge od tih informacija neistine.

U prvom trenutku, ponekad, vjerujemo svemu; dijelom zbog straha, dijelom što ne možemo provjeriti činjenice, ili jednostavno zato što smo lakovjerni.

Slične situacije se dešavaju i danas: virus je nastao u američkoj laboratoriji pa ga neko brodom prebacio u Wuhan, virus pobjegao Kinezima iz laboratorija na pijacu gdje se prodaju šišmiši itd. Koliko vremena treba proći da saznamo prave činjenice?

Često se historijski arhivi otvaraju tek nakon 50  godina  i sazna se istina koja više i nije bitna jer oni koji su najviše patili i platili ceh i nisu među živima. Nekada, možda velike priče ostanu zauvijek obavijene velom tajni.

Kaže se da „Mediji ne misle“. Informacije koje  stižu do nas  su kontrolirane, dirigirane. Danas se pod teorijom zavjere često proglašava svako objašnjenje ili analiza koji se kose sa oficijelnim, važećim objašnjenjima. Dešava se tako da jedan Čomski, Endgahl pa i sam Habermas budu proglašeni  teoretičarima zavjere.

Gore Vidal je jednom zapisao: ''Ja nisam teoretičar zavjere, ja  sam onaj koji zavjere analizira''.

Često smo pretrpani nerelevantnim i neupotrebljivim informacijama, a one važne jednostavno nestanu u takozvanoj Spirali šutnje. Jedni uzimaju vijesti zdravo za gotovo, dok drugi sumnjaju.

Bljesak.info: Kad više ne možemo razlikovati što je realno, a što izmišljeno?

TERZIĆ: Ljudi vjeruju u ono što im odgovara u datom trenutku. Novinarstva je sve manje, a sve više PR-a. I one informacije za koje mislimo da su ''novinarskih ruku djelo'' često su već pripremljena, pažljivo osmišljena priopćenja za štampu; gotova informacija, gotov proizvod (čije „sastojke“ možemo tek nagađati).

U vanrednim situacijama kao što je rat i sada pandemija većina informacija dolazi iz kriznog štaba, sa konferencija za štampu isl.  Virus se širi brzo, a brzo se šire i vijesti, pogotovo one neprovjerene. Ne zaboravimo, puno je teorija a još ništa nije dokazano.

U kriznim situacijama izlazi na površinu sva naša nemoć kao proizvod nekritičkog mišljenja i indoktrinacije. Mi smo manipulirani od malih nogu, od škole, religijskih zajednica, televizije, medija uopće. Kada smo pretrpani informacijama dolazi do buđenja različitih obrambenih mehanizama - biramo informacije, ignoriramo ih, prerađujemo na svoj način…

Bljesak.info: Mnogi se po prvi put susreći sa (samo)izolacijom. Kakve su posljedice tog stanja po pojedinca i zajednicu?

TERZIĆ: U eri globalizacije i industrije straha, anuliranja svih izvjesnosti, naš je fluidni život svakog dana frenetičniji, to je život u kojem smo natjerani  prilagođavati se navikama grupe kako se ne bismo osjetili izopćeni.

Sada je došlo do promjena grupe, ili do promjena „unutar grupe“... Izgleda  da su pojedinci danas u novonastalim uvjetima prisiljeni da budu u društvu i do 16 sati dnevno. U takvom ozračju  zacijelo nastaju i nesnalaženja, zbunjenost pa i konflikti. Globalni svijet potopljen u lockdown.

Život se raspada na fragmente, čijim se preslagivanjem stvaraju stalno nove i nove slike,. Pojedinac je tim uspješniji što je više razvio sposobnost stalnog transformiranja, odnosno što je i sam postao, poput fluida, prilagodljiv raznim oblicima.   
 
Danas je, konciznije rečeno, po Baumannu, vidljiv pravi sindrom Titanika, s ključnom razlikom da su ledenjaci koji vrebaju brojni i da se eksponencijalno povećavaju iz dana u dan. Ono što nas plaši u priču o Titaniku nije santa leda, nego  nedostatak učinkovitog sigurnosnog aparata na brodu koji tone, koji  sve nas stavlja u poziciju da se bojimo za sebe. Niko nema kontrolu, i to je glavani izvor straha i  neizvjesnosti današnjice.

Ovih dana je sigurno bilo i  ''pomjeranja''  u našoj svakodnevnoj personalnoj komunikaciji. Mnogi od nas su  bili  ''na mreži'' više nego obično, a istovremeno provodili sve vrijeme sa svojim ukućanima. Pojedinci su prošli kroz zanimljiv proces samootkrivanja, neki kontakti su postali puno jači, drugi oslabili, a pojedini su sigurno i  na kušnji.

To je možda više područje  psihologije nego same komunikologije, ali držim da je jako teško predvidjeti kakve će posljedice ta komunikacijska zbilja koju smo proživljavali u ova  dva posljednja mjeseca imati na naše odnose sa ukućanima, kolegama, poznanicima.

Inače, period korone je  donio i izvjesne promjene  u proksemici, odnosno  komunikacijskoj distanci. Morali smo fizički biti udaljeni jedni od drugih, učiti kako da komuniciramo u tim novonastalim uvjetima.

Istovremeno je bilo i nekih neočekivanih približavanja, uspostavljeni su novi kontakti, ljudi su pomagali komšijama, starijima… I onda imamo i dualizam - fizička distanca je ipak  donijela neke dodatne kontakte, bliskost…

U svakom pogledu na ispitu  su naše interpersonalne komunikacijske kompetencije. Naše komunikacijsko ponašanje moralo je rjeđe bit spontano, a češće uvježbano i planirano. Učimo se novim kompromisima i preispitujemo vrijednosti.