Utemeljitelj psihoanalize koji je prvi spoznao spolnost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sigmund Freud, znameniti psihijatar koji je udario teelje mnogim metodama u toj oblasti, rođen je na današnji dan prije 165. godina.

Na svijet je došao 6. svibnja 1856. godine u mjestu Freiberg, danas Příbor u Češkoj. Završio je medicinu, a od 1902. radio kao sveučilišni profesor u Beču.

Zajedno s Josef Breuer utemeljio psihoanalizu objavljivanjem rasprave O psihičkim mehanizmima histeričnog fenomena: preliminarna priopćenja (Über den psychischen Mechanismus hysterischer Phänomene. Vorläufige Mitteilung, 1893).

Polazište Freudovih istraživanja njegov je pokušaj liječenja funkcionalnih psihičkih poremećaja s pomoću sugestije i hipnoze. Postupnim stvaranjem 'psihoanalitičke metode' Freud je hipnozu zamijenio tumačenjem snova i slobodnim asocijacijama.

Tumačenje snova

U svojem djelu Tumačenje snova (1900) tumačio je narav sanjanja i primarnoga procesa mišljenja, a iznio je i prva zapažanja o dječjoj seksualnosti. Tijekom godina mijenjao je i nadograđivao svoju teoriju koja je u konačnici postala jedna od najsveobuhvatnijih znanstveno potvrđenih teorija ličnosti.

Freudova teorija uključuje slikovit prikaz ljudskog uma, koji je poput ledenjaka u kojem je vrh što izvire iz mora svjesni dio, a ono ispod podijeljeno na podsvjesno i nesvjesno; dinamski model psihičke strukture (id, ego, superego), shemu psihoseksualnog razvoja od nekoliko faza (oralna, analna, genitalna) i psihoanalitičku shemu psihopatologije.

Freud je tvrdio da psihološki poremećaji proizlaze iz problema unutar pojedinca, intrapsihičkih sukoba, a ne iz djelovanja zlih duhova. Njegova su stajališta potaknula sućut prema osobama s psihičkim poremećajima i razvoj novih metoda pružanja pomoći.

Spoznaja spolnosti

Svojom teorijom usmjerio je znanstvena istraživanja na dalekosežne posljedice događaja u djetinjstvu, a pomogao nam je da uvidimo kako su seksualni i agresivni porivi svakidašnja pojava.

"Freud je susreo spolnost kao izopćenika u pojati, a ostavio ju je u dnevnoj sobi kao počasnoga gosta", rekao je o tome Walter Béran Wolfe.

Freud je imao mnogo učenika i sljedbenika, od kojih su ga mnogi poslije napustili stvarajući vlastite teorije. Najpoznatiji Freudovi suradnici bili su: Sándor Ferenczi, Alfred Adler, Otto Rank i Freudova kći Anna Freud.

Freud je značajno utjecao na sva područja ljudske djelatnosti od medicine do umjetnosti i filozofije.

Zajedno s Eugenom Bleulerom, Freud je od 1909. izdavao je Jahrbuch für psychoanalytische und psychopathologische Forschungen, a od 1910. i Zentralblatt für Psychoanalyse.

Glavna djela

Freudova glavna djela su: Studije o histeriji (Studien über Hysterie, koautor J. Breuer, 1895), Tumačenje snova (Die Traumdeutung, 1900), Psihopatologija svakidašnjega života (Zur Psychopathologie des Alltagslebens, 1901), Dosjetka i njezin odnos s nesvjesnim (Der Witz und seine Beziehung zum Unbewußten, 1905), Tri rasprave o teoriji spolnosti (Drei Abhandlungen zur Sexualtheorie, 1905), Totem i tabu (Totem und Tabu, 1913), Predavanja za uvod u psihoanalizu (Vorlesungen zur Einführung in die Psychoanalyse, 1916–18), Ja i ono (Das Ich und das Es, 1923), Nelagoda u kulturi (Das Unbehagen in der Kultur, 1930). (Izvor: Hrvatska enciklopedija)

Izgnanstvo i smrt u Londonu

Sigmund Freud bio je izopćen u svom rodnom gradu zbog svojih židovskih korijena, ali i teorija u kojima je središnje mjesto imala seksualnost, što se u to vrijeme smatralo skandaloznim i nedopustivim.

Freud, čija su djela nacisti spaljivali još 1933. godine, odlučuje napustiti Beč, te odlazi u izgnanstvo u lipnju 1938. godine, poslije nekoliko upada Gestapoa u njegov dom.

Dijelio je sudbinu 130.000 austrijskih Židova koji su bili primorani na egzil, dok je 65.000 stradalo u holokaustu.

Umro je od raka 23. rujna 1939. u 84. godini u Londonu, gdje se privremeno sklonio i gdje je sahranjen. Međutim, njegovo ime je neraskidivo povezano s Bečom u kojem je živio 78 godina i primao pacijente na slavnoj adresi Berggasse broj 19.