Zajednički ljudski predak hodao je s dinosaurima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nedavna analiza znanstvenika sa Sveučilišta Bristol u Velikoj Britaniji i Sveučilišta Fribourg u Švicarskoj, možda je riješila raspravu o tome jesu li se značajke koje definiraju placentne sisavce pojavile prije ili nakon izumiranja koje je izbrisalo dinosaure.

Istraživanje koje je objavljeno u časopisu Current Biology usredotočilo se na nepostojanje konačnih fosila placentnih sisavaca prije masovnog izumiranja u razdoblju krede-paleogena, prije 66 milijuna godina. Međutim, podaci o molekularnom satu ukazali su na lozu placentnih sisavaca koja se protezala uz dinosaure.

Modelom Bayes Brownovog mosta do novih spoznaja

Znanstvenici su upotrijebili novi pristup statističke analize, kako bi utvrdili da su se najraniji oblici placentnih sisavaca vjerojatno pojavili tijekom razdoblja krede, koegzistirajući s dinosaurima na kratko razdoblje.

Na temelju ovoga mogli bismo procijeniti kada su se razvili placentni sisavci, kaže Emily Carlisle, paleobiolog sa Sveučilišta u Bristolu.

Studija je koristila model Bayes Brownovog mosta, koji je procijenio starost kladusa, odnosno skupine organizama sa zajedničkim pretkom. Ovaj statistički model primjenjivao je vjerojatnosti za razumijevanje evolucijskih obrazaca u razdobljima u kojima nedostaju konkretni dokazi.

Značajan postotak placentnih sisavaca možda potječe iz perioda dinosaura

Na temelju podataka koji predstavljaju 380 obitelji placentnih sisavaca, istraživači su procijenili da je 21,3 posto njih moglo potjecati iz povijesnog razdoblja krede. To uključuje skupine od kojih su nastali primati, psi i mačke te zečevi, prenosi Zimo.

Model koji smo upotrijebili procjenjuje starost nastanka na temelju toga kada se loze prvi put pojavljuju u fosilnom zapisu i obrasca raznolikosti vrsta kroz vrijeme za tu lozu, objašnjava evolucijski biolog Daniele Silvestro sa Sveučilišta u Fribourgu u Švicarskoj.

Znanstvenici predlažu da ovaj statistički model pruža veću točnost u usporedbi s oslanjanjem isključivo na fosilne zapise ili molekularne podatke, osobito kada postoji ograničen broj dostupnih fosila.

Znanstvenici se nadaju da će svoj razvijeni model u budućnosti primijeniti i u drugim studijama. Kako digitalizacija fosila i klasifikacija organizama napreduju, očekuje se da će ovaj statistički pristup dati još bolje rezultate u budućnosti.

Ispitivanjem podrijetla i izumiranja možemo jasnije vidjeti utjecaj događaja kao što je bilo masovno izumiranje u razdoblju krede-paleogena, kaže paleobiolog Phil Donoghue sa Sveučilišta u Bristolu.