Znanstvenici protiv koronamjera

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tisuće znanstvenika i zdravstvenih radnika diljem svijeta podiglo je glas protiv strogih restriktivnih mjera u cilju suzbijanja pandemije koronavirusa, rekavši kako postoje razlozi za ozbiljnu zabrinutost ako se zemlje odluče za "lockdown" u kakvom smo i u BiH imali priliku sudjelovati proljetos.

Kako javlja BBC, oko šest tisuća znanstvenika, među kojima su brojni i iz Ujedinjenog Kraljevstva, potpisalo je izjavu u kojoj se tvrdi da zatvaranje pučanstva može imati goleme štetne posljedice po psihičko i fizičko zdravlje pojedinaca, ali i nanijeti štetu cijelom društvu, prenosi Jutarnji.

Zaštititi ranjive

Pobornici liberalnijeg pristupa suzbijanju zaraze tvrde pak kako bi novo zatvaranje populacije moglo nanijeti nemjerljive štete, a među poznatijim potpisnicima deklaracije poznate i kao Deklaracija iz Great Barringtona (imenovana po gradu u američkom Massachusettsu gdje je nastala) su i liječnici angažirani u popularnim televizijskim emisijama poput dr. Phila Hammonda i dr. Rosemary Leonard, kao i brojni visokopozicionirani članovi Britanskog liječničkog društva. Peticiju su još potpisali i dr. Sunetra Gupta, epidemiologinja s Oxforda, zatim psihologinja prof. Ellen Townsend sa Sveučulišta u Nottinghamu, te znanstvenik dr. Paul McKeigue čija je specijalnost predviđanje modela širenja zaraza.

Kako piše BBC, oni smatraju da bi politika zatvaranja pučanstva sve dok cjepivo ne bude dostupno nanijela nepopravljivu štetu društvu u cjelini, pri čemu bi najsiromašniji bili najviše pogođeni. Među izravnim očekivanim posljedicama zatvaranja mogu se, kažu, očekivati pad procijepljenosti djece te pad kvalitete zdravstvene skrbi za srčane bolesnike i pacijente s karcinomima. Ističu kako je rizik od koronavirusa 100 puta veći kod starijih i dojenčadi, dok je, primjerice, za djecu i mlade obična gripa mnogo opasnija od covida-19. Napominju i kako sve veći broj ljudi razvija imunost na koronavirus, čime se smanjuje rizik i za one najrizičnije.

No, to ne znači da ovi znanstvenici smatraju kako se treba posve opustiti. Predložili su niz mjera koje bi se trebalo pridržavati kako bi rizik ostao na razumnoj razini. Preporučuje se redovito testiranje djelatnika domova za starije kao i zapošljavanje onih koji su dokazano stekli imunitet. Također, umirovljenici koji žive sami trebali bi imati mogućnost dostave namirnica kako bi minimalizirali svoje kretanje na otvorenom. Kad god je moguće, s ostalim članovima obitelji trebali bi se susretati na otvorenom prostoru umjesto u kućama i stanovima. Napominju i esencijalne mjere, poput redovitog pranja ruku te ostanka kod kuće ako se ne osjećate dobro.

Dugotrajne posljedice

Istovremeno, znanstvenici i medicinski stručnjaci tvrde kako bi ostatak života trebao ići dalje. Mladi ljudi koji ne pripadaju rizičnim skupinama trebali bi normalno nastaviti raditi, škole i fakulteti ostati otvoreni, a sportske i kulturne aktivnosti se nastaviti. Ne preporučuju ni zatvaranje kafića i restorana.

Protivnici ovakvih pristupa tvrde kako bi svi trebali ravnopravno sudjelovati u borbi protiv zaraze, aludiravši na to da bi ove mjere bile diskriminatorne "unatoč dobroj namjeri". Dr. Stephen Griffin s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Leedsu kaže kako treba znati da su zabilježeni brojni slučajevi dugotrajnih posljedica po oboljele čak i u slučaju vrlo blagog oblika bolesti, poput duljeg umora i boli u zglobovima.

Dr. Simon Clarke, molekularni biolog sa Sveučilišta u Readingu, podsjeća pak kako je još uvijek nejasno razvija li se doista imunitet krda.

''Potreban nam je imunitet koji je trajan, a mi još uvijek ne znamo koliko dugo traje imunitet onih koji su prebolili virus'' - rekao je, dodavši kako je najvjerojatnije da imunitet stečen prebolijevanjem covida-19 nije trajan, već se ponovno javlja infekcija, doduše u slabijem obliku.