Zrak se sastoji od dvaju plinova čiji je omjer 1:4 i koji se nazivaju oxygen i azot

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kisik su 1774. godina na današnji dan otkrili, neovisno jedan o drugome, švedski ljekarnik Scheele i Joseph Priestly.

Pravo objašnjenje i značenje njihovog otkrića dao je 1779. godine Antoine Laurent de Lavoisier. Lavoisier je ustanovio da se zrak sastoji od dvaju plinova čiji je omjer 1:4 i koje je nazvao oxygen i azot.

Dokazao je da su reakcije gorenja, disanja i hrđanja u biti istovrsne reakcije - reakcije oksidacije. Lavoisier je plin iz originalnog naziva ''vitalni zrak'' preimenovao u oxygène 1777. prema grčkom korijenu ?ξ?ς (oxys) (kiselina, doslovno "oštro," prema okusu kiseline) i -γεν?ς (-genes) (stvaralac), jer je greškom smatrao da je kisik sastavni dio svih kiselina.

Kemičari su naknadno dokazali da je Lavoisier bio u krivu (zapravo je vodik taj koji čini osnovu kiselosti), ali tada je već bilo kasno i ime je ostalo u upotrebi.

Hrvatski naziv skovao je jezikoslovac Bogoslav Šulek prema riječi kiselo.