europski prvak
Brkić za Bljesak: "Kako sam umalo završio u nogometu"
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Biti najbolji u nečemu u svom gradu ili državi velika je stvar. Biti najbolji u Europi ogromna je stvar. Marin Brkić je najbolji karataš Europe u juniorskoj konkurenciji i u svojoj kategoriji (do 76kg) što je posebno velik podvig kada se zna iz kakvog je okruženja došao mostarski srednjoškolac i 'pomeo' konkurenciju.
Brkić je iz grada koji nema 'normalnu' sportsku dvoranu, iz školskih dvorana koje se ne griju došao o svom trošku, točnije o trošku roditelja, na Europsko prvenstvo u Cipar i tamo uvjerljivo osvojio zlato. U 'normalnim' državama medalje nose i adekvatnu materijalnu satisfakciju, no ne i kod nas.
Nakon što je bio viceprvak Europe, prvak Balkana i sada prvak Europe Marin Brkić od naših vlasti neće dobiti ništa, tu i tamo koju 'javnu čestitku', ali topao doček koji je dobio po povratku i pažnja pojedinih medija znače da ipak ljudi cijene što je napravio u Limassolu na Cipru, a napravio je malo sportsko čudo.
'Prvenstvo je stvarno dobro organizirano i tek kada odeš na ovakvo natjecanje vidiš koliko je to zapravo velik događaj. Bio sam na Svjetskom prvenstvu u Jakarti lani, ali u Europi se ovakve stvari bolje organiziraju', kazao je Marin Brkić za Bljesak.info.
Učenik trećeg razreda mostarske gimnazije do zlata je došao pobijedivši predstavnike Kosova, Austrije, Hrvatske, Italije i Češke, te u finalu Ukrajinca Andrija Torošanka s 3:1.
'Od njega sam lani izgubio u prvom kolu i to zbog nekih svojih pogrešaka. Znao sam da sam bolji i to sam dokazao. Ipak, najteži meč imao sam u četvrtfinalu, protiv Talijana. To mi je bilo pravo finale', ističe Brkić.
Marinov stariji brat Veselko i mlađa sestra Stela također su u karateu. Svi su članovi Sveučilišnog karate kluba Neretva i svi su uspješni. Njihovim roditeljima teško je sve to financirati, ali neke stvari ne mogu se mjeriti novcem.
'Motiv su natjecanja i osvajanja medalja, ali najveći motiv je druženje. Odlasci na manja i veća natjecanja s klubom super su za druženje. Svi u klubu smo poput neke veće obitelji', kaže Brkić dodavši kako su i on i brat umalo završili – u nogometu.
'Htjeli smo se ostaviti karatea i otići u Zrinjski, ali nije dao tata! Karate nam je ispočetka bio dosadan jer su se radile samo kate. Kada su došle borbe na red, onda je sve bilo u redu!', smije se Marin.
Karete bi mogao postati olimpijski sport do Olimpijskih igara 2020. godine. Marin Brkić će tada imati 22 godine, najbolje godine za sportaša.
'Meni je sada cilj prenijeti uspjehe iz mlađih kategorija u seniorsku konkurenciju. Seniorske medalje, europske ili svjetske, sada su mi glavni cilj', zaključio je Brkić za Bljesak.info.
Brkić je učenik trećeg razreda Gimnazije fra Grge Martića. Stalni treninzi i putovanja na natjecanja utječu na školski raspored i teško je uskladiti sportske i školske obaveze. Njegovi protivnici na europskim natjecanjima nemaju te probleme.
'Pričao sam s kolegama iz drugih država. Oni imaju sportske gimnazije, njihovo je samo da treniraju, ostalo se prilagođava tome. Za nas je to drugi svemir'.