Dugandžić: Naše odbojkašice ne traže puno, samo da im se osigura osnovno

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dugogodišnja hrvatska reprezentativka Ilijana Dugandžić odigrala je prošle sezone posljednje utakmice u svojoj dugoj igračkoj karijeri. 33-godišnja odbojkašica završila je karijeru u talijanskom Robur Tiboniju iz Urbina, no ostala je u odbojci.

Danas radi, doduše rekreativno i volonterski, kao trenerica ekipe HOK Čapljina iz svog rodnog grada, dok istovremeno završava magisterij sportskog menadžmenta.

“Nazvao me trener tog kluba, moj prvi trener Miloš Jelčić i zamolio da pomognem igračima savjetima i iskustvom. I tako je sve počelo. Ovo je zapravo moje oduživanje klubu, jer u njemu sam naučila prve odbojkaške korake”, kazala je za Sportske novosti Ilijana Dugandžić koji je na svoju igračku karijeru definitivno spustila zastor.

“Igrati profesionalnu odbojku zahtjeva velike psihičke i fizičke napore. Kroz cijelu karijeru imala sam brojnih ozljeda. Operirala sam jedno koljeno, trebam drugo i odlučila sam da ne riskiram svoje zdravlje. Mogla sam još dati odbojci, ali to bi bilo uz velike bolove. Nekada sam imala takvih bolova da nisam mogla hodati uz stepenice. Ne želim to više”.

Ilijana Dugandžić počela se baviti odbojkom u sedmom razredu osnovne škole. Ubrzo su je na jednom turniru zapazili skauti iz Dubrovnika i tamo odlazi sa samo 15 godina. Danas je ta epizoda u hrvatskom sportu zaboravljena, no sredinom devedesetih Dubrovnik je bio jedno od središta europske odbojke.

Bio je to veliki projekt tadašnjeg najuspješnijeg hrvatskog bankara Nevena Baraća, a Dugandžić je došla u okruženje u kojem su bili Nikolaj Karpolj te ponajbolje odbojkašice tog vremena Vasilevska, Čebukina, Sidorenko, Tiščenko, Slavica Kuzmanić…

“Od mog dolaska u Dubrovnik imala sam višestruke koristi. Imali smo idealne uvjete za učenje i rad, a trenirala sam s najboljim odbojkašicama i stručnjacima. Na mojoj poziciji (srednji bloker, op.a.) postoji jako puno kombinacija, a ja sam s 15 godina znala sve. Tri godine je trajalo to u Dubrovniku i bilo je doista lijepo. Dvorane su bile pune, odbojka stalno na TV…”.

Poslije Dubrovnika, kaže, bila je na prekretnici odustati ili se nastaviti baviti odbojkom, no odlazak u Mladost sve je promijenio. Postala je reprezentativka, profesionalka koja je promijenila puno klubova i igrala u pet zemalja, a zamalo je otišla i u Koreju.

“U Azerbejdžanu nije bilo loše jer su svi klubovi iz Bakua i igrala se liga u samo jednoj dvorani, a uz to smo nastupali u europskim natjecanjima. Svugdje je bilo lijepih i ružnih stvari. Financijski najteže je bilo u hrvatskim klubovima, no i drugdje su znali ostajati dužni. No, nikad me novac nije vodio. I sada ove igračice koje vodim ne traže ništa, samo apsolutni minimum – da mogu normalno trenirati i igrati. Međutim, nekada je i to teško”, zaključila je čapljinska odbojkašica za Sportske novosti.

Svi klubovi Ilijane Dugandžić

Dubrovnik (1996.-1999.)
Osijek (1999.-2001.)
Mladost Zagreb (2001.-2006.)
Markopulo Revoil (GRČ) (2006.-2007.)
Dinamo Bukurešt (RUM) (2007.-2009.)
Split 1700 (2009.- 2010.)
Igtisadchi Baku (AZER) (2010.-2012.)
Robur Tiboni Urbino (ITA) (2012.-2013.)