Hrvatica iz BiH osvaja medalje za Austriju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ivona Dadić danas spada među najuspješnije austrijske atletičarke. Ova sedmobojka iz Welsa, čiji roditelji su porijeklom iz Livna i Bugojna, kaže da se osjeća podjednako i Austrijankom i Hrvaticom.

Da je izabrala biti model, karijera Ivone Dadić bila bi bez sumnje isto ovoliko uspješna. Intervju s ovom uspješnom austrijskom sportašicom bosansko-hercegovačkih korijena zakazali smo u jutarnjim satima na atletskom stadionu u austrijskome Sankt Pöltenu. Na razgovor Ivona dolazi u pratnji svoga partnera Darija Glavaša. Spontana, nasmijana i otvorena pozdravlja nas na besprijekornome hrvatskom.

''Prvi jezik koji sam naučila bio je hrvatski", kaže nam uz smiješak na početku našega razgovora, piše DW.

23-godišnja Ivona Dadić bez sumnje spada danas među najbolje atletičarke Austrije: višestruka je prvakinja ove zemlje u sedmoboju, na Ljetnim olimpijskim igrama u Londonu 2012. bila je prva Austrijanka u sedmoboju koja je ikada nastupila na olimpijskim igrama. Na Europskom prvenstvu za natjecatelje do 23 godine u estonskome Tallinnu osvojila je brončanu medalju, slijedila je brončana medalja u srpnju prošle godine na Europskom prvenstvu u Amsterdamu, a posljednju veliku pobjedu Dadić je odnijela na Europskom prvenstvu u atletici u dvorani koje je u martu ove godine održano u Beogradu. Tamo je osvojila srebrnu medalju.

Ljubav prema atletici rodila se još za školskih dana: ''Na školskom natjecanju jedna moja školska drugarica nije nastupila, a ja sam jednostavno odlučila uskočiti umjesto nje iako nikada prije nisam bila na atletskoj stazi. Došla sam kući roditeljima i rekla im da me trebaju voditi na natjecanje", prepričava nam svoje prve atletske korake koje je napravila s devet godina.

Podršku roditelja imala je od samoga početka: odmah su joj kupili opremu za trčanje, a njezin prvi atletski nastup uopće bio je pravi uspjeh: odnijela je pobjede na 60 i 800 metara. Nakon toga uslijedili su redoviti treninzi, a uz njih razvila se i prava ljubav za atletiku. Danas je ovaj sport za nju život: ''Dnevno treniram dva puta'', kaže nam te dodaje da trenira 35 sati tjedno, raspoređenih na šest dana. Ivona je sportašica Austrijske vojske, a režim treniranja ovdje je – pravi vojnički: ''Ujutro ustajem u 6 sati, zatim slijedi redovito javljanje u vojsci u 7.30 sati, a od 9 do 12 imam svoj prvi trening", opisuje nam svoj radni dan. Nakon pauze, masaže i terapije u popodnevnim satima slijedi ponovni trosatni trening. Iako joj je Austrijska vojska poslodavac, Ivona svoju karijeru nakon sporta ne vidi u vojsci, a nakon ovogodišnje sezone planira upisati i studij.

Za brojne sportske uspjehe koje je postigla Ivona kaže da su joj jako značajni: ''Svaki uspjeh u mojoj sportskoj karijeri znak mi je da se ovaj trud isplatio", kaže nam te ističe da je za svaku sportašicu i svakoga sportaša medalja s velikih prvenstava nešto najbolje što im se nakon višemjesečnih priprema može dogoditi.

No, i u karijeri jedne vrhunske sportašice sve stvari ne idu po planu. Svojim neuspjesima Ivona prilazi racionalno: ''Neuspjesi su tu da se iz njih nauči. S Olimpijskih igara u Riju, čijim rezultatima nisam bila zadovoljna, nosim nekoliko važnih pouka o greškama koje neću napraviti na sljedećim igrama'', objašnjava nam te kaže da joj je najveće iskušenje u dosadašnjoj karijeri bila ozljeda koljena zbog kojeg je morala pauzirati dvije godine: ''Ova pauza nagnala me je da promijenim svoj stav o treniranju, a naučila sam mnogo i o ljudima koji su uz mene bili samo dok sam nizala uspjehe, a onda me zaboravili", kaže ova 23-godišnjakinja.

No, ozljede su u karijeri ove mlade atletičarke prošlost, a nakon sjajnog drugog mjesta iz Beograda Ivona je trenutno u punoj formi. Trenutno kaže da jedino misli kako se najbolje pripremiti za sljedeća važna natjeecanja koja dolaze. Za Austriju kaže da joj je dala mnogo: ''Da nisam rođena i odrasla ovdje, vjerojatno ne bih bila ovako uspješna kao što sam sada", kaže nam uz smiješak i dodaje da podrške od austrijske okoline nije nedostajalo od samoga početka bavljenja atletskim sportom. Ipak, svoj hrvatski identitet ne krije: ''Osjećam se i Austrijankom i Hrvaticom. U našoj obitelji uvijek se držalo do toga tko smo i odakle dolazimo. S roditeljima kod kuće uvijek govorim hrvatski, momak mi je također Hrvat, a kada sam krenula u vrtić, nisam znala ni riječi njemačkoga'', kroz smiješak govori ova uspješna sedmobojka čiji roditelji su Hrvati iz Bosne i Hercegovine, iz Livna i Bugojna, koji su 1992. došli kao izbjeglice u gornjoaustrijski Wels gdje se Ivona i rodila. Baka i djed još uvijek joj žive u Hrvatskoj, a rodbine ima i u BiH. Kaže da je ranije odlazila češće u domovinu svojih roditelja, a danas malo rjeđe zbog brojnih sportskih obveza koje ima. Ipak, svako ljeto je u Hrvatskoj, a najčešće ljetuje u Makarskoj.

Svoje sportske aktivnosti Ivona danas koncentrira na svjetska natjecanja koja joj predstoje: sljedeće Olimpijske igre 2020. u Tokiju, a prije toga i dva svjetska i jedno europsko prvenstvo.

''Mislim da ću biti među najboljim atletičarima koji će predstavljati Austriju na ovim vrhunskim svjetskim natjecanjima", optimistična je i dodaje da je za plasman na ove sportske smotre najvažniji redoviti trening bez ozljeda. O budućnosti nakon sporta, kaže, ne razmišlja još mnogo: ''Za sada su mi najvažniji rezultati i uspjesi na sportskom planu", odlučna je ova vrhunska sportašica koju su austrijski mediji već odavno proglasili atletskom princezom, a njezine uspjehe prate tisuće obožavatelja i na Ivoninim stranicama na društvenim mrežama Facebooku i Instagramu.

A da je miljenica medija, pokazuju i njezini brojni intervjui iz proteklih godina. No, Ivona Dadić medijima nije samo interesantna zbog svojih vrhunskih rezultata, već i izvanredne ljepote. Ruski mediji su je proglasili najljepšom atletičarkom na Olimpijskim igrama u Londonu, sličnu titulu ponijela je i s ovogodišnjeg prvenstva u Beogradu. Godi li joj kada joj kažu da je zgodna?

''Uvijek je lijepo dobiti takav kompliment, no ne razmišljam mnogo o tome", odmahuje nam pripremajući se za još jedan jutarnji trening.