Ponosno postignuće
Kako je Čović čestitao Filipu koji ne bi uspio da je ostao
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Dragan Čović iz Mostara, grada koji već više od 30 godina nema sportsku dvoranu od srca i iskreno čestitao je Filipu Mihaljeviću iz Livna, grada koji nema ni Atletski klub na osvojenoj bronci za Hrvatsku u bacanju kugle na Europskom dvoranskom prvenstvu.
''Iznimna mi je čast i zadovoljstvo kao predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, predsjedniku Hrvatskog narodnog sabora u Bosni i Hercegovini te u svoje osobno ime, uputiti najiskrenije čestitke povodom osvajanja brončane medalje u bacanju kugle na Europskom dvoranskom prvenstvu'', naveo je Čović u čestitci.
Čović je u svojoj čestitci naveo kako je osvojena medalja nedvojbena potvrda ''kvalitetnog i stručnog rada, nadarenosti, zalaganja i odricanja jednog sportaša''.
To sve jeste istina, puno se Filip morao odreći da bi uopće pokazao svoj talent. Trebalo se odreći, ne samo rodnog grada, nego i države da bi uspio u svom talentu.
Navodeći da će Filip i dalje nastaviti raditi istim intenzitetom, afirmirajući atletiku i sport kao najbolji putokaz mlađim naraštajima Čović je uvjeren kako će ovaj uspjeh ''bit će samo početak drugih športskih uspjeha, u kojima ćemo još dugo uživati''.
BiH je već dugo zemlja koja se ne zamara nadarenom djecom, gdje se javni novac troši na financiranje brojnih državnih kadrova na raznoraznim funkcijama. Zemlja je to u kojoj su nepotizam i stranačka pripadnost jedini talenti koje pojedincima trebaju za uspjeh.
Neosporno je da je ovo veliki uspjeh za Filipa koji sigurno, da je ostao u svojoj zemlji, nikada ovo ne bi ostvario, i što je najgore nikoga ne bi bilo ni briga za to. Sad kad niže uspjehe za drugu zemlju, drugi grad i druge sportske klubove ponosno se pojave neznačajni likovi da mu upute čestitku ne zamarajući se što u njihovom gradu postoji još neko dijete poput Filipa.