Nekima su i pucali zubi: Zašto olimpijci grizu svoje medalje?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Već su brojne medalje osvojene na Olimpijskim igrama u Parizu i većinu su ih sportaši odmah stavili - u usta. Zagristi tek osvojenu medalju na podiju postao je ritual koji već desetljećima upražnjavaju brojni sportaši. Zašto? Razlog seže daleko u povijest Olimpijskih igara.

Za sve su krivi novinari i fotografi, rekao je David Wallechinsky, predsjednik Međunarodnog društva olimpijskih povjesničara.

"Fotografi su smatrali da su sportaši s medaljama u ustima ikonski kadrovi kojima će lako prodati sutrašnje novine. Takve fotografije mogle su bez dodatnog razmišljanja ići na naslovnu stranicu. Mislim da sportaši inače ne bi to radili", objasnio je Wallechinsky za službenu stranicu Olimpijskih igara.

Njemački olimpijac David Möller osvojio je srebrnu medalju 2010. u sanjkanju na Zimskim olimpijskim igrama. Zbog iste te medalje ostao je bez zuba. "Fotografi su htjeli sliku na kojoj medalju držim u zubima. Kasnije na večeri shvatio sam da mi je pukao zub".

Jedina je to zabilježena nesreća zbog griženja medalja. Postojala je i teorija da sportaši medalje grizu kako bi provjerili kakvoću. Zlato, srebro i bronca mogu se, naime, oblikovati lako u odnosu na druge metale.

No sportaši ih ipak ne grizu zbog toga. Na Olimpijskim igrama u Parizu trebalo bi se podijeliti minimalno 987 medalja. Moglo bi ih se podijeliti i više u slučaju diobe najviših mjesta na natjecanjima. Većina će, nakon dodjele, imati na sebi tragove zuba.