Od brojnih nogometnih kvalifikacija za Rusiju gledao sam 'Oranje'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U moru kvalifikacijskih utakmica za svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji 2018. godine, a koje su se ovih dana prikazivale na brojnim sportskim i malo manje sportskim tv kanalima, za oko mi je 'zapeo' sraz Nizozemaca i Francuza..

Od svih mogućih utakimca, zašto baš ta?! Pa, Francuzi su uspjeli izgubiti domaće finale europskog prvenstva (od ne baš previše uvjerljivog Portugala), ali više su me zanimali ti Nizozemci. Nizozemci, koji se nekim (za mene, ipak) čudom, nisu niti plasirali na to isto europsko nogometno prvenstvo.

Naime, zapeli su u kvalifikacijskoj skupini sa Češkom, Islandom i Turskom, koje su sve osim nekih nogometnih europskih velesila. Nizozemce je, kao izbornik, tada vodio iskusni lisac Guus Hiddink, koji je valjda svjestan situacije u kojoj se našao, usred kvalifikacija klupu prepustio dotadašnjem mu pomoćniku Dannyu Blindu, a završili su tek na četvrtom mjestu spomenute skupine (lošiji od njih, bili su tek Kazahstan i Latvija)..

Da stvar po njih bude gora, u gotovo istom sastavu, na dva posljednja svjetska prvenstva Nizozemci su bili na drugom (2010. godine u JAR-u), te na trećem mjestu prije dvije godine u Brazilu, gdje su igrali možda i najljepši nogomet, pa u polufinalu ispali od Argentine. Jedini koji je uspio naplatiti 'dobar posao u Brazilu', bio je tadašnji im izbornik Louis Van Gaal, koji je na opću radost navijača Manchester Uniteda, odlučio spasiti ih muka nakon Davida Moyesa i započeti novu 'zlatnu eru' na Old Traffordu. Istina, čovjek je u vrlo kratkom vremenu uspio srušiti brojne rekorde sa Unitedom, no na žalost navijača 'crvenih vragova', radilo se o brojnim negativnim rekordima kluba. U međuvremenu je i Hiddink završio na 'otoku', gdje je pokušao popraviti Mourinhove pogreške u momčadi Chelsea, ali bez velikog iskoraka u igri 'Bluesa'..

No, nećemo sada o Premiershipu, vratimo se nizozemskoj reprezentaciji. Eto, gledam ja to novo 'Oranje' i svega tu ima.. Kako to nogometni znalci vole reći, i trkača, i motorike, i snage, i brzine, i radnika, i rudara i prosvjetnih radn.... Ma, svega. Svega osim pravog nogometa i to naročito ako gledamo samo onaj ofanzivni dio momčadi..

Od kada pratim nogomet, a ima tomu 'podosta' vremena, Nizozemci su oduvijek imali odličnih igrača, u svim linijama momčadi, No, posebno su 'široki' bili na pozicijima napadača. Možda zato, što su oduvijek u klubovima i njegovali takav nogomet, te uvijek težili igri na pogodak više (za razliku od nekih drugih liga, gdje je obrana bila 'majka' svih kasnijih akcija).

E sada, takva Nizozemska dočekuje Francuze sa rezervom, rezerve u Tottenhamu, čovjekom koji skuplja (u košarci bi rekli) 'garbage time' u Manchester Unitedu, te napadačem iz portugalske lige. Rezerva, rezerve u Tottenhamu je Vincent Janssen, koji je 'dočekao' ozlijedu prve zvijezde Harry Kanea, ali sada je rezerva i njegovoj rezervi Korejancu Heung-Min Sonu. Memphis Depay je za velike novce iz PSV-a doveden u United, i od tada, kao da je zaboravio igrati ozbiljan nogomet (čovjek je u 32 utakmice je zabio svega dva, da 2 pogotka), a utakmice Premiershipa najčešće većinom promatra sa vjerojatno najboljeg mjesta na stadionu. Naravno, klupe za rezervne igrače.

Ovaj treći, sa portugalskih travnjaka, je Bas Dost, kojeg je lisabonski Sporting doveo iz Wolfsburga, da u vrhu napada zamijeni Slimanija (koji je zovom novca, početkom sezone otišao u klub za koji je vjerojatno oduvijek, 'još kao mali', navijao i uvijek želio obući njihov dres - Leicester City). Uz njih, napad Nizozemaca još čine Quincy Promes iz moskovskog Spartaka i Davy Classen iz Ajaxa, što je svakako miljama daleko od one generacije napadača kakve su 'narančasti' imali od 80-tih godina, pa na ovamo..

Spomenut' ću samo neke.. Marco van Basten, legenda AC Milana, koji je sa Ruudom Gullitom & co., donio Nizozemcima i jedinu europsku titulu. Uz to, Van Basten 'potpisuje' vjerojatno i najljepši pogodak u povijesti europskih prvenstava..

Dennis Bergkamp, čovjek koji i danas vjerojatno žali što se kanal ispod La Manchea, ranije nije otvorio. Poznata je stvar kako zbog svog straha od letenja, nije išao na neka daleka i bitna gostovanja sa Arsenalom, ali Wenger mu je sve to opraštao, jer Bergkamp je među ostalim bio i 'važan kotačić' one legendarne momčadi Arsenala, koja je bez ijednog poraza okončala cijelu zahtjevnu sezonu engleskog Premiershipa..

Uz njih, tu su svakako Patrick Kluivert, koji je nakon osvojene Lige prvaka (pod spomenutim Van Gaalom) u Ajaxu, igrao u Milanu i Barceloni, legendarni 'Jimbo' - Jimmy Floyd Hasselbaink ili Pierre van Hooijdonk, Ruud van Nistelrooy, Roy Makaay, Dirk Kuyt, pa sve do posljednjeg ciklusa u kojem su najviše zabijali Klaas-Jan Huntelaar, Robin van Persie ili sve češće ozlijeđeni Arjen Robben. Možda sam neke (ovako 'na prvu' iz glave) i zaboravio, ali ovo su samo legendarni nizozemski napadači. Igrače, poput Seedorfa (jedinog nogometaša koji je sa čak tri različita kluba osvajao Ligu prvaka), Sneijdera, van der Vaarta, Stama, Overmarsa, de Boera, Davidsa ili brojinih drugih zvijezda, ovdje namjerno nisam spominjao..

Najbolji nizozemski nogometaš svih vremena Johan Cruyff, napustio nas u proljeće ove godine. Upravo je Cruyff možda i najbolje opisao igru 'Oranja' u posljednje vrijeme, točnije u prošlim kvalifikacijama: 'Neke promjeme moramo uraditi i moramo ih uraditi brzo. Od nogometa koji naša reprezntacija danas igra, doslovno bole oči', kazao je legendarni Nizozemac, krajem prošle godine.

Nakon devedeset odgledanih minuta 'Oranja' i 'Tricolora' iz Amsterdama, mogu se samo složiti sa velikim Johanom i eventualno dodati, kako je pravog nogometa na travnjaku bilo samo u bljeskovima, a najviše upravo 'oranja'...