Ramska princeza i šest mostarskih mušketira zauzeli Anfield

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svi su od nas znali da će jednog dana zakoračiti na tlo Anfielda, ali mislim da nitko nije znao da ćemo svoj san ostvariti okruženi ljudima koje prije dvije godine nismo ni znali.

Sve je krenulo u ožujku 2014. kad smo se upoznali na okupljanju navijača Liverpoola u Mostaru. Poslije toga je uslijedilo zajedničko gledanje utakmica na raznim lokacijama, a u siječnju ove godine, kad je naš Gogo otvorio Shankly's Pub u Mostaru, naše stalno okupljalište je postao spomenuti Pub.

Odluka o odlasku pala je na proljeće, čekao se službeni raspored utakmica za cijelu sezonu kako bi vidjeli mogućnost dolaska do karata za utakmicu. Na sreću, zahvaljujući Službenom ogranku navijača Liverpoola iz Hrvatske i predsjedniku Zoranu Đekiću, došli smo do karata za utakmicu Liverpool - Norwich koja se igrala 20.9.2015.

Ekipa u sastavu: Tini, Toni, Gogo, Zoka, Igor, Bruno i moja malenkost uputila se u svoju liverpoolsku avanturu osobnim vozilima do Zadra, zrakoplovom za Manchester i onda busom do Liverpoola.

Svima je to bio prvi susret sa gradom Liverpoolom. Stigli smo subotom kasno u noći, a već nedjeljom, rano ujutro nas je čekao Anfield. Imali smo organiziran Anfied tour, obilazak stadiona, Paisleyevih vrata, statute Shanklya, te muzeja sa vodičem koji nas je upoznao sa zanimljivim anegdotama iz povijesti kluba.

Utakmica je bila na rasporedu isti dan u 16 sati, tako da smo vrijeme do nje provodili po pubovima u krugu stadiona. To je ona atmosfera koja se ne može opisati riječima. More navijača, svi u dresovima, šalovima, ispijaju pivu i čekaju početak utakmice voljenog kluba. Tu su ljudi iz svih krajeva svijeta, od Njemačke, Poljske, Filipina, Kine, do nas iz malenog Mostara i Rame. Svi toliko različiti, a zapravo toliko povezani na neobičan način. Divno je vidjeti djedove od 70 godina i starije, kako vode svoje unuke na utakmicu, pričajući im o važnosti kluba, o tradiciji i povijesti. To je nešto što klub čini posebnim. Upoznali smo takstista koji nam je rekao da već 53 godine ide na svaku utakmicu Liverpoola na Kop, oduševljen jer smo mi prešli toliko kilometara radi Liverpoola.

S nestrpljenjem smo čekali da nas zaštitari puste da zakoračimo na tlo Anfielda. Tribina Anfield Road, 20. red, preko puta legendarnog Kopa. Bili smo oduševljeni jer napokon udišemo blaženi zrak hrama nogometa Anfielda. Sekunde su nas dijelile od početka himne You'll never walk alone. Taj osjećaj je neopisiv. Sve emocije svijeta stopljene su u toj pjesmi. U onom trenutku svatko od nas je znao da smo postali malim dijelom identiteta kluba, jer svatko tko jednom istinski zapjeva čarobnu pjesmu sa tribina osjeća se i postaje "njihov". Pjesma je posebna, dišeš i osjećaš s njom i njezinom unutarnjom snagom, snagom bezgranične povezanosti, ljubavi i nade.

Utakmica je završena 1-1, što je nama iskreno najmanje bilo bitno. Nama je život dobio novi smisao, upoznali smo jednu potpuno drugu dimenziju nogometa.

Poslije utakmice smo imali dogovoren susret sa Dejanom Lovrenom, hrvatskim reprezentativcem koji igra u Liverpoolu. Čekali smo ga poslije utakmice zajedno sa silnom djecom koja su čekali autograme od svojih ljubimaca. Posebno je bilo kad je Dejan izišao i rekao: “Tko je ovdje iz Mostara”? Kratko smo se družili s njim, dobili smo na poklon njegov dres sa utakmice, koji će se uokviriti sa našim urezanim imenima i stavit će se u Shankly's Pub kao vječna uspomena. Hvala Lovrenu još jednom!

Preostala dva dana proveli smo po gradu Liverpoolu. Oduševili smo se. Grad je divan I definitivno jedna od atraktivnijih turističkih destinacija. Osim nogometnog kluba Liverpoola i banda Beatlesa, po čemu su najpoznatiji, imaju još mnogo lijepih stvari za vidjeti. Liverpool je grad kulture i tradicije, ali i sjajnog provoda. Imaju mnoštvo zanimljivih pubova, od onih starih engleskih u blizini Anfielda, do onih modernih u centru grada. Sve je tako dobro organizirano, tako da se uopće nije teško snaći, ali i Englezi su jako ljubazni i susretljivi.

Nakon četiri dana liverpoolske avanture ponosni smo se vratili u Mostar, puni dojmova, uspomena, doživljaja i s jednim jedinim zaključkom: “ Liverpool je definitivno grad u koji se treba otići ponovno”.