Dan kada se vratio najveći

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sjećam se svake njegove važnije utakmice. Još iz vremena starog Stadiuma i neumornih pokušaja tada još uvijek mladog Michaela Jordana da probije čvrsti zid Bad Boysa iz Detroita. Nije mogao sam. Sve do 91. godine, kada je uzeo prvi naslov u Forumu Lakersima koji su bili pred raspadom. Drugog kontra sjajnih Drexlera, Portera i nevjerojatnog povratka u šestoj utakmici. Pa ludog finala protiv Barkleya i društva, onda kada prednost domaćeg terena nije značila ništa. Ta šesta utakmica protiv Sunsa, ona blokada Granta, to su bili posljednji trenuci Michaela Jordana na parketu.

Zašto se povukao?

Uskoro je objavio da se povlači. Smrt oca, kockarski dugovi i navodni gentlemenski dogovor s šefom Sternom. Pisalo se i pričalo kako je Adam Jones, bivša zvijezda američkog nogometa, potvrdio da je Jordan u njegovom društvu u Las Vegasu prokockao pet milijuna dolara, odnosno da se pojavio i na suđenju dileru Jamesu Slimu Bouleru kod kojeg je pronađen njegov ček od 57.000 dolara. Kasnije je otkriveno da je to bio dug koji mu je Jordan vraćao za jedan vikend kockanja u South Carolini gdje je zakonom zabranjeno kockanje. Navodno je i otac platio ceh njegovih dugova u onom najgorem smislu.

Bilo kako bilo, Jordan je otišao igrati baseball, Bullsi su dobili novi dom, Pippen je napokon preuzeo konce u svoje ruke, Kukoč se polako razigrao. Opet to nije bilo ni blizu dovoljno da Chicago nastavi tamo gdje je stao.

Knicksi su napokon dočekali svojih pet minuta, Houston Rocketsi deset. Michael je znao povremno odigrati neku revijalnu utakmicu, kako je vrijeme prolazilo tako je sve više i više boravio na treninzima sa svojom starom rajom.

Štrajk u baseballu ili nešto drugo

Jednog dana je pozvao ljude od najvećeg povjerenja telefonom, Davida Falka i njegovu desnu ruku Curtisa Polka. Tražio je da "dolete" u Chicago, da nešto treba razgovarati s njima. Navodno je Michael već ušao u neku priču oko povratka sa Philom Jacksonom, pričali su o tome koliko utakmica može odigrati. Michael je planirao nekih dvadeset. Falk i Polk su sa Michaelom raspravljali o nedostacima i prednostima njegovog povratka. Na kraju, Jordan je ostao na svom kursu i rekao im da želi da se vrati.

"To baš i nije bilo nešto što sam očekivao", rekao je Polk. "Da nije bilo štrajka u baseballu, nisam siguran da bi se vratio tada ili bilo kada. Zaista je uživao — stvarno mu se dopalo drugarstvo sa momcima uz puno manje pritiska. Nastojao je pod svaku cijenu da svoju razinu igre u baseballu dovede na nivo one košarkaške".

Dva tjedna pravih treninga 

I jeste to bio Michaelov cilj, da zaigra napokon za Chicago White  Soxe i ispuni san svog oca. Ali taj problem oko štrajka je sve preokrenuo.

"Niste morali biti Einstain da biste to shvatili, gledajući ga kako uživa u igri i kako se ljuti kada izgubi", pričao je tada Luc Longley.
Jordan je bio svjestan da to nije to. Radio je jako puno, posebno jedan na jedan sa svojim suigračima. Uzeo je Tima Grovera s kojim je nastavio raditi sam, u svojoj kući. Pojedini mišići su radili "drugačije" ako se može reći, jer nije isto igrati baseball i košarku. Zato se morao vratiti u neki drugi režim treninga.

"Michael, cijela njegova igra je bila izgrađena na instinktima. Ne igrajući konstantno na tako visokom nivou godinu i pol dana, ti instinkti imaju tendenciju da se malo uspavaju," govorio je tada Grover, međutim za nekada dva tjedna Jordan je bio spreman.

Mjesto povratka Indianapolis

Tih nekoliko dana prije nego što će zvanično potvrditi svoj povratak novinari su opsjedali trening centar Bullsa, čekali su svaki njegov dolazak, NBC Nightly News sa Tomom Brokawom je išao uživo s lica mjesta. Što se tiče Jordana, on je obično dolazio ranije prije nego što bi se novinari okupili. Kada bi se zaustavio, ponekad u početku nije bilo jasno da je to on. Mogli ste vidjeti automobil koji je vozio u kojem je možda bio Michael Jordan, ali možda i nije. Imao je desetak automobila. Ne bi se zaustavljao u blizini novinara.

Na dan Jordanove objave, Steve Schanwald, izvršni potpredsjednik poslovnih operacija Bullsa koji je u timu već 30 godina, prisjeća se kako je telefon odmah zazvonio.

"Naša lista čekanja za sezonske karte ponovo je počela da raste, gledanost TV-a je naglo porasla, a interesovanje kompanija koje su želele da nas sponzorišu se ubrzalo. Preko noći smo ponovo postali centar sportskog univerzuma, umjesto samo još jednog veoma dobrog NBA tima. Osjećao sam se loše zbog nekoliko zaposlenika možda pet ili više koji su nas ostavili misleći da je Jordanska era gotova i da više nikada nećemo biti prvaci.

Nakon Jordanove odluke Falk i Polk su imali pune ruke posla. Od uzbunjivanja njegovih sponzora do aviona kojim će Michael doći odvojeno u Indianapolis. Dakle, nije bilo pritiska da ode, nije bilo pritiska da se vrati. On je to uradio jer je slušao svoje srce.

Ludilo za prvu utakmicu 

Medijsko ludilo slobodno ga možemo nazvati tako je kulminiralo tog 19. ožujka 1995. godine u Indinapolisu. Dvorana je bila krcata, neki su možda čak i prvi put gledali Jordana. Sa brojem 45 na dresu. Šefu odnosa s javnošću Pacersa Davidu Benneru dodijeljeni su zaštitari da ga zaštite od gnjevnih novinara koji se nisu mogli probiti u dvoranu, što bliže parketu. Umjesto rutinskih desetak akreditacija, sada su morali da izdaju nekih 350!

U početnoj petorci Bullsa su se našli Pipen, Kukoč, B.J.Arsmtrong, Will Perdue i Michael Jordan. Do poluvremena je Michael ubacio 7 poena, imao je dva skoka, dva asista, jednu ukradenu loptu i šut 2/9. Iako se činilo kako će Pacersi ostvariti uvjerljivu pobjedu, Bullsi su dohvatili produžetak. Nisu uspjeli, na kraju je bilo 103:96. Jordan je utakmicu zaključio s 19 poena (7/28) uz šest skokova i šest asista. Za čovjeka koji nije igrao 17 mjeseci nimalo loše, ali za Michaela nije bilo to što je očekivao.

"Bilo je prilično razočaravajuće, s moje točke gledišta. Želio sam se vratiti pobjedom, ali nije išlo. Indiana je igrala dobro, Bullsi također dok nisam ja došao. Nismo bili uigrani. Ja sam se u Bullse vratio zbog ljubavi prema igri" tvrdio je Michael. Phil Jackson nije bio previše zabrinut.

"Devet momaka u onoj postavi nikada nije igralo s Michaelom. Biće potrebno neko vrijeme za sve. . . osam utakmica do dva tjedna da se vratimo. Michael očigledno dodaje još jedan element.

Sljedeće godine je sve naplatio

Devet dana nakon utakmice protiv Indiane utrpao je 55 poena New York Knicksima. Ukupno je u 17 utakmica u regularnom dijelu sezone imao prosjek od 26.9 koševa. Ali to nije bio onaj stari Jordan, osim što je bio izvan natjecateljske forme, imao je i šut iz igre za njega loših 41.1% (najgori postotak šuta u jednoj sezoni u karijeri).

U play-offu protiv Orlanda u drugoj rundi play-offa u ključnom trenutku gubi loptu u prvoj utakmici. Bullsi gube tu utakmicu. Gube seriju. Ipak naredne godine će stvari doći na svoje mjesto. Bullsi su ostvarili nevjerojatne 72 pobjede u regularnom dijelu uz samo tri poraza u play offu. Jordan je četvrti put proglašen MVP-jem finala.

"Žao mi je što sam bio odsutan 18 mjeseci,” tada je rekao. "Sretan sam što sam se vratio i sam opet vratio naslov u Chicago."