Droga ili NBA: The Goat je izabrao ovo prvo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Rucker Park i Kingdome u Harlemu, The Cage na Manhattanu, The Garden na Coney Islandu, Peters Park u Bostonu, Barry Farms u Washingtonu, Cloverdale (Baltimore), Venice Beach Courts-a, Clark Park (Philadelphia), LeClaire Courts (Chicago), pa The GOAT Park ''Happy Warrior'' u New Yorku. To su samo neki od košarkaških (betonskih) terena na kojima su svoje znanje stjecali i usavršavali mnogi veliki NBA Igrači. Od Wilta Chamberlaina, Kareem Abdul-Jabbara, Tinyja Archibalda, Juliusa Ervinga, do Kobea Bryanta, Vincea Cartera, Allena Iversona, Kevina Duranta, LeBron Jamesa.

Velika većina njih zahvaljujući košarci uspjela pobjeći, pobijediti tešku siromašnu svakodnevicu u kojoj nasilja, droge, ubojstava, nikada nije nedostajalo. Nažalost, neki veliki igrači, talenti, ostali su vezani za ulične terene do kraja, ne iskoristivši svoj talent, znanje na najbolji način. Ono su izabrali neki drugi put s kojeg često nije bilo povratka.

Odraz od metar i pol

Jedan od njih je Earl Manigault, legenda betonskih terena New Yorka, za mnoge najveća priča "s ulice". Jedan od najvećih koji je propustio svoju priliku, ne samo jednu.

'' Samo nekoliko igrača je moglo napraviti ono što i Earl. Bio je nevjerojatno talentiran, pokretan, brz. Imao je veliki odraz, metar i pol pa se bez problema borio pod koševima i s puno višim igračima'', često govori jedan od najvećih NBA Igrača svih vremena, Kareem Abdul-Jabbar. Kareem i Earl su odrasli zajedno, zajedno su često i igrali po betonskim, uličnim terenima.

''Earl i ja bismo se našli na terenu i često smo imali tri na tri, nije bilo važno koji je teren. Najvažnije je bilo da se igra dobra košarka. On je bio više taj ulični igrač od mene'', priznat će i danas Jabbar.

Manigault je odrastao u teškom okruženju, obitelj je bila siromašna, roditelji nisu baš bili "raspoloženi" za odgoj djece. Kasnije se Earl preselio u Harlem i uglavnom je vrijeme provodio na terenu ili terenima. Trenirao je, posebno svoj odraz, kako bi naravno mogao bez problema sa svojih 184 cm zakucavati. Njegova zakucavanja iz tog perioda se i danas prepričavaju. Posebno za novac, kada se padale oklade. Tako je znao skočiti i dodirnuti vrh table, zakucati iza leđa 36 puta zaredom, ili odraditi dvostruko zakucavanje! Zahvaljujući odrazu mogao je da zakuca, pa istu loptu uhvati drugom rukom, vrati je i ponovo zakuca.

Nije imao hrabrosti za veće sveučilište

Način života, nedisciplina do izražaja već polako dolaze kada je krenuo u srednju školu. Izbačen je zbog pušenja marihuane, nakon čega se vratio iz Harlema u South Carolinu, Laurinburg Institute gdje je završio srednju. Imao je loše ocjene, neki kažu da je jedva znao nešto pročitati, ali je košarka bila tu, pa i ponude jakih sveučilišta.

''Nisam imao ni discipline ni hrabrosti da budem prvi crnac koji će ići u neku čistu bijelu školu'', govorio je Earl koji je već tada imao nadimak The Goat. Mogao je birati Duke, Indianu, North Carolinu, a on je izabrao Johnsson S. Smith, "crnačko" sveučilište. Tamo se zakačio s trenerom Billom McColloughom, pa uslijedio povratak u suprotnom smjeru, u Harlem. Njegov veliki prijatelj, Kareem Abdul-Jabbar u to vrijeme je već bio na UCLA-u

''Ja sam se vratio u Harlem, potišten, razočaran, izabrao sam neki drugi put. Ja sam ustvari otišao na dno. Postao sam ovisnik, trošio sam za dnevnu dozu 100 dolara. Morao sam i krasti, to je bila moja svakodnevica'', sjećao se The Goat koji prvi put ide za rešetaka 1969. godine. Zaradio je 16 mjeseci. Kareem je bio u tom trenutku najveće pojačanje Milwaukeeja.

''Rasli smo zajedno, bilo smo jednako talentirani. On je izabrao svoj put, otišao je u NBA. Ja sam svoj skupo platio'', kazao je tada.

Droga, zatvor, droga

Nakon izlaska iz zatvora probao je jedno vrijeme u kampu Utaha, fizički nije mogao pratiti ritam. Nastavlja u Harlemu, organizira turnira, ali onda prihvata ponudu koja će opet skupo koštati. Krenuo je u pljačku s nekolicinom prijatelja, a završio je još jednom u zatvoru. Izlazi 1979. godine i definitno odlučuje odbaciti drogu.

''Tijelo mi je bilo uništeno od heroina, nisam se mogao pogledati u ogledalo. Trebalo je puno snage, hrabrosti, jer sam to sve prolazio bez lijekova, bolnica, terapija, sličnih gluposti'', kazao je Earl. The Goat je u to vrijeme živio sa svojim sinovima u Charlestonu u nastojao raditi bilo što. Nakon procesa oporavka, slijedi novi na njegovom terenu. Košarkaškom u Harlemu.

Radi turnire kako bi što više privukao dječaka i sklonio od opasnih poroka, kriminala. Jedno vrijeme je imao i posao savjetnika. Nažalost, način života, prije svega droga uništili su njegovo tijelo. Dvije operacije srca su odrađene, treću nije mogao zbog svog izuzetno lošeg zdravlja. Umire u 53. godini. Danas imamo teren u New Yorku koji se zove The GOAT Park ''Happy Warrior'' kao uspomena na legendu Earl Manigault, jednog od najvećih kojeg nismo gledali u NBA ligi. The Goat koji nikada nije bježao od svoje prošlosti.

''Netko mora biti dole, netko mora pasti na dno. Ja sam bio taj''.