VIDEO I Kako je govorio Dražen: Kada stojim, propadam....

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za njega nije bilo važno. Univerzijada, Olimpijada, Balkanijada. Za njega je svaka lopta, svaki trening bio važan. Od početka karijere. Od Šibenke, preko Cibone, Reala, reprezentacije, Portlanda.

Nije uvijek bilo idealno. Dovoljno je prisjetiti se finala play offa i poraza od Zadra, Madrida i Svjetskog prvenstva. Seula i Olimpijade. Ali Dražen je imao taj nevjerojatni mentalitet. Njegova teorija je bila:

"Treniram četiri do pet sati kad putujem. Na pripremama i više. Veliku pozornost poklanjam individualnoj taktici. Radim svakodnevno. Ne znam kao drugi rade, ja mislim da treniram dobro. Talent sam respektirao do 18. Nakon toga priklonio sam se radu. Rad me drži u trajanju. Kada stojim, propadam. Teško mi je to opisati nekome tko nikad nije osjetio zvuk kada si sam u dvorani s loptom".

Nema odustajanja

I nije odustajao. Recimo da se mogao vratiti iz Portlanda u bilo kojem klubu Španjolske ili Italije uzeti lovu, ali se želio pod svaku cijenu dokazati u NBA ligi. Baš kao što je imao nevjerojatnu želju za svakim nastupom u dresu reprezentacije Hrvatske kasnije.

Trade u Netse je učinio svoje, Dražena je preporodio. Tada je Petro bio motiviran kao nikada prije, htio je svima koji su sumnjali u njega dokazati koliko vrijedi. Te sezone je igrao 36,9 minuta po utakmici uz odličan prosjek od 20,6 poena i čak 44 posto šuta za tri poena.

Preporod u Netsima 

Predvodio je Netse do doigravanja, prvog nakon šest godina. Prije dolaska Dražena, Netsi su imali u sezoni 26 pobjeda, s Draženom su prvo došli do omjera 40-42, sljedeće sezone 43-39.

"Kad je došao u New Jersey, uzeo je profesionalnog trenera, koji mu je pomogao u prvoj sezoni. Kasnije je sam sebe pripremao, znao je o čemu se radi. Četrnaest tjedana utega, toliko je radio. Ne svaki dan, ali po programu koji nijednom nije izbjegao. Bez improvizacije. U zadnje tri-četiri godine, kompletno je sve promijenio, od bijelog mesa koje nikad nije jeo, do tjestenine. Točno se znalo koliko kalorija konzumira, ne znam kako bih to napisao, nemoguće je napisati koliki je Dražen bio profesionalac", reći će Aco Petrović.

Iako je do raspada Jugoslavije imao sve medalje osim zlatne olimpijske, s Hrvatskom je ponovo bio spreman proći nimalo lagan put. Bukvalno od nule. Od prve utakmice u Slovenskim Konjicama protiv Slovenije. Do početka prvog kruga kvalifikacija tog ljeta Hrvatska je odigrala deset prijateljskih utakmica, pa još pet u Murciji, sedam u Zaragozi u okviru kvalifikacija za Olimpijadu, do kraja sve do velikog finala. Dražen je bio tu. 

Svaka je važna

Ista stvar se ponovila naredne godine. Opet duge kvalifikacije u Poljskoj, Wroclawu. Sada su protivnici Rumunjska, Makedonija, Estonija, onda Latvija, Ukrajina i Bjelorusija. Uvjeti u Poljskoj su bili takvi kakvi jesu. Hrvatska je mogla odraditi taj turnir bez Dražena, ali to je bio Dražen:

"Ne mogu, tamo će biti svi moji prijatelji i moram igrati. Ne mogu baš ja biti prvi koji se neće pojaviti u kvalifikacijama. Moram biti tamo sa svojim dečkima".

Sporan je bio smještaj, hotel, kreveti...

"Ako naši vršnjaci koji sad brane Hrvatsku mogu čučati mjesec dana u rovovima, onda i mi možemo pet dana izdržati u ovom hotelu!"

Ostala je još jedan utakmica finala turnira, Hrvatska je osigurala Eurobasket. Slovenci su slavili 94:90, Dražen je isporučio svojih 30. baš na toj utakmici prošao je granicu od 1000 poena u dresu hrvatske reprezentacije. Posljednja dva ubacio je s linije slobodnih bacanja...

"Zadnja utakmica Draženova protiv Slovenije u Poljskoj. Totalno nebitna jer smo igrali finale kvalifikacija, a prva tri idu na EP. Znači utakmica za ništa. Nitko nije ni tribao igrat. Međutim to za njega nije nikad bila opcija. I naravno da se pri kraju utakmice koju smo izgubili nas dva popičkaramo iz pizdarije. Tko kome nije dodao, tko nije zagradio. On meni mater, ja njemu i nema više toga. I onda sutradan taj nesritni put. Ranom zorom sidimo on, ja i Stojko za istin stolon i pijemo kavu. Kaže on Stojku da mi kaže da san idiot, a ja opet isto tako priko Stojka njemu. Nema veze što igraš, važno ili ne, uvijek si morao biti na sto posto. Zato i je bio veliki vođa", vratio je jednom prilikom film Dino Rađa.

Javit ću se...

Dražen je to nije tajna tada pregovarao s Panathinaikosom. Gazda kluba je ovlastio Željka Pavličevića da pregovara.

"Dražen je trebao dobiti 2.2 milijuna američkih dolara neto po sezoni, plus bonusi i ostalo. Puno više nego u NBA-u tom trenutku. Bi li definitivno prešao ili ne bi, to nitko ne može reći. Zadnji moj razgovor bio je pred odlazak reprezentacije Hrvatske u Poljsku. Normalno da je to u tom trenutku bila tajna, premda su grčki novinari nešto njušili te je izašao veliki intervju s Draženom, ali bez konkretnih informacija. Razgovarali smo telefonski još u nedjelju, 6. lipnja poslije podne. Bio je u Wroclawu, u sobi sa Stojkom. Rekao je:

"Moram hitno skočiti u Njemačku. Nema problema, javit ću se...", sjeća se Željko Pavličević.

Jutro nakon Slovenije, reprezentacija je krenula prema Frankfurtu, svi na jednu, Petrović na drugu stranu. Dražana je čekala djevojka Klara Szalatny u Golfu 2. S njima je bila i njena kolegica turska košarkašica Hilal Edebal.

17 sati i 20 minuta...

Klara je Dražena trebala odvesti u München, a onda se na autocesti A9 kod gradića Denkendorfa dogodila katastrofa. Toga kišnog predvečerja, oko 17.20,  crveni se golf zabio u kamion koji je izletio sa suprotne trake. Prema policijskom izvješću, vozač kamiona izašao je iz vozila i signalizirao vozačima nadolazećih vozila da uspore. Edebal, koja je sjedila na zadnjem sjedištu, zadobila je teške ozljede, uspjela se donekle oporaviti iako ima velikih problema s pamćenjem. Klara se tri godine poslije ogromne tragedije udala za slavnog njemačkog nogometaša Olivera Bierhoffa.

Godina poslije su kružile priče. Tko je kriv? Zašto je moralo biti tako, je li Klara mogla drugačije reagirati, zbog čega je Dražen izabrao vožnju s Klarom? Košarka se nastavila igrati i nakon tragedije. Nije bilo nimalo ugodno gledati kako je izgledala reprezentacija Hrvatske na Mediteranskim igrama tog ljeta, kasnije na Eurobasketu.

Sudbina. Koja je na cesti uzela dvojicu vrhunskih igrača s ovih prostora. Dva sjajna šutera. Žućka Koraća koji je poginuo 2. lipnja 1969. godine i Dražena 7. lipnja 1993. godine. Jedan je imao 30. godina, drugi 29. Okrutna sudbina.