Kareem Sky Hook

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U vrijeme kada sam kao dječak od nekih deset, jedanaest godina počeo "učiti" košarku, NBA je skoro bila nedostupna. Nešto sitno ste mogli eventualno pročitati u štampi, malo vidjeti u nekim kratkim izvješćima kroz sportsko popodne nedjeljom, neke utakmice starije od tjedan dana. Naravno, košarke one domaće nije nedostajalo, jer tadašnja liga je bila užasno jaka. Cibona prvak Europe, jaki Zadar, Partizan, Jugoplastika koja postaje sve bolja, Bosna, Zvezda, Smelt Olimpija. Petorke svih momčadi uglavnom su se znale napamet. Tijekom tjedna tu su na programu bili Kup Koraća, Kup Kupova i Kup prvaka, pa se dosta toga znalo i o Traceru, Maccabiju, Žalgirisu, Scavoliniju, Arisu, Realu ili Barceloni. U svakoj od tih momčadi bio je "faca" kojima sam se divio. Onda se nekako sve počelo otvarati kada je u pitanju NBA liga. Završnica finalne serije 1988.godine i prvi live prijenosi utakmica, šeste i sedme između Pistonsa i Lakersa. Magic, Byron Scott, Cooper, A.C Green, Worthy, Isiah, Mahorn, Rodman. Pa još utakmica iz starog Foruma. Showtime.

On je ipak stvaran

I sve je OK. Ok su asisti Magica Johnsona, trice Coopera, OK je Isiah Thomas, Worthy i Pat Riley, Jack Nicholson, Arsenio Hall i Don Johnson koji sjede uz parket, međutim kada lopte dođe do igrača s brojem 33 u dresu Lakersa, onda jednostavno malo zastanete. Komentator počne pričati o čovjeku koji se zove Kareem Abdul-Jabbar. Koji je samom svojom pojavom potpuno različit od svih igrača, centara koje ste do tada vidjeli. Mršav, užasno duge ruke, one naočale, glava, ma jednostavno sve. I čekanje. Kada će doći na red taj horog, njegov patent, kako su Amerikanci zvali " Sky Hook ". A već tada je bio blizu mirovine, blizu četrdesete.

Igrao je još jednu sezonu, četvrta utakmica finalne serije 1989. godine, bila je njegova posljednja. Tek kasnije ću naravno puno toga pročitati, kroz neke stare utakmice pogledati i vidjeti odnosno saznati zašto je Jabbar bio to što je bio. Igrač koji je za mene tada bio na nekoj granici pomalo čudne, neke mitološke ličnosti. Koliko god vam to zvučalo čudno.

Zvijezda drugog kova

I nisam bio daleko, jer ono što je do tada Jabbar ponudio košarci kao igrač ali i kao osoba bio je nešto posebno, drugačije od velike većine. Ne samo po onome što je napravio na parketu, već i van njega. A značaj toga postaje kako vrijeme prolazi postaje sve veći. Bez obzira da li gledate po onome što je napravio na sveučilištu, u Milwaukee Bucksima ili Lakersima. Ali idemo redom.

UCLA i John Wooden. Tri uzastopna naslova prvaka i pomalo nevjerojatni omjer sveučilišta 88-2. Tri puta zaredom MVP. Regrutirao ga je Jerry Norman, pomoćni trener, od glavnog Johna je jako puno naučio.
- John Wooden nije bio samo običan košarkaški trener.On je bio učitelj engleskog jezika i veliki ljubitelj poezije, pa je bilo sjajno imati odnos s čovjekom koji je bio toliko raznolik i tako izvrstan mentor. Priprema za utakmicu, to je kod njega bilo jako važno. Biti spreman, dobro razumjeti vlastite snage i ograničenja te imati dobar plan igre: to su bitni elementi uspjeha, reći će danas Jabbar koji je već nakon prve godine provedene na UCLA- ju postao zvijezda, velika. Prosječno je postizao 29 poena po utakmici, a zbog njegove dominacije pod košem, jedno vrijeme su čak zakucavanja bila zabranjena. Završio je studij i diplomirao povijest 1969. godine.

U slobodno vrijeme bavio se borilačkim vještinama. Studirao je aikido u New Yorku između druge godine i prve godine, jedno vrijeme se intenzivno družio i trenirao s Bruce Leejem. Ozljeda lijeve rožnice oka ga je natjerala da već tada počne nositi naočale za vrijeme utakmice. Za novinare je uglavnom bio nedostupan.

- Nisam imao nikoga tko bi mi mogao objasniti vrijednost odnosa s javnošću. Dok sam bio na fakultetu, novinari su me bukvalno opsjedali, pa im je John Wooden u jednom trenutku zabranio bilo kakav kontakt. Ja sam tako ostao fokusiran na svoj posao. Da radim u datom trenutku ono što najbolje znam za ljude koji su me platili, pojasnio je Kareem koji u Milwaukee Buckse odlazio kao prvi pick.

Prelazi na islam

Već tada je bio upoznat islamom kao religijom. Za većinu ljudi prelazak s jedne vjere na drugu je privatna stvar koja zahtijeva intenzivnu provjeru vlastite savjesti, ali kad ste slavni, onda to polako postaje temelj rasprave.

- Upoznao sam se s islamom dok sam bio brucoš na sveučilištu. Bio sam slavan, pomalo i nervozan te sam pokušavao koliko je moguće osobni život zadržati privatnim. U to vrijeme nije bilo lako biti crnac u Americi, ali su se stvari nekako počele mijenjati. Čitajući autobiografiju Malcolma X-a, shvatio sam da je žrtva institucionalnog rasizma koji ga je jednostavno zatvorio, prije nego što je završio u pravom zatvoru. Upravo sam se tako i osjećao: zatočen slikom onoga što sam trebao biti. Transformacija Malcolma X iz sitnog kriminalca u političkog vođu natjerala me da dublje razmislim o svom identitetu. Islam mu je pomogao da pronađe svoje pravo ja i dao mu je snagu ne samo da se suoči s neprijateljstvom i crnaca i bijelaca, već i da se bori za društvenu pravdu. Počeo sam učiti Kur'an, sjeća se Jabbar.

Dolaskom u Buckse ova momčad se promijenila. Koliko? Pa recimo sezonu ranije su imali omjer pobjeda i poraza 27-55, s Kareemom je to otišlo na 56-26. Kada se Jabbaru priključio veliki Oscar Robertson, Milwaukee je postao prvak. Još jednom su igrali finale, prije toga i finale Konferencije. 1975. godine, Jabbar dolazi u Lakerse. Za razliku od Bucksa, u Kaliforniji je na titulu čekao nešto duže, dok se pojavio Magic, Magic Johnson.

- Sjećam se kako me Magic grlio nakon što smo u prvoj utakmici zajedno ostvarili pobjedu, ali sam rekao u svlačionici: " Ovo je samo jedna utakmica, čeka nas još 81." Ja sam bio kapetan momčadi, uvijek sam nastojao biti primjer, raditi na sebi, pokušati biti što duže u formi.

Prkosio logici

Titula te 1981. godine najavila je početak nečega što je za sve vremena ostalo u sjećanju, ostalo zapisano kao neponovljivi " Showtime". U srcu Kalifornije. Priča koja je trajala skoro do 1989. godine. Sedam finala i četiri titule. I jedna koja je posebna. Ona iz 1985. godine. Prva iz finala je do dan danas ostala upisana kao "Memorial Day Massacre" u kojem je Boston razbio Lakerse 148:114. Novinari, izvještači su oprali Kareema, pokušali poslati u mirovinu, imao je dovoljno godina - 38.

- Kareem je bio loš, znao je da je loš, rekao je da je loš. Na sastanku u svlačionici je rekao kako se to više nikada neće ponoviti, rekao je jednom prilikom veliki trener, Pat Riley.

U prvoj sljedećoj duelu Boston je zatrpao s 30 poena i dodao je 17 skokova.U ključnoj petoj zabio je čak 36, u posljednjoj šestoj je dodao 29. Finalnu seriju je završio s prosjekom od 25.7 poena po susretu. S 38 godina, proglašen je za MVP finala, kao najstariji u povijesti.

- Prkosio je kritičarima, prkosi logici. On je jednostavno nevjerojatan. On je najunikatniji i najtrajniji sportaš našeg vremena, dodat će Riley.

Showtime je polako došao do svog kraja. Jabbar je u 42. godini, najavio povlačenje na kraju sezone 1989-89. U svakoj dvorani doživljava je ovacije, publika je na nogama pozdravljala ovog fenomenalnog igrača. Lakersi su opet došli do finala, ali ovaj put nisu imali šanse. Ozlijedio se Magic.

Oproštaj Kareema, kraj Showtimea

Na red su došli Bad Boysi iz Detroita. Metla je radila. Na minutu i pol prije kraja, četvrte utakmice Jabbar je poentirao, posljednja dva poena u svojoj karijeri od 44.149 koliko ih je postigao. I dok su Mahorn i društvo pjevušili " Bad Boy " dvadeset sekundi prije kraja Jabbar je krenuo prema klupi, Forum je naravno bio na nogama. Nakon 1560 odigranih utakmica, nakon šest osvojenih titula, došlo je vrijeme za oproštaj. To je bilo to. Jedna od onih slika za sva vremena. Poluokret, šut preko glave dijagonalno s linijom tijela. Sky hook. Za sva vremena.

Šest je puta proglašen najboljim igračem NBA i još je uvijek vlasnik rekorda s najviše zabijenih koševa u regularnom dijelu sezone (38.387) kao i u broju odigranih utakmica. Nakon dvadeset godina. Najbolji strijelac svih vremena, najbolji bloker, igrač s najviše osvojenih MVP nagrada (šest) i nastupa na All-Staru (19), kao i prvi koji je u NBA-u igrao puna dva desetljeća. Igrač koji je mijenjao tijek, povijest jedne lige. Veliki košarkaš i još veći čovjek. Zvijezda, ali posebna. Ne ona koja je prepoznatljiva po skupocjenim automobilima, ženama, načinom oblačenja ili skandalima. Žestoki borac protiv rasizma, veliki ljubitelj jazza. Najveći od najvećih.