VIDEO i AUDIO | Pero Dujmović: Klubovima se danas ne isplati razvijati igrače

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Počeo je na betonu kultnog Kantarevca, u Lokomotivi kod legendarnog mostarskog trenera Teufik Tofa Bajgorić. Kao talentirani klinac priključen je vrlo brzo prvoj momčadi. Kasnije će karijeru nakon rata graditi u Zrinjskom, iz kojeg odlazi u Zrinjevac. Slijedili su Hapoel Galil Elion, Olimpija, tadašnji Ülker, francuski Cholet, belgijski Charleroi te pred kraj karijere zagrebačka Cedevita i Široki Brijeg.

U tom klubu je Pero Pepi Dujmović završio karijeru nakon neugodne ozljede Ahilove tetive. Danas je vlasnik menadžerske agencije "Pepi Sport" iz koje se razvila i škola istoimenog naziva u Mostaru. Tu je sada već i škola košarke, tu su i momčadi od onih najmlađih do one seniorske.

"Još kao igrač osjetio sam da imam sklonosti za taj posao, nekako sam povukao na stranu pokojnog oca koji je i sam bio privatni poduzetnik i onda mi je nekako bilo logično da se okušam u tim menadžerskim vodama. Taj posao me privlačio još dok sam igrao pa sam kao igrač praktički realizirao dva transfera. Po završetku karijere sam položio za tu potrebnu FIBA-inu licencu koju već 12 godina posjedujem. Danas se sve to oko agencije razvilo u jedan ozbiljan biznis" reći će Pero Dujmović koji danas većinu vremena provodi na putu i svjestan je da obitelj, supruga i dvoje djece, najviše pate zbog toga.

Kada se vraća u prošlost i priča o svojoj igračkoj karijeri prisjeća se naravno utakmica, suigrača s kojima je igrao. Od Zrinjevca i gostovanja u Beogradu protiv Beobanke, pa prelaska tada u Hapoel Galil Elion.

"Imao sam nepune 22 godine i adaptacija mi nije bila nimalo laka. Sjećam se kako mi je pokojna mama rekla "Ako odeš nemoj se vraćati, ja to neću moći izdržati", Izrael, rat, još ja idem na sjever, Golanska visoravan, stalno je napeto. Ali ja sam odlučio. I tamo sam imao sjajnu prvu sezonu, stekao puno prijatelja, iako nije tako izgledalo nakon prve tri prijateljske utakmice.

U nekom "vraćanju filma", naš gost je izdvojio svoju najbolju petorku, sastavljenu od igrača koji su igrali s njim u klubovima širom Europe.

"Na poziciji jedan Roberts Štelmahers, pa İbrahim Kutluay, pa onda recimo Jasmin Hukić, Joseph Blair, ili recimo Nando De Colo danas velika zvijezda europske košarke koji je bio na početku svoje karijere kad sam igrao u Choletu, pa na "petici" Goran Jurak s kojim je bilo onako gušt igrati", kaže Dujmović. 

O igračkoj karijeri, menadžerskoj agenciji, poslu, načinu zastupanja igrača, razgovorali smo sa Perom Dujmovićem u još jednom izdanju Podcasta Sport Centar portala Bljesak.info.