Tanjević: Partizanovi "Wagnerovci" u bježaniji prema Zapadu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon osvojene ABA lige, momčad Partizana se polako počela rasipati. Mathias Lessort se skrasio u Panathinaikosu, Amerikanac Kevin Punter poslije dvije godine prešao je u Barcelonu, a pitanje je dana kada će otići i Izraelac Madar, Australac Exum te Amerikanac LeDay. Među prvima koji je prokomentirao odlaske ovih igrača je legendarni trener, Bogdan Boša Tanjević. Partizanova legija stranaca klela su u Grobare i onda otišla za milijunima, kako kaže Tanjević.

"A u ruka Mandušića Vuka biće svaka puška ubojita… Veliki Žoc, nauči ih kako se koristi vlastiti talent, oni, pred 20 tisuća navijača ljube dres, iz ljubavi prema klubu, poslije nađu veću KESU, raziđu se, a Žocu ostave priliku "da se dokazuje". Veliki Željko. Čak ni on, ne može svake godine roditi dva muška blizanca", napisao je Tanjević na Twitteru.

Trener koji se izjašnjava kao "ekstremni Jugoslaven" zatim je nastavio s uvredama:

"Partizanovi "Wagnerovci" u bježaniji prema Zapadu, negdje su oko Zidanog Mosta već, sjećaju se dana, kad su ljubili dres, pred vjernih 20 tisuća navijača... (Ljubav, kako to gordo zvuči). Partizanovi "Wagnerovci" u bježaniji od Partizana, već negdje oko Zidanog Mosta, (koja vas godina sjeća na ovo?) pokazat će koliko VRIJEDE, već iduće godine, u novom "ljubljenom" dresu.. Vidjet ćemo!"

Vuk Mandušić je Srbin iz zadarskog zaleđa koji je slavu stekao boreći se po Ravnim Kotarima i šibenskom kraju za Mlečane protiv Turaka u 17. stoljeću, a što se tiče usporedbe Partizanovih zvijezda na odlasku s Wagnerovcima, Tanjević želi reći kako ih smatra plaćenicima koji napuštaju "bitku" kada je najteže. napuštaju u najtežem trenutku za nju.

Zidani Most je važno prometno čvorište u Sloveniji, blizu granice s Hrvatskom, gdje su se 1945. godine partizanima predali crnogorski četnici u bijegu pred trupama NOB-a.

Kao što je poznato, popularni Boša se proslavio još 1979. godine kada je kao mlad trener Bosnu doveo do naslova prvaka Europe. Naslove nacionalnih prvaka je osvajao s ekipama Bosne, Olimpije iz Milana, Budućnosti, Asvela, Fenerbahčea. S Italijom je bio prvak Europe, s Turskom drugi na svijetu.