Tekst članka se nastavlja ispod banera
Ako je Pat Riley je za Dona Nelsona - Nellieja još 2010. rekao da je najveći inovator u povijesti košarkaške igre, onda vam je sve jasno. Trener koji je na neki svoj čudni način udarao temelje, prvo momčadi Dallasa koja će proći put od jedne od najlošijih ikada do naslova prvaka, a kasnije i nečeg novog što su nam prezentirali Golden State Warriorsi.
Nelson je kao trener uvijek išao u kontru. Ako je većina forsirala priču kako najbolje momčadi dominiraju jer imaju jake centre, visoke igrače, Don je nastojao pokazati kako je brzina puno važnija. To je Don i naučio od svog trenera Reda Auerbacha, s kojim je kao igrač Bostona uzeo pet naslova prvaka.
Navodno je Red Auerbach na treninzima u to vrijeme često znao dijeliti petorke, na jednu s visokim i drugi s niskim igračima. Don je igrao u ovoj drugoj koja je uglavnom pobjeđivala Billa Russella i njegovo "visoko" društvo.
Koš iznad kokošinjca
Kao igrač, Don je teško mogao impresionirati one koji su gledali u to vrijeme NBA ligu. Zbog svog izgleda ali stila šutiranja. S košarkom se Don susreo još kao dječak na farmi, gdje mu je otac napravio koš iznad kokošinjca. Za košarku se ozbiljno zagrijao u drugom razredu srednje škole Rock Island.
Kasnije će nastaviti na Sveučilištu Iowa, gdje je dva puta izabran u All American momčad. Na draftu ga biraju Chicago Zephyrs, današnji Washington, ali nakon samo jedne sezone ga šalju u Lakerse. Ni tamo se nije nešto posebno predstavio, ali se onda otvorila mogućnost da zaigra za te Auerbachove Celticse. Veliki trener ga je doveo na probu i ostavio.
Najbolji šesti igrač u Bostonu
Na parketu su Celticsi dobili igrača malo duže kose s nekim specifičnim stilom šutiranja lijevom rukom. Nije bio brz ali jeste zato snalažljiv, fizički je bio dobro građen, a volja i želja nisu nedostajali. Vremenom je postao najbolji šest igrač Bostona. U jedanaest godina koliko je proveo u Boston Gardenu, propustio je samo 27 utakmica.
Usput je postavio rekord odigravši 465 utakmica zaredom. Posebna priča je recimo bila sezona 68/69 kada je bio čovjek odluke u finalu protiv Lakersa. Pogodio je jedan nemogući šut u sedmoj utakmici finala i njegovi Celticsi su uzeli jedanaesti naslov prvaka. Njegova prva stanica u trenerskoj karijeri su bili Milwaukee Bucksi.
''Nikada nisam nacrtao akciju svojim igračima stojeći ispred njih. Sjećam se kako sam preuzeo jednu NBA momčad, za mene je to bilo sve novo. Bio sam potpuno neiskusan u svom trenerskom poslu'', kaže Nelson koji je već tu počeo raditi jednu nazovimo je manju revoluciju.
U Bucksima je došao na ideju point forwarda, odnosno krilnog igrača koji organizira napad, ta uloga je pripala Paulu Presseyu niskom krilu od 196 cm.
''Smatrao sam se raznovrsnim igračem dok sam bio na collegeu, ali Nellie je to odveo na drugi nivo'', objašnjava Pressey.
''Kad sam se kao rookie pojavio na prvom trening kampu, nisam ni znao da me podučava osnovama uloge koja još nikad nije igrana'', pričao je Pressey koji je ostavio više slobodnog prostora za Sidneya Moncriefa i Rickyja Piercea.
Između ostalih Don je bio jedan od pokretača priče o udvajanju igrača. Za period provedene u Bucksima dva puta je proglašen za trenera godine. U vrijeme dok je Nelson vodio Buckse oni su nekako bili stalno u vrhu svoje divizije, nakon jedanaest sezona, Nelson je postao trener s najviše pobjeda u povijesti kluba s omjerom 540-344.
Bez obzira na sve što je uradio su Bucksima, oni nisu uspijevali doći dalje od finala Istoka, čak četiri puta su gubili u polufinalu.
Bitno je zabiti 120 poena i više
Na kraju je tamo 1987. godine, dio krivice preuzeo na sebe i odlučio podnijeti ostavku. Prešao je na Zapad, u Golden State Warriorse. Tamo će prvo obavljati ulogu izvršnog potpredsjednika, ali nije dugo bez terena. George Karl je napustio momčad, a onda je konce u svoje ruke preuzeo Don.
U to vrijeme je vrijedilo pravilo da za svaku utakmicu u kojoj Warriorsi pobjede i zabiju preko 120 poena svi gledatelji dobiju besplatnu pizzu. Znate li koliko je završila prva utakmica Warriorsa s Nelsonom na klupi. 162:158, bez produžetka, igrali su Golden State i Denver. Onaj Denver koji će zamalo "uzeti" Jugoplastika.
Upravo je u ovoj momčadi Nelson potvrdio status trenera koji je u mogućnosti da od niže rangiranih igrača na draftu pravi velike zvijezde. Idemo redom. Tim Hardaway na playu i dva opaka šutera, Mitch Richmond i Chris Mullin, činili su Run TMC trojac i kreirali tzv. Nellie Ball. Kasnije je tu dodao Šarunasa Marčiulionisa, draftirao je Tyrona Hilla, Latrella Sprewella, Maria Ellia, Johna Starksa doveo Chrisa Webbera.
Kažu da nije puno pričao prije utakmica, uglavnom bi na tabli napisao broj 120, zaokružio ga i izašao. Publika uživala, Run TMC trojac i ostatak momčadi je bez problema ulazio u play off, ali baš kao i Bucksi, veliko finale nisu vidjeli.
''Teško smo mogli osvojiti naslov, imali smo talentirane, odlične igrače, ali previše slične na određenim pozicijama'', rekao je Don prije nego što će napustiti Golden State.
Veliki projekt u Dallasu
Nakon kratke epizode u New Yorku, Don će krenuti u novu avanturu s tada jednom od najlošijih momčadi u ligi, Dallasom. Tamo je okrenuo sve naglavačke, pravio tradeove u kojima je znao promijeniti šest - sedam igrača. Sve kako bi doveo dvojicu na kojima će kasnije izgraditi momčad vrijedna naslova. To su bili Steve Nash i Dirk Nowitzki koji je nekada bio lažna petica u reketu.
''Dolaskom ove dvojice igrača smo puno dobili. Stvari će se promijeniti na bolje i sigurno očekujem svjetliju budućnost Mavericksa'', rekao je tada Nelson.
Dallas će se na kraju okititi naslovom prvaka, ali ne s Nelsonom, jer ih je napustio nakon sukoba s gazdom Markom Cubanom.
Vratio se u Golden State, pa opet krenuo s nekim svojim inovacijama. Stephen Jackson, Jason Richardson, Baron Davis, Monta Ellis, Matt Barnes, Al Harrington i Andris Biedrins su igrali užasno brzu košarku, možda i najbržu od svih momčadi koje je vodio Don. Čak su uspjeli u play offu kao osmoplasirani eliminirati prvoplasiranu momčad, Dallas.
Nelson bio taj koji je prvi uveo strategiju Hack-a-Shaq koju su kasnije prihvatili brojni treneri, a najviše Nelsonov bivši pomoćnik Gregg Popovich. Osim Shaqa faulirao je Nelson i Dennisa Rodmana i brojne druge loše izvođače slobodnih bacanja.
Na farmi uzgaja marihuanu
Nije dočekao ni titulu s Warriorsima, povukao se 2010. godine, kao trener s rekordnih 1.335. pobjeda u karijeri. Imao je određenih zdravstvenih problema, ali je i to prebrodio. Danas ima 80 godina i živi na Havajima i uzgaja marihuanu.
''Imam svoju farmu na kojoj uzgajam cvijeće, kavu, ali i marihuanu. Imam medicinsku dozvolu, pa mi je to dopušteno. Znate kako, sve ozljede koje doživite u igračkoj karijeri vam nekako dođu na naplatu pod stare dane i treba se nekako izboriti s time. Trava to rješava mnogo bolje od bilo kakvih lijekova za bolove, a na stranu što se i opustim od nje. Zove se "Nellie Kush," jer je dobivena ukrštanjem OG i Hindu Kusha. Hindu Kush je sjajna, dolazi iz Indije, a momak koji ju je donio ovdje mi je smiksao dvije vrste pa smo dobili Nellie Kush. Opasna stvar'', uvjerio je novinare ovaj legendarni trener.
Usput malo se i kocka, igra pokera s Williejem Nelsonom, Owenom Wilsonom i Woodyjem Harrelsonom.
''Nekada dobijem po 2000, 3000 dolara, opasni su to momci. Posebno Willie. Wilson igra dobro, Woody je nešto lošiji'', pojašnjava Nelson koji već određeno vrijeme živi na Havajima.
Tamo kupuje nekretnine, gradi kuće, iznajmljuje ih. Tamo mu dolaze nekadašnji igrači, treneri, Kako je opće Don završio na Havajima?
''U vrijeme vijetnamskog rata, često smo po povratku znali ostati na Havajima. Oni koji je ne znaju, mi smo kao igrači Bostona išli posjećivali bolnice s našim ranjenicima,Bilo je vrlo, vrlo teško. O, Bože, bilo je to iskustvo koje mi je promijenilo život. Ušli biste u odjele, ti momci s prve crte, neki su se upravo probudili bez nogu i ruku. Bilo je to najteže što sam učinio. Gotovo da je od mene napravio alkoholičara. Po cijeli biste dan posjećivali te bolnice, a cijelu noć bi izlazili i pili'', prisjetio se Don koji je završio u Kući slavnih,
Na pitanje novinara je li mu žao što na kraju nije otišao barem s jednom titulom kao trener, Don Nelson je odgovorio u svom stilu:
''Nikad! Znam mnoge trenere koji su osvojili prsten, ali im ne zavidim ni na čemu. Košarka je igra, služi za zabavu ljudi. A ja znam da su se ljudi mnogo zabavljali dok su gledali moje momčadi kako igraju. I zato, kad bih mogao ponovo, sve bih uradio isto'', u svom stilu je odgovorio jedan od najvećih trenera kojeg je dala NBA liga.
