VIDEO I SPORT CENTAR PODCAST: Luka Bujas: Bježimo iz Libije, momak s puškom u dresu Jordana

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U Mostar je stigao kako bi se malo "odmorio". Nakon Alkara i odlaska iz ovog kluba. U školu košarke Pepi Sport kako bi radio s mladim igračima, bez velikog pritiska.

Međutim, stvari su se promijenile. Škola je "postala" klub, a ekipa je zaigrala u seniorskoj konkurenciji. Uskoro je škola pod imenom HKK Mostar došla u situaciju da se bori za ulazak u društvo najboljih. Na kraju je se to i dogodilo.Ekipa koja vodi trener Luka Bujas je uspjela u prvoj seniorskoj sezoni napraviti rezultat.

Luka Bujas je za većinu nepoznat trener, barem na ovim prostorima. Radi se o mladom stručnjaku koji je u relativno kratkom periodu prošao puno toga. Kao perspektivan košarkaš morao je zbog zdravstvenih problema zaključiti svoju igračku karijeru sa svega 15 godina.

"To je bio najteži udarac za mene. Period kada sam sebe s nekih 15 i pol godina isključivo vidio samo u tome. Nije bilo jednostavno. Da sam bio neki "igračić", u nekoj sporednoj ulozi, od mene se ono što se kaže očekivalo puno, bio sam u tom nekom naletu. Određeni klubovi su se raspitivali za mene, Cibona, Split. Ali kako se kaže, svako zlo za neko dobro. Često se danas uhvatim u razmišljanju, što bi bilo kad bi bilo. Recimo ja sam tu bio s Rokom Stipčevićem koji je stvarno napravio karijeru, dok je on nastavio igrati, ja sam prestao. Onda se pitaš, zašto on može, zašto ja ne mogu, njega gledaš kako igra", kaže Bujas.

Međutim, Luka nije odustajao. Prvo je počeo suditi, ali i onda paralelno se baviti trenerskim poslom. Na kraju je izabrao ovo drugo, jer je morao u jednom trenutku. Nije mogao ni sanjati kako će izgledati njegov trenerski put. Vodio je klubove po nižim ligama u Hrvatskoj, a onda je s legendarnim Željkom Pavličevićem, završio u Libiji, Tripoliju.

"Sve je bilo idealno, uvjeti odlični, radilo se o Al Ittihadu. Prvo raditi s Pavličevićem to je nešto posebno, uvjeti sjajni, trening kamp,
jednostavno ja kada sam ljudima pričao, mislili su da lažem. I sve je bilo idealno to trenutka kada je počeo rat. Koliko smo mi bili upoznati nisu mogli vladu sastaviti, onda je taj Khalifa Haftar, nezadovoljan svojom pozicijom u pregovorima, krenuo je u napad na Tripoli. U početku je to izgledalo kao neozbiljno, ali je onda postalo sve opasnije. Na kraju smo se spašavali preko Tunisa nekim kombijem smo se vozili, na kraju se dobro završilo".

Bio je Luka i u Kolumbiji, četiri mjeseca, klub se zvao Corsarios de Cartagena.

"To su bila dvojica braće koji su bili jako ambiciozni, ja u početku nisam tu priču uzimao za ozbiljno. Sve je opet krenulo od Željka Pavličevića i njegovog sina. Da sam možda došao deset godina ranije vjerojatno bih tamo i ostao. Sjajan grad Cartagena, tamo se živi od 0 do 24 bukvalno. Plaže su pune, partyji traju bez prestanka. S te strane mi je drago jer sam to imao priliku doživjeti. To je Južna Amerika, nešto što bi ja preporučio, ako želiš otići i nešto vidjeti. Bilo mi je super, ali i malo naporno jer ti ljudi koji su napravili klub nisu previše znali o košarci pa sam morao puno toga objašnjavati", reći će Luka.

O tome kako je došao u Mostar, što je prošao kao trener radeći u Hrvatskoj, razočarenju u Alkaru, društvenim mrežama, ribolovu i muzici, razgovarali smo s Lukom Bujasom, u 57. po redu izdanja PODCASTA SPORT CENTAR portala Bljesak.Info