Volkov: Nisam heroj, samo branim svoju zemlju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Došao je u "paketu". Dražen, Vlade, Šarūnas Marčiulionis, Paspalj i on Alexander Saša Volkov. Godinu dana ranije, Volkov, Sabonis i ostatak društva, očitali su Jugoslaviji lekciju u finalu Olimpijskih igara. To će biti posljednje košarkaško zlato Sovjetskog Saveza.

Volkov je završio na draftu, još 1986. godine, kao 134. pick, ali je i on čekao. Na kraju je došao u Atlanta Hawkse, u vrijeme dok su tamo igrali Spud Webb, Doc Rivers, Dominique Wilkins, Moses Malone, Kevin Willis.

Volkov je ostao tri godine, do 1992. kada se vratio u redove Reggio Calabrije, a na nakon toga je nosio dres grčkih velikana Panathinaikosa i Olympiakosa te Kijeva. Iz tog vremena dok je nosio dres Hawska, razvilo se i prijateljstvo tadašnjeg trenera Mike Fratella koji je vodio Atlantu na turneju po Sovjetskom Savezu.

Kasnije će Fratello preuzeti Ukrajinu u vrijeme dok je Volkov obavljao dužnost predsjednika Ukrajinskog košarkaškog saveza. Odveo je Ukrajinu na Svjetsko prvenstvo 2014. godine, sa ovom reprezentacijom je igrao utakmice u Donetsku, u kvalifikacijama.

Osam godina poslije, prema Twitter objavi španjolske košarkaške legende Jordija Villacampe, mogu se vidjeti dvije fotografije Volkova. Jedna datira iz 2006., a druga iz proteklih dana. Na njoj se može vidjeti Volkov u maskirnoj uniformi i oružjem u rukama.

On je samo jedan u nizu poznatih sportaša koji su uzeli oružije u obrani Ukrajine. Informacije koje dolaze iz ove zemlje, kažu kako je kuća u Chernihivu, u kojoj je Saša proveo djetinstvo srušena prilikom jednog granatiranja. Jedno vrijeme je u toj kući boravila njegova baka, posljednjih dana tetka koja je nekim čudom ostala živa. Dva volontera su joj pomogla.

"Molim vas nemojte pisati da sam ratni heroj. Ja samo obavljam svoju dužnost prema svojoj domovini najbolje što mogu.Stalno živim u selu Kozin, tridesetak kilometara južno od Kijeva, nisam išao na prvu crtu, ali sam se kao i mnogi moju sugrađani stavio na raspolaganje policiji. Patroliramo, pokušavamo zaštititi svoje selo od lopova, diverzanata i onih koji pokušavaju da nam opljačkaju imovinu.

Ono što se vidi na slici, to je moja sačmarica za koju imam legalnu dozvolu. Nisam nikoga upucao i nisam ovdje da bih ikoga ubio! Nisam na prvoj crti bojišnice, ali sinovi mnogih mojih prijatelja, bivših suigrača i rodbine se bore tamo i ja se molim za njih. Nadao sa se da će pregovori ponuditi nešto, nažalost to se nije dogodilo. Svatko vidi stvari na svojoj strani. Ruski mediji pričaju da pobjeđuju Rusi, naši, da mi pobjeđujemo itd. Ovo je sve ludilo, tragedija.Razgovarao sam s mnogim prijateljima iz cijelog svijeta, iz Europe i Amerike, koji su zabrinuti i žele izraziti svoju podršku. Nadam se da će sve ovo što prije završiti i da više neće biti izgubljenih života", rekao je za Sport 24 Volkov.