'Yu Dream Team je najutjecajnija momčad u posljednjih 25 godina'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Koja je najbolja košarkaška momčad svih vremena? Mnogi od vas bez previše razmišljanja će zazvati američki Dream Team iz 1992. ili Chicago Bullse iz devedesetih..., mnogi, ali ne i magazin Rolling Stone.

Njihov novinar Tom Hawking tvrdi da je to bio tim čije su perjanice trebali biti Dražen Petrović, Toni Kukoč i Vlade Divac.

"Američki Dream Team je na Igrama 1992. godine u Barceloni razbijao suparnike u prosjeku sa 43,8 poena razlike, ali to nije momčad koja nas zanima. Pišemo o najvećoj momčadi koja to nikad nije bila, momčadi koja se raspala prije tih Igara i jedinoj momčadi koja je mogla namučiti Amerikance - jugoslavenska momčad iz 1992. godine koja nikad nije zaigrala zajedno”, Hawkingov tekst prenosi Index.hr.

“Riječ je o vjerojatno najutjecajnijoj momčadi u posljednjih 25 godina na svijetu. Zaboravite Jordanove Bullse, Spurse, LeBronove momčadi i Warriorse - Jugoslavija je zaslužna za modernu košarku kakva se igra danas".

Američka i europska košarka

Naravno, neizbježna je usput bila usporedba američke i europske košarke…

"Postoje temeljne filozofske razlike između europske i američke košarke. Europskoj košarci je oduvijek prioritet timski rad i marljivost, a američka igra je individualizam i zabava. Europska košarka oslanja se na osnove, a američka na fiziku i sirovi talent. Europska igra je samokontrola, a američka samoizražavanje.

Američki Dream Team 1992. godine je momčad sastavljena od najvećih igrača koji su ikada zajedno kročili na teren. Oni su bili momčad sastavljena iz dijelova, a Jugoslavija isto to, ali i mnogo više.

Imali su briljantne pojedince - Petrovića potencijalnu NBA zvijezdu, eksplozivnog strijelca čija je karijera tragično prekinuta u prometnoj nesreći 1993. godine, Kukoč je bio jedinstven igrač koji je mogao braniti bilo koju od pet pozicija. Tu je bio i Divac koji je promijenio ulogu centra i napravio veliki utjecaj na NBA ligu, ali i na napad svoje momčadi kao odličan razigravač.”

Savršeni pojedinci zajedno ne moraju uvijek dati savršen tim, no Hawking smatra da je to u slučaju ex Yu tima bio slučaj.

Savršen tim

“Oni su bili i savršen tim. Pogledajte snimke njihovih utakmica s, recimo, Svjetskog prvenstva 1990. godine. To je nevjerojatno, kao da gledate stare snimke današnjih Warriorsa. Golden State ovisi o sjaju svojih zvijezda, ali još više o načinu na koji oni igraju zajedno kao momčad. Jugoslaveni su činili isto to - u napadu su dijelili loptu zapanjujućom brzinom i složene akcije završavali brzo i elegantno. U obrani su rotirali lako i učinkovito, a njihovo uništavanje suparnika nije proizilazilo iz brzine i jačine, već iz discipline i međusobnog povjerenja.

Bili su vrhunac europskog pristupa košarci i ne čudi što je ovaj pristup pronašao svoj put u NBA ligi tijekom posljednja dva desetljeća jer američka košarka nije mogla napredovati nakon Dream Teama. Od toga nije moglo bolje. Već Dream Team 2 je bio sastavljen od igrača koji nisu mogli upasti u prvi Dream Team, a sve kasnije američke reprezentacije su bile još lošije pa se na kraju dogodilo nezamislivo - nije osvojeno olimpijsko zlato 2004. godine.

Nakon toga američka košarka je doživjela veliku promjenu, a nije slučajno da je najuspješnija momčad u posljednjih 20 godina San Antonio koji je dovodio najviše igrača izvan SAD-a. Gregg Popovich je u San Antonio doveo niz ne-američkih zvijezda i tako stigao do pet NBA naslova.”

Veliki duel kojeg svijet nije dočekao

Za kraj, Hawking je, kao i brojni drugi ljubitelji košarke, zažalio što se duel američkog i jugoslavenskog Dream Teama nikada nije dogodio.

“Najbolja sezona u povijesti pripada Golden Stateu, a ta momčad izgleda poput velikog jugoslavenskog tima... koji nikad nije to ni bio. Ljudi se često pitaju što bi bilo da se Jugoslavija nije raspala i da je odigrala turnir 1992. godine. Na kraju je Hrvatska osvojila srebro s Kukočem i Petrovićem, te barem malo napatila Dream Team u finalu. Naravno, nikad nećemo saznati što bi se dogodilo u tom okršaju, ali je velika tragedija da svijet te godine na Igrama nije vidio susret dvije najveće reprezentacije svoje generacije - najveće igrače američke košarke protiv najvećih eksponenata europske košarkaške filozofije.

Ali, možda taj obračun se nije ni trebao dogoditi jer se igrao tijekom narednih 25 godina - i izgleda da su Europljani došli na vrh."